REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-10168/2021-106

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, Nova Ves 50, protiv tuženika TABLINUM d.o.o. za arhitekturu, informatiku i zastupanje, Zagreb, Albaharijeva ulica 1, OIB: 84458006323, zastupanog po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz zamjenicu punomoćnice Karolinu Gajski, odvjetnicu, te zamjenice punomoćnice tuženika FL, odvjetničku vježbenicu, dana 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. srpnja 2018. nedopuštena.

II/ Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. s danom 5. studenog 2025..

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova naknade štete isplati iznos od 3.680,90 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 5. studenog 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženu naknadu štete u visini od 6.155,56 eur, što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 3.680,90 eur pa do zatraženih 9.836,46 eur.

V/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 5. studenog 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika, koji joj je, kako smatra tužiteljica, neosnovano otkazao ugovor o radu, kojim slijedom je tužiteljica u ovom postupku tražila utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i utvrđenje sudskog raskida, uz pripadajuću naknadu štete te parnične troškove, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 26. rujna 2022. .

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno prigovarajući pravovremenosti odnosno dopuštenosti tužbe, u kojem smislu se predlagalo odbacivanje tužbe, odnosno podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je rješenje i presudu dana 22. listopada 2020. poslovnog broj Pr-4762/2018 (kojom je odbacio odnosno odbio tužbeni zahtjev, str. 258-263 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-142/2021 od 23. veljače 2021. (str. 288-291 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u presliku izvatka iz sudskog registra (str. 4-5 spisa), potvrdu o zaposlenju od 26. srpnja 2018. (str. 6 spisa), presliku radne knjižice (str. 7-8 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. srpnja 2018. (str. 9-10, 36-37 spisa), zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 1. kolovoza 2018, uz presliku potvrde o primitku (str. 11-12 spisa), preslike e-mail poruka (str. 13-14, 40-41 spisa), isplatne liste (str. 15-29 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. (str. 38 spisa), Potvrdu tuženika od 20. srpnja 2018. (str. 39 spisa), presliku prijave HZMO-a o prestanku osiguranja (str. 45, 54 spisa), presliku IP obrasca (str. 46-48, 55-57 spisa), ugovor br. 5-18 o izradi projektne dokumentacije za sanaciju kamenog pročelja i vanjskih stepenica zgrade HNB-a, Trg hrvatskih velikana 3 u Zagrebu, od 6. srpnja 2018. (str. 49-50, 58-59 spisa), ugovor o izradi projektne dokumentacije za sanaciju kamenog pročelja i vanjskih stepenica zgrade HNB-a (THV3) od 4. prosinca 2017. (str. 64-66 spisa), ponudu za izradu dokumentacije za sanaciju pročelja zgrade HNB, Trg hrvatskih velikana 3 u Zagrebu, od 28. srpnja 2017. (str. 67 spisa), dopis od 21. lipnja 2016. (str. 68 spisa), izvod iz sustava Hrvatske pošte praćenja pošiljke (str. 74-75 spisa), ispis web stranice tuženika (str. 80 spisa), troškovnike radova sa smjernicama od 29. lipnja 2018. (str. 84-87 spisa), kronologiju radova - troškovnike (str. 88-201 spisa), nacrt Sporazuma (str. 202 spisa), presliku I. dodatka Ugovora o izradi projektne dokumentacije za sanaciju kamenog pročelja i vanjskih stepenica zgrade HNB-a (THV3) od 1. lipnja 2018. (str. 232 spisa), presliku prve stranice predane dokumentacije s potvrdom primitka HNB-a od 31. srpnja 2018. (str. 233 spisa), potvrde Porezne uprave o dohotku za tužiteljicu od 2009. do 2018. (str. 336-355 spisa), Izjavu od 15. prosinca 2017. (str. 424-425 spisa), digitalni zapisnik troškovnika (str. 426 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak od 19. travnja 2023. (str. 429-448 spisa) i Upisnik fizičkih osoba koje imaju licencu pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske (str. 461-498 spisa), a također je saslušana i sama tužiteljica na ročištu održanom 25. listopada 2019. kao i dodatno na ročištu održanom 12. travnja 2023. (str. 221-223, 417-423 spisa), te zakonski zastupnik tuženika JLŽ na ročištu održanom 23. siječnja 2020. kao i dodatno na ročištu održanom 12. travnja 2023. (str. 226-229, 417-423 spisa), te je saslušan i svjedok PL na ročištu održanom 12. rujna 2025. (str. 562-565 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, koji joj je, kako smatra tužiteljica, neosnovano otkazao ugovor o radu, kojim slijedom je tužiteljica u ovom postupku tražila utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i utvrđenje sudskog raskida, sve uz pripadajuće isplate te naknadu parničnih troškova, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da tužba nije podnesena u za to predviđenom prekluzivnom roku, u kojem smislu se predlagalo odbacivanje tužbe, odnosno podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Pritom je tuženik još u svom odgovoru na tužbu, kao i naknadno, isticao da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. kolovoza 2018., na koji način se ukazuje da je tužiteljica propustila podnijeti tužbu u zakonskom roku od petnaest dana od saznanja da tuženik neće udovoljiti njezinom zahtjevu za zaštitu prava, što je proizlazilo iz okolnosti da je tužiteljica svoj zahtjev za zaštitu prava datirala s 1. kolovozom 2018. te ga predala na poštu 2. kolovoza 2018., da bi neuručena pošiljka bila vraćena pošiljatelju tj. punomoćniku tužiteljice 13. kolovoza 2018., te je spomenuti rok od petnaest dana za podnošenje tužbe istekao 28. kolovoza 2018. (računajući od 14. kolovoza 2018.), pri čemu se ukazuje, vezano za takve navode tuženika, da je odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od petnaest dana od dostave te odluke odnosno saznanja za povredu, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, što je tužiteljica i učinila, podnoseći zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava (datiran s 1. kolovoza 2018.) dana 2. kolovoza 2018., što je vidljivo iz preslike poštanske potvrde priložene na str. 12 spisa. Nadalje, odredbom st. 2. već citiranog čl. 133. Zakona o radu propisano je da radnik može u roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, ako poslodavac u roku od petnaest dana od primitka zahtjeva ne udovolji istom, i u vezi čega je prigovarao tuženik, ukazujući da je tužba podnesena 31. kolovoza 2018., bez da je tuženik ikada zaprimio zahtjev za zaštitu prava, i o čemu je s obzirom na povrat neuručene pošiljke tužiteljica tj. njezin punomoćnik bio upoznat još 13. kolovoza 2018., na koji način je onda rok za podnošenje sudske tužbe započeo idućeg dana tj. 14. kolovoza 2018. te je taj rok istekao 28. kolovoza 2018..

9. Očitujući se na takve navode tuženika (iznesene više puta tijekom postupka, npr. u odgovoru na tužbu, kao i u podnescima 23. siječnja 2019., te 27. veljače 2019.) tužiteljica je isticala da smatra da je početak tijeka roka za podnošenje tužbe sudu, a u slučaju kada poslodavac nije preuzeo pošiljku, onaj dan kada je preporučenoj pošti predan zahtjev za zaštitu prava radnika, pri čemu je tužiteljica navodila da dakle u predmetnom slučaju tuženik nije preuzeo pošiljku, te tužiteljica nije imala podatak tj. saznanje kada je poslodavac primio njezin zahtjev, pri čemu tužiteljica smatra da se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je povratnica vraćena 13. kolovoza 2018. jer se ista ostavlja u poštanskom sandučiću te se primitak ne potvrđuje pečatom i potpisom primatelja (u ovom slučaju punomoćnika tužiteljice).

10. Ocjenom naprijed iznijetog te priložene dokumentacije raspravni sud je prilikom donošenja prvotne odluke u ovom postupku od 22. listopada 2020. u bitnome uvažio navedeni prigovor tuženika tj. nije prihvatio navode tužiteljice, s obzirom da se ukazivalo da je zahtjev za zaštitu prava zaista predan poštanskim putem 2. kolovoza 2018., te je neuručena pošiljka vraćena pošiljatelju 13. kolovoza 2018., tj. bilo je utvrđeno da je prigovor prekluzije osnovan te je tim slijedom tužba u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza odbačena, dok je u dijelu kojim se tražilo utvrđenje tj. određivanje sudskog raskida ugovora o radu te naknada štete tužbeni zahtjev bio odbijen kao neosnovan, budući da su, kako je već rečeno, predmetna traženja tužiteljice ovisila o osnovanosti dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a u kojem dijelu je tužba odbačena.

11. Međutim, kako je naprijed već ukazano, viši sud je ukinuo prvostupanjsku odluku utemeljenu na takvom pravnom shvaćanju te je u svojoj Odluci od 23. veljače 2021. zauzeo stajalište da se presumira da je zahtjev za zaštitu prava dostavljen poslodavcu 2. kolovoza 2018., da je rok za očitovanje na taj način istekao 17. kolovoza 2018., nakon čega da je počeo teći rok za podnošenje tužbe, na koji način bi proizlazilo da je tužba podnesena dana 31. kolovoza 2018. pravovremena.

12. Prihvaćajući takvo stajalište valjalo je stoga utvrditi da je tužba od 31. kolovoza 2018. pravovremena te dopuštena, kojim slijedom se nastavno odlučivalo i o zakonitosti tj. dopuštenosti samog otkaza. Pritom je iz sadržaja same Odluke o otkazu vidljivo da se radi o izvanrednom otkazu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu, koji se daje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, pri čemu je dodatno obrazloženo da je tužiteljica učestalo, a osobito dana 5. srpnja 2018. odbila izvršavati svoje zadatke sukladno uputama i nalogu direktora tuženika te da je iz ponašanja tužiteljice bilo vidljivo da nema namjeru promijeniti svoje ponašanje, prvenstveno vezano za izradu troškovnika za projekt Sanacija kamenog pročelja i vanjskih stepenica zgrade HNB-a u Zagrebu, za što tuženik tvrdi da je tužiteljica odbila učiniti na način kako je to od nje zatraženo, uvrštavajući pritom u radnu verziju troškovnika stavke koje nisu bile potrebne tj. radove koje ne treba poduzeti i što je povećavalo predviđene troškove, i što je tužiteljica odbijala na zahtjev izmijeniti, inzistirajući da troškovnik mora ostati onakav kakvog ga je sama pripremila, koristeći pritom i neprimjereni ton.

13. Navedeno je i da idućeg dana tužiteljica nije došla na posao, da bi u naknadnoj komunikaciji propustila opravdati ili obrazložiti svoju odsutnost, kod čega je najavila da će se na posao vratiti tek 16. srpnja 2018.. Takvo postupanje tužiteljice ugrozilo je proces rada kod tuženika, koji je morao angažirati treću stranu za dovršetak troškovnika, te je predmetno pokazivanje samovolje uz već ranije postojeće slične povrede dovelo do zaključka tuženika da je potrebno izvanredno otkazati ugovor o radu tužiteljici, bez omogućavanja obrane.

14. S obzirom na suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka izvedeno je više predloženih dokaza, pri čemu su u svojim iskazima tužiteljica te odgovorna osoba tuženika JLŽ u bitnome ostali kod svojih tvrdnji tj. zakonski zastupnik tuženika pri tvrdnji da je tužiteljica predočila nacrt troškovnika koji nije odgovarao profesionalnim standardima te da se i neprimjereno ponašala, dok je s druge strane tužiteljica ustrajala na tvrdnjama da je predmetni troškovnik sastavljala u izrazito neprimjerenim okolnostima tj. da nije imala dovoljno vremena odnosno podataka za izradu cjelovitog troškovnika, pri čemu je negirala da bi se neprimjerno ponašala prema direktoru tuženika, a također je negirano da bi ranije počinila bilo kakve povrede obveza iz ugovora o radu.

15. Kako je dakle tijekom postupka između ostalog bilo sporno i pitanje da li je verzija troškovnika na kojem je tužiteljica radila te ga spornog dana predočila direktoru tuženika bila napravljena sukladno profesionalnim standardima, a uzimajući u obzir okolnosti u kojima je isti troškovnik izrađivan (kako je već rečeno, tužiteljica je ukazivala da nije imala dovoljno vremena te potrebnih podataka za dovršenje cjelovitog troškovnika), tijekom postupka bio je prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se provede odgovarajuće arhitektonsko-konzervatorsko vještačenje kako je to bilo navedeno raspravnim rješenjem od 12. travnja 2023., u svrhu objektivizacije navoda tuženika iz Odluke o otkazu o neprofesionalnom radu tužiteljice, s obzirom da sud nema stručnih znanja za donošenje takve ocjene.

16. U tom smislu sud se obratio, a što je predlagao i tuženik, Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske dopisom od 18. siječnja 2024. pozivajući na provođenje predmetnog vještačenja, no spomenuto Ministarstvo je dopisom od 23. siječnja 2024. otklonilo takvu mogućnost te uputilo na Upisnik fizičkih osoba koje imaju licencu za takvu vrstu postupanja, u koji Upisnik je izvršen uvid (str. 461-498 spisa) te nakon toga od više ovlaštenih osoba zatraženo provođenje vještačenja dopisima od 22. travnja 2024. (na dvije adrese), 27. rujna 2024., 25. studenog 2024., 4. srpnja 2025. (na tri adrese), no pozvani se nisu odazvali odnosno pisanim putem su otklonili mogućnost provođenja vještačenja (dopisi na str. 507, 525 i 558 spisa).

17. Na taj način je vidljivo da određeno vještačenje nije bilo moguće provesti, mada se sud, što proizlazi iz naprijed iznesenog, obratio na veći broj relevantnih instanci (s obzirom na usku specijaliziranost te specifičnost zatraženog vještačenja) tj. prvo resornom Ministarstvu a nakon toga ovlaštenim osobama, uključivo i one koje je predložio tuženik podneskom od 13. lipnja 2025., sve iz razloga što ni jedan od adresiranih nije prihvatio vještačenje. Kako je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkazivanje, što u ovom slučaju uključuje i utvrđenje tj. procjenu po stručnoj osobi da li je nacrt troškovnika kojeg je izrađivala tužiteljica sukladan profesionalnim standardima odnosno da li je do te mjere neprofesionalno izveden da isto može predstavljati razlog za izvanredno otkazivanje (uz druge okolnosti na koje se tuženik poziva), to proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje takve okolnosti tj. da bi nacrt troškovnika kojeg je predala tužiteljica bio neprofesionalno i nepravilno sastavljen, kojim slijedom se onda navedeno ne može smatrati niti dokazanim opravdanim razlogom za otkazivanje. Pritom sami navodi iz iskaza direktora tuženika (gdje on opetovano ističe da je sporni nacrt troškovnika bio izrazito nestručan, te da je zaključno bilo potrebno angažirati vanjske suradnike da ga dovrše) nisu dovoljni da bi se sa dobrim stupnjem izvjesnosti moglo utvrditi da se u odnosu na spominjani nacrt troškovnika radi o neprofesionalnom i nestručnom postupanju odnosno radu tužiteljice koji u konačnici može predstavljati razlog za izvanredno otkazivanje.

18. S obzirom na naprijed navedeno, onda proizlazi da preostali razlozi koji se spominju u Odluci o otkazu, a vezano za neprimjereno ponašanje tužiteljice kao i vezano za ranije propuste tužiteljice, nisu dostatni da bi mogli predstavljati opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tj. tuženik nije dokazao da se radi o takvoj teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja bi onemogućavala nastavak radnog odnosa, uzimajući pritom u obzir da dakle nije dokazano da bi tužiteljica nestručno i neprofesionalno obavila poslove vezano za pripremu troškovnika, što bi se utvrđivalo prvenstveno vještačenjem određenim dana 12. travnja 2023., a kojeg nije bilo moguće provesti iz prethodno iznesenih razloga, kod čega je teret provođenja tog dokaza bio na tuženiku.

19. Tim slijedom je onda, a neovisno i od iskaza svjedoka PL sa ročišta od 12. rujna 2025. (koji je prvenstveno iskazivao vezano za ponašanje tužiteljice sporne zgode, i navode kojeg svjedoka je tužiteljica negirala, s tim da u smislu navedenog nije bilo potrebno saslušavati niti svjedoka J, budući da u nedostatku provedenog vještačenja predmetnim iskazom ne bi došlo do utvrđenja činjeničnog stanja od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari), valjalo utvrditi da je izvanredni otkaz od 17. srpnja 2018. nedopušten, a također je valjalo odrediti u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu i sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja ove odluke tj. 5. studenog 2025., u kojem smislu je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude. Ukazuje se i da nije bila odlučna prepiska elektroničkom poštom između tužiteljice i direktora tuženika nastala nakon 5. srpnja 2018., budući da nije utvrđeno da bi se stranke usuglasile oko eventualnog sporazumnog prestanka radnog odnosa i sl..

20. Tužiteljici bi pripadala i naknada štete također u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu, i to u visini od 5 mjesečnih plaća, pri čemu je visina plaće utvrđena uvidom u dokumentaciju pribavljenu od nadležne Porezne uprave (str. 354 spisa), iz koje potvrde su vidljivi prihodi tužiteljice za 2018. (budući da se uzima u obzir plaća u visini prije spornog otkazivanja), tj. 5.546,75 kn mjesečno, ili ukupno 27.733,75 kn (3.680,90 eur), sve uzimajući u obzir zakonske kriterije trajanja radnog odnosa (više od 9 godina), starosti te obveza uzdržavanja, na koji način je u preostalom zatraženom dijelu do 9.836,46 eur zahtjev tužiteljice s tog osnova valjalo odbiti (6.155,56 eur). Pritom nije bilo moguće prihvatiti traženje tužiteljice da se u svrhu obračuna uzmu u obzir ranije (više) plaće tužiteljice, na koji način je i obračunat zatraženi iznos od 9.836,46 eur, s obzirom da nije utvrđeno da bi plaća u višim iznosima na koje se tužiteljica poziva bila ugovorena među strankama, dok priloženi pisani ugovor o radu ne sadrži klauzulu o visini plaće. Zaključno, ističe se i da je neosnovan prigovor tuženika da bi postojala prekluzija vezano za dokazni prijedlog tužiteljice u odnosu na pribavljanje dokumentacije od Porezne uprave, budući da je takav prijedlog stavljen još na pripremnom ročištu od 4. siječnja 2019..

21. U tom smislu odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presudu.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur (u preostalom dijelu tužiteljici nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje /od po 100 bodova/, kako to potražuje punomoćnik tužiteljice, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da se prvenstveno raspravljalo o zakonitosti otkaza, i okolnostima s tim u vezi, pri čemu je i dokumentaciju vezanu za novčani dio potraživanja pribavljao sud službenim putem), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužiteljici, budući da je tužiteljica u ovoj parnici uspjela u pretežitom dijelu (za dio u kojem tužiteljica nije uspjela troškovi nisu niti određeni), dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

23. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude, s tim da će iznos uplaćen kao predujam za podmirenje troškova vještačenja koje nije provedeno biti vraćen tuženiku zasebnim rješenjem.

Zagreb, 5. studenog 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika