REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-421/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja CC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Krešimir Penić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.134,99 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2011. do isplate

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.891,11 eura sa zateznim kamatama od 5. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama od 5. studenog 2025. do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. rujna 2011. ističe da je vlasnik i posjednik obiteljske stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema katastarskoj evidenciji kčbr. [katastarska čestica] – dvorište i kuća, ukupne površine 1.509 m2, upisane u posjedovni list br. 2922 k. o. [katastarska općina]. Navodi da je tuženik posjednik nekretnina kčbr. [katastarska čestica], oranice Starjaki, površine 2062, upisane u zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prema katastarskoj evidenciji upisanoj u posjedovni list broj 2567 k. o. [katastarska općina]), i kčbr. [katastarska čestica], oranica Bencek, površine 2603 m2, upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prema katastarskoj evidenciji upisana u posjedovni list 659 k. o. [katastarska općina]). Tužitelj ističe da je na temelju izričite suglasnosti tuženika postavio i ukopao odvodnu cijev za odvod otpadnih voda iz svoje obiteljske kuće sagrađene na kčbr. [katastarska čestica], prekopom [adresa], i dalje pravcem uz među te ulice s kčbr. [katastarska čestica], koja je se proteže pravcem sjever – jug, preko predmetne čestice broj 5087, koja je u vlasništvu i posjedu tuženika, do zajedničkog odvodnog kanala za otpadne vode koji se nalazi sjeverno od kuće tužitelja na udaljenosti od oko 110 metara. Tužitelj nadalje navodi da je 28. srpnja 2011., kao posljedica obilnih oborinskih padalina, došlo do prodora vode iz odvodnih sustava objekta tužitelja u podrumski dio kuće tužitelja iz razloga što ista nije mogla otjecati položenom odvodnom kanalizacijskom cijevi prema zajedničkom odvodnom kanalu, uslijed čega je došlo do prodora otpadnih slivnih voda u podrumske prostorije obiteljske kuće tužitelja u kojima je smještena garaža, konoba, prostorija za kućni wellnes s tuš kabinom i prostorom za saunu, kotlovnicom, wc, stubište za gornju etažu i praonica rublja, koje su prostorije bile u potpunosti dovršene i opremljene, i poplavljivanja istih do visine od cca 20 cm visine. Ističe da su zidovi u konobi djelomično dekorativno obloženi opekama s rustikalnim drvenim dijelovima izvedenima u hrastovini, dok su dijelovi zidova koji nisu obloženi dekorativnom opekom i drvom ožbukani i oličeni. Ističe da su na podove položene keramičke pločice, kao i na zidove wc-a dok su zidovi kotlovnice, kućnog wellnesa, saune i praonice rublja obloženi gips pločama i obojeni. Navodi da je nakon tog događaja tužitelj utvrdio kroz komunikaciju s tuženikom te iskopom da je tuženik namjerno zdrobio i onesposobio za korištenje spomenutu odvodnu cijev za otpadne vode iz obiteljske kuće tužitelja koju je na temelju suglasnosti tuženika postavio preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tuženika. Ističe da se mjesto uništenja dijela odvodne cijevi nalazi sjeveroistočno od križanja [adresa] s [adresa] te da je na tom mjestu došlo do slijeganja zemlje. Također navodi da tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja da je namjerno onemogućio otjecanje otpadnih voda iz obiteljske kuće tužitelja, kroz odvodnu cijev do zajedničkog odvodnog kanala za otpadne vode, pa da je tužitelj saznanje o toj činjenici stekao u trenutku prodora otpadnih voda u podrumski dio njegove kuće. Ističe da mu je tuženik na taj način uzrokovao štetu i to:

- trošak nabavke i polaganja novih odvodnih cijevi za otpadne vode i izvedba kanalizacije sa svim potrebnim radovima, uključujući i sanaciju kanalizacije u iznosu od 16.086,05 kn,

- trošak sanacije gips kartonskih ploča i drvenih stupova u iznosu od 5.461,84 kn,

- trošak soboslikarskih ličilačkih i ostalih radova što ukupno s PDV-om iznosi 35.015,79 kn

- trošak ispumpavanja i čišćenja otpadnih voda iz podruma obiteljske kuće u iznosu od 3.500,00 kn

- trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 3.255,50 kn,

- trošak uništene odjeće i obuće, odjevnih predmeta u iznosu od 5.000,00 kn,

- trošak popravka oštećenja na instalacijama i uređajima u podrumskom dijelu

1.2. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj traži isplatu iznosa od 46.771,29 kn sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2011. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nikada nije tužitelju dao suglasnost za ugradnju kanalizacijske cijevi kroz zemljište u njegovom vlasništvu te ističe da ne postoji nikakav zajednički odvodni kanal za otpadne vode. Također navodi da je tužitelja u više navrata upozoravao i molio da ne baca građevinski otpad, da ukloni ugrađene cijevi i prestane s ispuštanjem fekalija u tuženikovo zemljište na što je tužitelj odgovarao prijetnjama. Ističe da se kanalizacijskoj cijevi ugrađenoj u zemljište ne vidi izlazni dio jer je prikriven zemljom i ne vodi do nikakvog kanala za otpadne vode. Osporava da bi bio odgovoran za navodnu poplavu u objektu tužitelja jer je prekinuta cijev služila kao kanalizacijska za odvod otpadnih voda (fekalija) iz septičke jame u vlasništvo tuženika. Ističe da cijev do njegove nekretnine prolazi i kroz javnu površinu bez dozvole. Ističe da bi se on smatrao onečišćivačem sukladno čl. 15. Zakona o zaštiti okoliša da je dopustio da otpadne vode završavaju na njegovom zemljištu. Ističe da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poljoprivredne površine, pa da je netočan navod tužitelja da su njegove cijevi koje je položio na zemljište tužitelja, samo prolazile kroz čestice u vlasništvu tuženika do zajedničkog kanala za otpadne vode koji uopće ne postoji. Ističe da je tužitelj položio svoje cijevi u zemljište tuženika s jedinom namjerom da otpadne vode odvede sa svog zemljišta odvede na zemljište tuženika. Također ističe da je nije imao drugog izbora nego postupiti sukladno čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer zbrinjavanje otpadnih voda na način da se odvode na zemljište tuženika dovodi do opasnosti kako za sam okoliš, tako i za zdravlje ljudi pri čemu tuženiku kao onečišćivaču prijete i drakonske kazne. Ističe da nekretnina tužitelja nema uporabnu dozvolu, da nije izgrađena u skladu sa građevinskom dozvolom i da nema septičku jamu dostatne veličine za skupljanje otpadnih te slivnih voda, s obzirom na veličinu navedenog objekta. Osporava nastanak štetnog događaja, svoju odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj svoje pravo vlasništva izvršava preko granica iz čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik ističe da je u više navrata kontaktirao komunalne redare koji su mu odgovorili da je to privatno pitanje i izvan njihove ingerencije. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3.1. U ovoj pravnoj stvari, prvostupanjskom presudom od 30. svibnja 2018., odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.771,29 kn sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2011. do isplate.

3.2. Drugostupanjskom odlukom od 17. lipnja 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.685,24 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

3.3. Spomenutom drugostupanjskom odlukom ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.086,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu odluke o troškovima postupka te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave. Ovu odluku viši sud temelji na obrazloženju da je sud propustio navesti odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o ispunjenju pretpostavki dopuštene samopomoći, kao i da su nije analizom provedenih dokaza utvrdio jesu li stranke eventualnim izvršenjem usmenog ugovora ugovorile osnivanje prava služnosti tako da je tuženik dozvolio tužitelju postavljanje cijevi preko kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njegovom vlasništvu u svrhu odvodnju otpadnih voda i je li tužitelj te cijevi postavio i koristio u skladu s eventualnim dogovorom ili je, kako tvrdi tuženik, tim cijevima protivno dogovoru propuštao i fekalne vode na nekretninu tuženika. Također se ističe da bi sud trebao utvrditi i je li tužitelj imao ovlaštenje koristiti se tim pravom po nekretnini tuženika i je li tuženik u okviru dopuštene samopomoći izvršio radnju prerezivanja i zatrpavanja cijevi ili je tuženik bez opravdanog razloga prerezao cijev i onemogućio tužitelju daljnju odvodnju oborinskih voda preko tih cijevi u jarak, u kojoj situaciji bi odgovarao i za eventualnu štetu nastalu premještanjem vodovodnih cijevi na novu po kojoj osnovi tužitelj traži isplatu iznosa od 16.086,05 kn.

3.4. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ostalo je za odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.134,99 eura (16.086,05 kn) s pripadajućim kamatama kao i o troškovima čitavog parničnog postupka.

4. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izveden je dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka ĐC, OC i EC. Izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještacima Aldu Marchiniju i Valentinu Eteru.

Izveden je i dokaz uviđajem.

5. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja se sastoji od troška postavljanja odvodnih cijevi na drugo mjesto, koji trošak mu je nastao s obzirom da je tuženik prerezao odvodnu cijev koju je tužitelj postavio na nekretnini u vlasništvu tuženika.

7. Prigovor litispendencije nije osnovan. Tužitelj je na ročištu održanom 21. siječnja 2015. (list 124 spisa) učinio nespornim da je u kaznenom postupku koji je pokrenuo protiv ovdje tuženika istaknuo imovinsko pravni zahtjev po osnovi naknade štete u iznosu od 46.000,00 kn. Međutim, čitanjem rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-999/2019-3 od 27. kolovoza 2019. (list 240-242 spisa), koje je postalo pravomoćno 13. rujna 2019. (list 243 spisa) utvrđeno je da je taj kazneni postupak obustavljen te je ovdje tužitelj upućen na parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva. Dakle, o istom zahtjevu ne teče parnica niti je stvar pravomoćno presuđena.

8.1. Između stranaka nije sporno da je tužitelj postavio i ukopao cijev za odvod voda sa svoje nekretnine preko cijevi ukopane na nekretnini u vlasništvu tuženika. Nije sporno da je tuženik dozvolio tužitelju polaganje sporne cijevi na svojoj nekretnini isključivo za odvodnju oborinskih voda s nekretnine tužitelja (iskaz tužitelja i tuženika na ročištu 6. svibnja 2021., list 245-249 spisa). Nije sporno da je tuženik postavljenu cijev prerezao, s time da tužitelj tvrdi da je tuženik to učinio u srpnju 2011. (iskaz tužitelja na ročištu 8. ožujka 2012., list 60-61 spisa), dok tuženik tvrdi da je to učinio krajem lipnja 2011. (iskaz tuženika na ročištu 8. ožujka 2012., list 62-63 spisa).

8.2. Sporno je je li tužitelj putem tih cijevi na nekretnini u vlasništvu tuženika, protivno dogovoru, puštao sa svoje nekretnine otpadne i fekalne vode.

9. Po ocjeni ovog suda, time što su parnične stranke postigle usmeni dogovor da tužitelj postavi cijevi za odvodnju oborinskih voda na nekretninu tuženika i time što je tuženik postavio te cijevi, nije nastala služnost. Naime, sukladno čl. 219. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), pravni posao kojemu je cilj osnivanje služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. Osim toga, ugovor sam za sebe nije dovoljan za nastanak služnosti, nego je potreban i način stjecanja. Način stjecanja služnosti na nekretnini je uknjižba služnosti u zemljišnu knjigu (čl. 220. st. 1. ZV). Za konkretnu situaciju zakon ne omogućuje da se služnost osnuje drukčije. S obzirom da sklopljenim usmenim ugovorom za tužitelja proizlaze prava kakva ima ovlaštenik stvarne služnosti (pravo odvoditi oborinske vode sa svoje nekretnine putem cijevi postavljene na nekretnini tuženika), a usmeni ugovor nije valjani pravni temelj za stjecanje prava stvarne služnosti te kako tuženik nije ovlastio tužitelja da upiše to pravo u zemljišnu knjigu niti se obvezao u budućnosti ovlastiti ga za takvo što (suprotno tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje), zaključak je ovog suda da je na temelju takvog ugovora između stranaka nastao samo obvezni odnos (nije nastala služnost).

10. Kao što je to već navedeno, nije sporno da je tuženik dozvolio tužitelju polaganje sporne cijevi na svojoj nekretnini isključivo za odvodnju oborinskih voda s nekretnine tužitelja (iskaz tužitelja i tuženika na ročištu 6. svibnja 2021., list 245-249 spisa).

11.1. Analiziranjem i međusobnim povezivanjem iskaza stranaka i svjedoka ĐC, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj putem cijevi na nekretnini tuženika puštao sa svoje nekretnine otpadne i fekalne vode.

11.2. Naime, iz iskaza tuženika na ročištu 8. ožujka 2012. (list 62-63 spisa) i ročištu 21. siječnja 2015. (list 125 spisa) proizlazi da su se na površini njegove parcele počele skupljati fekalije, bijela boja i deterdženti odnosno da kroz postavljene cijevi ne otječe samo oborinska voda. Također proizlazi da je na njegovoj parceli izbijala voda sa smradom septičke jame kao i miris deterdženta (iskaz tuženika na ročištu 6. svibnja 2021., list 248-249 spisa). Iz iskaza svjedoka ĐC na ročištu održanom 8. ožujka 2012. (list 63 spisa), kojeg je tužitelj angažirao da iskopa kanalizaciju za oborinske vode, proizlazi da on nije spojio kanalizaciju na sporne cijevi, nego oborinsku vodu, ali i drenažu te odvodnju otpadnih voda iz podruma. I vještakinja Irena Banjac, koju je tužitelj privatno angažirao za izradu nalaza i mišljenja, u svom je iskazu na ročištu 10. svibnja 2012. (list 76-77 spisa) navela da je preljevna voda iz septičke jame bila spojena na cijev za odvod kišnice. Sud je njihove iskaze u spomenutim dijelovima prihvatio kao istinite jer su međusobno u bitnom suglasni odnosno međusobno se suštinski dopunjavaju.

11.3. Stoga sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja u dijelu da su spornim cijevima otjecale samo oborinske vode jer je neživotan i neuvjerljiv te u suprotnosti s iskazima opisanim u toč. 10.2. obrazloženja. Tome treba dodati i okolnost da je tužitelj u svom iskazu u kaznenom postupku 20. rujna 2012. (list 264-266 spisa), između ostalog, naveo da mu je TC dao usmenu suglasnost da spoji septičku jamu na sporne cijevi. U ovom postupku je na ročištu održanom 21. siječnja 2015. (list 124-125 spisa), na upit suca zašto je tražio takvu dozvolu od TC, šefa Županijskog ureda za prostorno planiranje i građevinarstvo, odgovorio da ga je to pitao jer mu je TC izdao građevinsku dozvolu za kuću i da mu je odgovorio da može spojiti septičku jamu na cijevi koje su prolazile zemljištem u vlasništvu tuženika. Navedeno dodatno ukazuje na neistinitost iskaza tužitelja da su samo oborinske vode otjecale u cijev na nekretnini u vlasništvu tuženika jer ovakva vrsta raspitivanja ukazuje na namjeru tužitelja da putem spornih cijevi ne odvodi samo oborinske vode sa svoje nekretnine.

12.1. Slijedom svega navedenog, s nekretnine tužitelja u predmetne cijevi na zemljištu u vlasništvu tužitelja, osim oborinskih voda, otjecale su i otpadne vode iz podruma kao i preljevne vode iz septičke jame. Dakle, tužitelj je koristio cijevi (za koje mu je tuženik dao suglasnost da ih postavi na njegovoj nekretnini), protivno dogovoru postignutom s tuženikom. Tuženik je pak potom prerezao postavljenu cijev čime je onemogućio tužitelju daljnju odvodnju svih voda putem tih cijevi (kako oborinskih, tako i otpadnih te preljevnih voda iz septičke jame) zbog čega je tužitelju nastao trošak postavljanja novih odvodnih cijevi.

12.2. S obzirom da se tuženik usprotivio korištenju nalaza i mišljenja koje je tužitelj dao izraditi prije pokretanja ovog postupka, sud je radi utvrđenja okolnosti vrijednosti potrebnih radova za premještanje vodovodnih cijevi te je li za njihovu visinu odlučno služe li za odvod fekalnih voda izveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Valentinu Eteru.

12.3. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja od 13. ožujka 2024. (list 283-297 spisa), koji sud prihvaća jer je objektivno, jasno i obrazloženo pri čemu se napominje da niti stranke nisu imale nikakve prigovore na isto, sud nalazi utvrđenim da troškovi vezani za premještanje odvodnih cijevi iznose ukupno 14.453,24 kn (1.918,27 eura) koji se sastoje od:

- troška strojnog ispumpavanja prodrle vode u iznosu od 41,88 kn (5,56 eura)

- troška detekcije trase cijevi – iskop bagerom oko plinske i vodovodne cijevi u iznosu od 1.351,06 kn (179,32 eura)

-troška strojnog iskopa zemlje III kategorije za rov širine 0,6 m, prosječne dubine 1,80 m u iznosu od 7.408,37 kn (983,26 eura)

-troška dobave i razastiranja šljunka za nasip u sloju debljine 20 cm u iznosu od 872,19 kn (115,76 eura)

-troška dobave i montaže novih PVC cijevi fi 110 mm u iznosu od 2.283,60 kn (303,09 eura)

-troška dobave i montaže novog PDV koljena fi 110 mm u iznosu od 21,83 kn (2,89 eura)

-troška dobave i montaže nove PVC redukcije fi 110/200 mm u iznosu od 43,66 kn (5,79 eura)

-troška strojnog zatrpavanja zemljanim materijalom u iznosu od 2.430,65 kn (322,60 eura)

13.1. Po mišljenju ovog suda, s obzirom da je tuženik dopustio tužitelju polaganje cijevi za odvod oborinskih voda na nekretninu u vlasništvu tuženika, okolnost da je tužitelj tim istim cijevima, osim oborinskih voda, odvodio i otpadne vode kao i preljevne vode iz septičke jame ne predstavlja čin smetanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZV pri čemu se napominje da posjed nije pravo nego pravno relevantna faktična vlast na stvari. Samim time, tuženiku nije pripadalo pravo na dopuštenu samopomoć u smislu čl. 27. ZV.

13.2. Opisano postupanje tužitelja predstavljalo bi bespravno uznemiravanje tuženika u smislu čl. 167. ZV. Međutim, tuženik kao vlasnik imao je na raspolaganju mogućnost podnošenja negatorijske tužbe (tužbe za prestanak uznemiravanja), ali ne i samopomoć sukladno odredbama ZV-a. Postupanje tužitelja može se podvesti i pod institut štetnih imisija (čl. 110. ZV), međutim tuženik kao vlasnik je opet imao na raspolaganju svoja prava štiti sudskim putem, a ne i putem samopomoći sukladno odredbama ZV-a.

14.1. Kao što je to naprijed već rečeno, polaganjem cijevi za odvod oborinskih voda sukladno dogovoru parničnih stranaka između njih je nastao obvezni odnos. Tuženik je protivno sporazumu te cijevi koristio za odvod otpadnih i preljevnih voda iz septičke jame.

14.2. Uvjeti dopuštene samopomoći u području obveznog prava regulirani su čl. 1053. Zakon o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost (čl. 1053. st. 2. ZOO). Tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je (čl. 1053. st. 1. ZOO).

14.2. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da su se na površini tuženikove parcele počele skupljati fekalije, bijela boja i deterdženti (što je utvrđeno na temelju njegovog iskaza na ročištu 8. ožujka 2012., list 62-63 spisa, koji je sud prihvatio kao istinit, kako je to naprijed već obrazloženo u toč. 11.2. obrazloženja) jer je tužitelj suprotno dogovoru s tuženikom položene cijevi koristio i za odvod otpadnih i preljevnih voda iz septičke jame, te s obzirom da je tuženik na to upozoravao tužitelja na što se tužitelj oglušio (što je utvrđeno na temelju iskaza tuženika na ročištu 6. svibnja 2021. list 248-249 spisa, u kojem dijelu ga je sud prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv te u skladu s držanjem tužitelja u ovom postupku u kojem negira da su na tuženikovu nekretninu otjecale i otpadne i fekalne vode), tuženik se poslužio dopuštenom samopomoći u smislu čl. 1053. st. 1. ZOO kada je prerezao postavljenu cijev pa nije dužan niti naknaditi štetu tužitelju sukladno čl. 1053. st. 2. ZOO-a. Pritom treba napomenuti da nije dozvoljeno da otpadne vode idu u zemlju ili jarak i vlasnik kuće mora se priključiti na sustav javne odvodnje (Zakon o vodama, NN 153/09), a ako ne postoji javna kanalizacija tada je potrebno imati nepropusnu sabirnu jamu (septičku jamu) koju mora izgraditi stručna osoba i koju je mora redovno prazniti. Nije istinit činjenični navod tužbe da je odvodna cijev preko nekretnine tuženika vodila do zajedničkog odvodnog kanala za otpadne vode, s obzirom da je dopisa Grada Dugo Selo, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, komunalno i stambeno gospodarstvo Grada Dugog Sela od 20. prosinca 2011. (list 31 spisa) proizlazi da na predmetnoj lokaciji ne postoji odvodni kanal za otpadne vode. Već zbog navedenog, tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Dodatno treba reći da je tužitelj u svakom slučaju trebao na odgovarajući način riješiti odvod otpadnih i fekalnih voda sa svoje nekretnine, koje nedvojbeno do štetnog događaja nije riješio na taj način s obzirom da je i otpadne vode iz podruma te preljevne vode iz septičke jame odvodio kroz cijevi na nekretnini tuženika. Treba dodati da i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka DC od 5. travnja 2013. (list 97- 106 spisa) proizlazi da odvodnja stambenog objekta tužitelja nije izvedena prema glavnom projektu te nije izvedena projektirana sabirna jama, projektirano reviziono okno i projektirano prepumpno okno, a ta okolnost proizlazi i iz nalaza i mišljenja Valentina Etera od 20. lipnja 2016. (list 138-164 spisa), koje nalaze i mišljenja je sud u tom dijelu prihvatio kao stručna, objektivna i međusobno suglasna. Dakle, neovisno o tome što je tuženik prerezivanjem cijevi onemogućio tužitelju i odvod oborinskih voda, tužitelj bi u svakom slučaju imao trošak radova izvedbe kanalizacije odnosno postavljanja novih cijevi radi odvoda otpadnih i fekalnih voda. Tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da mu je činjenica da sad tim cijevima odvodi i oborinske vode povećala utvrđeni trošak. Prema tome, čak i kad bi se pošlo od shvaćanja da se tuženik nije poslužio dopuštenom samopomoći, tužbeni zahtjev opet ne bi bio osnovan.

16.1. Kao što je već navedeno, u ovoj pravnoj stvari već je pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 4.072,63 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2011. do isplate, na način da je isti odbijen. Prvostupanjska presuda ukinuta je u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.134,99 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2011. do isplate te je u cijelosti ukinuta odluka o troškovima postupka kako bi ovaj sud u ponovnom postupku ovisno o uspjehu o sporu odlučio troškovima postupka.

16.2. O troškovima cjelokupnog postupka odlučeno je na temelju na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Vrijednost predmeta spora je čitavo vrijeme postupka u istom vrijednosnom razredu propisanom u Tbr. 7/1 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (6.207,62 eura do drugostupanjske odluke od 17. lipnja 2020., a od tada pa nadalje 2.134,99 eura).

17. Tako je tuženiku priznat trošak sastava podnesaka od 11.01.2012., 02.04.2012., 08.05.2013. i 10.08.2016. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak sastava podneska od 24.04.2012. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4). U postupku povodom ukidne odluke, sukladno Trb. 8/6, tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 31.03.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak sastava podneska od 29.09.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4). Priznat mu je i trošak pristupa na ročišta održana 24.01.2012., 08.03.2012., 10.05.2012., 25.11.2014., 21.01.2015., 17.06.2015., 23.07.2015., 03.07.2017., 18.10.2017., 17.05.2018., 04.02.2021.,

06.05.2021, 20.09.2021. 03.10.2024. i 01.10.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Priznat mu je i trošak pristupa na uviđaj 26.2012. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7). Priznat mu je i trošak pristupa na ročišta 02.12.2024. i 15.01.2025. za svako po 50 bodova (Tbr.9/2). Navedeno sveukupno iznosi 2250 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 5.625,00 eura. Priznat mu je i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 67,03 eura te vještačenja u iznosu 199,08 eura. Navedeno sveukupno iznosi 5.891,11 eura. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 04.01.2012. i 20.07.2015. jer isti ne prileže ovom spisu pa nije dokazao da mu je taj trošak nastao. Nije mu priznat niti trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja od 12.07.2018., kao niti trošak sastava požurnice od 08.05.2023. jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 23.09.2014. kojim se očituje na dopunski nalaz vještaka DC na način da istom ne prigovara pa u tom smislu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP, a osim toga već mu je za prvostupanjski postupak do donošenja presude od 30.05.2018. priznat trošak 4 obrazložena podneska sukladno Tbr. 8/1. Nije mu priznat niti trošak ročišta za objavu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP, a uostalom na to ročište nije niti pristupio pa mu taj trošak nije ni nastao.

19. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.