Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-48/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Antoniji Bošnjak Duk iz Kutine, Hrvatskih branitelja 7, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave 26. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva 4. suvlasničkog dijela nekretnine: 450/10000 – ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) ETAŽA 4, koju čini: Poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu kbr. 7, jedne prostorije u prizemlju kbr. 7, te većeg dijela prostora u prizemlju, [adresa], površine 135,36 m², koji poslovni prostor se nalazi u zgradi mješovite uporabe sagrađenoj na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, kbr. 6, 7, 8 i 9 na [adresa]² upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je trpjeti upis prava vlasništva u korist i na ime tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 4. suvlasničkom dijelu nekretnine: 450/10000 – ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) ETAŽA 4, koju čini: Poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu kbr. 7, jedne prostorije u prizemlju kbr. 7, te većeg dijela prostora u prizemlju, [adresa], površine 135,36 m² koji poslovni prostor se nalazi u zgradi mješovite uporabe sagrađenoj na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, kbr. 6, 7, 8 i 9 na [adresa]² upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.844,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 20. veljače 2025. godine podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na 4. suvlasničkom dijelu nekretnine:

450/10000 – etažno vlasništvo (E-4) etaža 4 koju čini: Poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu kućnog broja 7, jedne prostorije u prizemlju kućnog broja 7, te većeg dijela prostora u prizemlju, na adresi [adresa], površine 135,36 m[2] , koji poslovni prostor se nalazi u zgradi mješovite uporabe sagrađenoj na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, kućni broj 6, 7, 8 i 9 na [adresa][2] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to dosjelošću.

Tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva navedene nekretnine budući da je sama te po svojim prednicima samostalni posjednik ovog poslovnog prostora i to neprekidno od 1967. godine pa sve do danas. Tužiteljica tvrdi da je njen posjed ove nekretnine zakonit, istinit i pošten.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva ističući prije svega prigovor presuđene stvari s obzirom da je u svezi iste nekretnine već odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine u predmetu ovog suda broj P-83/2022.

Podredno tuženik navodi da tužiteljica kao niti njeni prednici nisu bili u posjedu podrumskog prostora površine 17,52 m[2] , te da je tužiteljica kupila samo 115,97 m poslovnog prostora, a ne 135,36 m[2] kako to tvrdi u svojoj tužbi.

3. Prigovor presuđene stvari nije osnovan.

Uvidom u spis broj P-83/2022 vidljivo je da je tužiteljica kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora navela pravni posao uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave. S druge strane u ovom predmetu tužiteljica je odredila drugi pravni osnov stjecanja prava vlasništva i to putem dosjelosti. Stoga ne postoji identitet pravne osnove navedenih tužbenih zahtjeva tužiteljice iako se radi o istoj nekretnini i o istim strankama. Ne postoji niti identitet činjenične osnove ovih tužbenih zahtjeva jer se u predmetu P-83/2022 nije utvrđivalo pravo posjeda tužiteljice na ovom poslovnom prostoru.

Zbog svega navedenog valjalo je odbiti prigovor presuđene stvari koji je uložio tuženik.

4. Na pripremnom ročištu stranke su se usuglasile da sud izvrši uvid u spis ovog suda P-83/2022 te da se u ovom predmetu iskoriste svi provedeni dokazi koji su provedeni u spisu P-83/2022.

Stoga nije bilo potrebno ponovno provoditi očevid na licu mjesta s vještakom mjernikom radi identifikacije predmetnog poslovnog prostora. U predmetu P-83/2022 proveden je očevid na licu mjesta s vještakom mjernikom ĐĆ koji je u svom pismenom nalazu i mišljenju prikazao i opisao predmetni poslovni prostor te prikazao svaku prostoriju i njene površine. Sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika ĐĆ iz spisa P-83/2022 te prihvatio isti u cijelosti imajući u vidu da je bilo prigovora stranaka. Vještak mjernik je u svom nalazu i na fotografijama prikazao poslovni prostor zajedno s prostorom u podrumu (list 225-239 spisa).

Na temelju priložene dokumentacije u spisu utvrđeno je da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor sagrađena prije 15. veljače 1968. godine od strane trgovačkog društva Radnik d.d. Novska. Pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Novskoj broj P-78/1994 od 23. ožujka 1994. godine utvrđeno je da je javno poduzeće Narodne novine Zagreb steklo pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, a prema skici uporabnog prostora od 28. veljače 1994. godine. Ovaj poslovni prostor je bio izvanknjižno vlasništvo trgovačkog društva Jelena d.o.o., a temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s trgovačkim društvom Narodne novine d.d. Zagreb, kao izvanknjižnim vlasnikom, 30. prosinca 2002. godine. Trgovačko društvo Jelena d.o.o. nakon toga prodaje poslovni prostor tužiteljici ŠĆ (sada ĆĆ) ugovorom od 22. studenog 2019. godine. Utvrđeno je da se radi o istovjetnom poslovnom prostoru, a što su pojasnili i vještak GĆ te svjedok SĆ koji je izradio etažni elaborat. To su potvrdili saslušani svjedoci ŽĆ, IĆ i TĆ kako u ovom predmetu tako i u predmetu ovog suda broj P-83/2022, a u čije iskaze je sud izvršio uvid. Na okolnosti posjeda ovog poslovnog prostora saslušan je i svjedok DĆ. Svi ovi svjedoci su u svojim iskazima potvrdili da je tužiteljica bila u posjedu ovog poslovnog prostora bez ikakvih osporavanja i ometanja od trećih osoba pa niti od tuženika. Radi se o svjedocima kojima je dobro poznata situacija na terenu što se tiče posjeda poslovnog prostora pa je sud iskaze ovih svjedoka prihvatio u cijelosti. Svjedok IĆ je direktor Stan Servisa koji upravlja ovom zgradom od 2007. godine. Svjedok ŽĆ je bio direktor Jelene d.o.o. u razdoblju od 2000. do 2020. godine s tim da je bio u radnom odnosu u Jeleni d.o.o. od 1997. godine. Ovi svjedoci su potvrdili i to da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima bila u posjedu cijelog poslovnog prostora pa tako i ovog podrumskog dijela. Taj podrumski dio je korišten za arhivu te djelomično za skladište robe. Što se tiče svjedoka VĆ, ista je navela da nije nikada bila u navedenom predmetnom poslovnom prostoru pa se nije mogla očitovati o posjedu istog.

5. Odredbom članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću steče vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Također je propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjeda. Ukoliko je posjed barem samo pošten stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda.

Na strani tužiteljice su ispunjeni navedeni uvjeti iz članka 159. ZV-a pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Prvi posjednik predmetnog poslovnog prostora je bilo knjižarsko poduzeće "Zora" Novska i to od izgradnje zgrade 1967. godine. Dana 23. svibnja 1980. godine zaključen je Samoupravni sporazum o udruživanju između OUR Knjižara Josip Kozarac Novska (ranije Knjižarsko poduzeće Zora Novska) te OOUR u sastavu Narodnih novina, kojim sporazumom OUR Knjižara Josip Kozarac Novska gubi svojstvo pravne sposobnosti, a imovina poduzeća prelazi na Narodne novine. Narodne novine preuzimaju tom prilikom i ovaj poslovni prostor. Nakon toga Narodne novine su podnijele tužbu protiv Radnik d.d. Novska radi utvrđenja prava vlasništva na ovom poslovnom prostoru. Općinski sud u Novskoj je presudom broj P- 78/1994 od 23. ožujka 1994. godine utvrdio da je javno poduzeće Narodne novine steklo pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. Narodne novine d.d. su u posjedu ovog poslovnog prostora po svojim pravnim prednicima od 1967. godine, a same od 1. lipnja 1980. godine. Nakon toga 30. prosinca 2002. godine Narodne novine d.d. zaključuju ugovor o prodaji ovih nekretnina s trgovačkim društvom Jelena d.o.o., a u članku 6. ovog Ugovora je utvrđeno da je Jelena d.o.o. već od ranije u posjedu ovog poslovnog prostora kao zakupac, na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora. Nakon toga Jelena d.o.o. je vlasnik i posjednik ovog poslovnog prostora od 30. prosinca 2002. godine pa do 20. studenog 2019. godine, kada zaključuje ugovor o kupoprodaji ovih nekretnina s ĆĆ (rođena TĆ), a u točki 54. ovog ugovora utvrđuje se da kupac stupa u posjed nekretnine danom potpisa ugovora.

Dakle, tužiteljica je u poštenom posjedu ovog poslovnog prostora osobno i putem svojih prednika više od 40 godina pa su na njenoj strani ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti.

Posjed tužiteljice je i zakonit jer je stečen temeljem pravovaljanog ugovora u zakonom propisanoj formi od tadašnjeg vlasnika, a njeni prednici su posjed nekretnine stjecali temeljem pravovaljanih ugovora.

Posjed tužiteljice je i samostalan jer izvršava faktičku vlast na ovom poslovnom prostoru kao što su to činili njezini pravni prednici. Od izgradnje zgrade u kojoj se nalazi ovaj poslovni prostor, u ovom poslovnom prostoru je prodavaonica-knjižara. To su potvrdili i saslušani svjedoci u svojim iskazima.

Posjed tužiteljice je istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja jer je bivši vlasnik, ispunjavajući svoju ugovornu obvezu predao u posjed kupljenu nekretninu. Posjed tužiteljice je također i pošten što se i zakonom pretpostavlja, a tuženik u tijeku postupka nije dokazao da posjed tužiteljice nije pošten.

6. Tuženik nikada nije bio vlasnik niti posjednik ovog poslovnog prostora, niti na strani tuženika ne postoji nikakva pravna osnova za stjecanje prva vlasništva. Upis prava vlasništva u korist tuženika izvršen je temeljem odredbe članka 190. stavak 5. Zakona o zemljišnim knjigama i isti može egzistirati samo dok stvarni vlasnik nekretnine ne zatraži utvrđivanje svoga prava vlasništva i uknjižbu istog. Do upisa Republike Hrvatske kao vlasnika ove nekretnine došlo je zbog toga što tužiteljica nije pristupila na zakazanu raspravu prilikom izlaganja nove izmjere te dostavila kupoprodajne ugovore temeljem kojih je ona, odnosno njeni pravni prednici, stekli svoje pravo vlasništva ovog poslovnog prostora kao i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novskoj broj P-78/1994.

Sve gore navedeno je vidljivo iz priložene dokumentacije u spisu.

7. Sporno je pitanje je li tužiteljica stekla pravo vlasništva i na podrumskom prostoru površine 17,52 m[2] jer tuženik tvrdi da njega tužiteljica nije kupila.

Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica bila u posjedu i ovog dijela poslovnog prostora koji se nalazi u podrumu kao i svi njeni pravni prednici. Ovaj sporni prostor od 17,52 m[2] pripadak je predmetnog poslovnog prostora od izgradnje zgrade. To je u naravi drvarnica i predprostor ispred drvarnice, a kojem se ne može pristupiti iz samog poslovnog prostora jer je fizički odvojen. Ova prostorija nema priključak na električnu mrežu, vodu, kanalizaciju niti sanitarni čvor te se ne može smatrati zasebnom funkcionalnom cjelinom već isključivo pripadkom ovog poslovnog prostora.

Da je tužiteljica u posjedu i ovog dijela poslovnog prostora, kao što su to bili njeni pravni prednici, vidljivo je i iz etažnog elaborata SĆ. Isti je u svom iskazu kao svjedok pojasnio da je prije izrade etažnog elaborata za cijelu zgradu izvršio sva potrebna mjerenja i pregled svih prostorija. Prilikom izrade elaborata te obilaska zgrade uvijek je nazočan netko od predstavnika stanara ili upravitelja zgrade. Navedeni svjedok je prilikom obilaska cijele zgrade uz suglasnost predstavnika stanara utvrdio da je tužiteljica u posjedu i ovog podrumskog dijela. Svjedok SĆ je također pojasnio da procjena o tome radi li se o poslovnom prostoru ovisi o namjeni tog prostora. Ukoliko su u prostorijama zatečene stvari i proizvodi koji se koriste za potrebe poslovanja tada je to poslovni prostor. U ovom podrumskom prostoru svjedok je zatekao nešto robe za prodaju i arhivu što znači da se radi o poslovnom prostoru. Svjedok je također pojasnio da se ovaj podrumski prostor razlikuje od ostalih drvarnica u podrumu i u tome što su ostale drvarnice smještene lijevo ili desno od stubišta, dok su ove podrumske prostorije koje pripadaju ovom poslovnom prostoru u dijelu ispod stubišta. Osim toga, sve klasične drvarnice su imale letve na ulazu i nisu bile potpuno zatvorene punim stijenama.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka SĆ jer je isti osobno radio etažni elaborat za cijelu zgradu te je osobno obišao cijelu zgradu i pregledao sve prostorije pa tako i ovaj podrumski prostor od 17,52 m[2] . Svjedok je stručna osoba koja je ujedno i stalni građevinski sudski vještak, a u ovom predmetu je saslušan samo kao svjedok. Da su tužiteljica i njeni prednici u poštenom posjedu i ovog podrumskog dijela potvrdili su i svjedoci DĆ, IĆ i ŽĆ. Svi oni su potvrdili da je ovaj podrumski prostor bio u posjedu prednika tužiteljice i korišten je za smještaj arhive te ponekad za dio robe. Radi se o svjedocima kojima je dobro poznata situacija u ovom poslovnom prostoru pa tako i o posjedu istog. Svjedok ŽĆ je bio u radnom odnosu kod prednika tužiteljice Jelena d.o.o. od 1997. godine pa sve do 2020. godine i stalno je radio upravo u ovom poslovnom prostoru u Novskoj. Svjedoku IĆ je poznata situacija s obzirom da ovom zgradom upravlja Stan Servis d.o.o. od 2007. godine, a čiji je on direktor.

Sve to ukazuje na to da je tužiteljica u barem poštenom posjedu i ovog podrumskog dijela osobno i putem svojih prednika više od 20 godina pa je ista stekla pravo vlasništva i na ovom dijelu poslovnog prostora temeljem odredbi članka 159. ZV- a. Tužiteljicu i njene prednike nitko nije ometao u tom posjedu pa ni tuženik.

8. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav prijedloga za mirno rješenje spora, sastav tužbe, zastupanje na ročištima 16. lipnja 2025. i 26. rujna 2025. godine, sve po 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude te pribavu izvatka iz zemljišne knjige, zapisnika i rješenja po 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 5.250,00 eura. Tužiteljica je imala i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu 594,68 eura, što sveukupno iznosi 5.844,68 eura.

U Kutini 5. studenog 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Antonija Bošnjak Duk, Kutina, Hrvatskih branitelja 7

2. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57