REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I -3731/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Anđele Hambašić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NAŠE KLASJE d.o.o. iz Zagreba, Raška 35, OIB 62858712399, koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri u Zagrebu, Gajeva 35, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB 69608914212, radi korekcije dodjele bespovratnih sredstava, 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova

Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/19-02/866, URBROJ: 538-05-3-3-1/632-24-30, od 26. srpnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove odluke i povrata spisa javnopravnog tijela, sačini novo rješenje po prigovoru tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB 69608914212, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke o troškovima u ovom predmetu, tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 Eura (tritisućesedamstotinapedeset eura).

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Odlukom o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA: 910-04/19-21/104, URBROJ: 567-14-19- 9, od 8. studenoga 2019. i Izmjene i dopune Olukom o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, KLASA: 910-04/19-21/104, URBROJ: 567-14-20-15, od 29. siječnja 2020. (u daljnjem tekstu Odluka) i nakon ex - post provjere javne nabave radova „Izgradnja proizvodnog prostora i sustava grijanja i hlađenja“, a koju nabavu je proveo tužitelj, utvrđene su brojne nepravilnosti pobliže nabrojene u toj Odluci.

2. Osporenim rješenjem i u ponovljenom postupanju, odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv naprijed navedene Odluke u odnosu na točke 4.a), 7. i 8. Odluke.

3. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužitelj ukazuje kako je 22. svibnja 2018., prije predaje projektne prijave, objavio javnu nabavu za izgradnju privredno- poslovnog prostora površine 3.045,90 m2, do pune funkcionalnosti te sustav grijanja i hlađenja. Ističe kako mu je otvaranje ovakvog kompleksa bilo nužno da ne izgubi svoju tržišnu poziciju, iz kojeg razloga nije imao mogućnost koristiti tzv. ex ante provjeru dokumentacije za nadmetanje. Navodi kako je u javnoj nabavi zaprimio jednu ponudu kao i da je projekt započeo isključivo sa vlastitim sredstvima, a što pokazuje kako je projekt želio doista i realizirati. Dodaje kako je nastavno tek 11. srpnja 2019., s tuženikom sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava te da mu je u konačnici odobrena potpora od 42% te potpora za izgradnju sustava grijanja i hlađenja u visini od 50 %. Tužitelj ističe kako se sukladno članku 7. stavku 7. Pravila o financijskim korekcijama i u slučaju utvrđenja postojanja više nepravilnosti, financijska korekcija ne kumulira, već da se ona utvrđuje u iznosu najozbiljnije nepravilnosti. Slijedom navedenog smatra da bi primjena ovog pravila dovela do drukčijeg određenja korekcije. Navodi kako je prvotna korekcija iznosila svega 5% ukupno odobrenih bespovratnih sredstava da bi nastavno, izmjenom i dopunom odluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01 Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA: 910-04/19-21/104, URBROJ: 567-14-20-15, od 29. siječnja 2020. ta korekcija bila povećana na maksimalan iznos od 25%. Pozivajući se na presudu ovog suda, poslovni broj UsI – 730/22, od 24. siječnja 2024., a kojom presudom je već poništeno ranije rješenje tuženika sa jednakim utvrđenjima i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, tužitelj smatra kako je tuženik potpuno propustio postupiti po nalozima i uputama sadržanima u toj presudi, a kojima je tuženiku izričito naloženo da slobodnom ocjenom odredi korektivne faktore koji će biti primjereni utvrđenim nepravilnostima, odnosno koji će biti najpodobnija mjera kojom će se utjecati na konkretnom povrijeđen pravni odnos i svoj odabir jasno obrazloži. S tim u vezi ukazuje kako ne samo da tuženik po presudi nije postupio, već smatra kako je ona doslovan prijepis ranijeg, po sudu već poništenog, rješenja pa čak i u dijelu primijenjenih stopa korekcije, a koje je Sud tražio posebno obrazložiti. Ističe kako su financijske korekcije u konkretnom protivne Pravilima o financijskim korekcijama te suprotne načelu razmjernosti, kao temeljnom načelu javne nabave. Pozivajući se na članak 2. Pravilima o financijskim korekcijama, a koje se odnosi na radnje koje bi naštetile, ili mogle naštetiti proračunu Europske unije, navodi kako su s tim u vezi ustanovljene različite vrste financijskih korekcija i to one jednostavne, a kada je štetnu posljedicu moguće točno odrediti i paušalnu kada takva mogućnost ne postoji, pri čemu se kod primjene paušalne korekcije ona mora upotrijebiti imajući na umu načelo razmjernosti, a što po njegovom mišljenju proizlazi i iz članka 1. stavka 3. Pravila o financijskim korekcijama i što je tuženik u cijelosti propustio vrjednovati. Razlamajući utvrđene nepravilnosti, a za koje je odbijen njegov prigovor, tužitelj u odnosu na točku 4. Odluke navodi kako je u ovom slučaju tuženik zauzeo stav da postoji nepravilnost broj 12 - Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda. Napominje kako se u konkretnom radi o omašci na jednoj stavci od njih sedam stotina, a u kojoj je opet omaškom navedeno „posjeduje investitor“, umjesto navođenja jedinične cijene. Dodaje kako je tijekom pregleda dokumentacije uočena greška te je od ponuditelja zatraženo pojašnjenje te je ponuditelj naveo kako se radi o omašci koja će biti ispravljena na način da će se navesti kako će se tražena stavka izvesti za 0,00 kuna, a kako bi se izbjeglo povećanje ukupne cijene. Slijedom ove okolnosti navodi kako cijena nije mijenjana, kao ni jamstveni rokovi ili opis predmeta nisu mijenjani, a što u ukupnosti znači da nije došlo do promjene ponude. U odnosu na nepravilnost navedenu u točki 7. Odluke, a koja je utemeljena na točci 6. Pravila i koja glasi - Skraćivanje rokova za dostavu ponude, navodi kako je 22. svibnja 2018. u 12:00 sati objavio dokumentaciju za nadmetanje dok je rok za dostavu ponuda bio do 11 lipnja 2018. u 15:00 sati što ukupno iznosi 20 dana i tri sata. Mišljenja je kako je stoga iz ovog razloga u cijelosti ispunio tražene uvjete, budući je takav način računanja rokova, osim što je bio uobičajen u drugim postupcima nabave za ne obveznike zakona o javnoj nabavi, sukladan i Uputama Upravljačkog tijela iz lipnja 2019. godine. U odnosu na točku 8a nepravilnosti iz Odluke, a koja nepravilnost je definirana kao - slučajevi u kojima su potencijalni ponuditelji bili odvraćani od nadmetanja zbog nezakonitih kriterija u pozivu za dostavu ponuda ili obavijesti o nabavi/dokumentaciji za nadmetanje, a koja je utvrđena iz razloga što je tražio da kao uvjet prihvata ponude ponuditelj mora imati glavnog inženjera građevinarstva upisanog u registar Hrvatske komore, navodi da je takvo traženje ustanovljeno temeljem članka 24. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje iz 2015. godine, a koji zakon je bio na snazi u vrijeme objave Dokumentacije za nadmetanje. Iz ovog razloga zaključuje kako ne može biti penaliziran u situacijama u kojima dokumentaciju utemeljuje na zakonu. U odnosu na točku 8.b) Odluke a u kojoj se nalazi nepravilnost u kvalifikacijama raspoloživog stručnjaka, inženjera građevinarstva i čime je navodno počinjena povreda broj 9. Pravila - Uvjeti i zahtjevi koje moraju ispunjavati ponuditelji nisu povezani predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu ugovora, navodi da je i takvo određenje zakonski uvjet. U ovom dijelu dodatno navodi kako je tuženik pogrešno razumio zakonske odredbe, jer kad se u dokumentaciji navodi inženjer građevinarstva, isto se odnosi na imenovanje iz članka 26. Zakona, a ne na struku te osobe. Predlaže sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo, u svom odgovoru, detaljno analizira raniju presudu ovog suda, poslovni broj UsI – 730/22, od 24. siječnja 2024. te s njom u vezi i u odnosu na prigovore tužitelja navedene u njegovoj tužbi ukazuje kako ex-ante provjera nabave koju obavljaju tijela PT-2 ne utječe na pravo ovlaštenog tijela da izvrši reviziju nabave niti oslobađa tužitelja od odgovornosti za naknadno utvrđene nepravilnosti. Pozivajući se na određenja Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020., kao i određenja Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, od 17. prosinca 2013., tuženik zaključuje kako su kontrole u sustavima upravljanja i kontrole za operativne programe ne samo mogućnost, već i obveza tijela u sustavu korištenja ESI fondova te da stoga ishodi eventualno provedenih ranijih kontrola ne predstavljaju zapreku za ponovno provođenje kontrola i utvrđivanje nepravilnosti, kao i drukčijeg određenja financijske korekcije. Ističe kako je Sud u svojoj ranijoj presudi već zauzeo stav kako postoje nepravilnosti utvrđene u točkama 4.a)., 7. i 8. Oluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA: 910-04/19-21/104, URBROJ: 567-14-19-9, od 8. studenoga 2019. i Izmjene i dopune Olukom o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, KLASA: 910-04/19-21/104, URBROJ: 567-14-20-15, od 29. siječnja 2020. i u tom dijelu se predmet vraća na ponovni postupak, iz kojeg razloga se u tom smislu poziva na sadržaj obrazloženja pravomoćne presude. U odnosu na primjenu najviše korektivne stope ističe da iz Pravila o financijskim korekcijama proizlazi da kada se u nekom postupku utvrde brojne nepravilnosti tada se stope ne kumuliraju, već se u svrhu određenja visine stope uzima najozbiljnija nepravilnost. S obzirom na nastanak štetnih okolnosti koje bi opravdale primjenu korektivnih stopa ukazuje na presudu Suda Europske unije C – 408/16 od 6. prosinca 2017., a sukladno kojoj je jasno zauzet stav da ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice po proračun unije, već ta posljedica može biti i općenito određena. Ukazuje kako je ovakav stav već potvrđen odlukama nacionalnih upravnih sudova. Razlamajući utvrđene nepravilnosti i u odnosu na točku 4a. nepravilnosti, a kojom je utvrđeno da je prilikom pregleda i ocjena ponuda korisnik uočio kako je ponuditelj dodao riječi posjeduje investitor, umjesto jedinične cijene te da je nakon upita ponuditelj izjavio kako je riječ o omašci i ispravio stavke na 0,00 kuna, smatra da iako korisnik ima prvo na pojašnjenje ono ne smije rezultirati izmjenom ponude, a što je po njegovom mišljenju u konkretnom slučaj. S tim u vezi dodaje i da okolnost da je u natječaj pristigla samo jedna ponuda ne može biti korišteno kao olakotna okolnost. Ističe kako u ovom slučaju nije utvrdio nikakvu olakotnu okolnost iz kojeg razloga je utvrđena stopa financijskog ispravka od 25 %. U odnosu na nepravilnosti iz točke 7. Odluke, skraćivanje rokova za dostavu ponude navodi kako je tužitelj pogrešno računao rok za dostavu ponuda te se u tom dijelu poziva na sadržaj obrazloženja osporeno odluke. Posebno ističe da je za tu točku ionako određena najniža moguća stopa korekcije. U odnosu na nepravilnosti iz točke 8a.) slučajevi u kojima su potencijalni ponuditelji bili odvraćeni od nadmetanja zbog nezakonitih kriterija u pozivu na dostavu ponuda i nepravilnosti iz točke 8b.) uvjeti i zahtjevi koje moraju ispunjavati potencijalni ponuditelji nisu povezani s predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu ugovora, ukazuje kako je naručitelj od ponuditelja tražio podnošenje dokaza tehničke i stručne sposobnosti izvođača radova na način da raspoloživi stručnjak mora biti „inženjer građevinarstva“ upisan u registar Hrvatske komore inženjera građevinarstva. Mišljenja je da ovakav zahtjev diskriminira strane ponuditelje, jer u trenutku predaje ponude moraju imati osobu takvih kvalifikacija, a što je za njih evidentno dodatni teret. Iz istog tuženik zaključuje kako je navedeni uvjet restriktivan u dijelu u kojem određuje da glavni inženjer gradilišta bude građevinske struke, jer se za takvu osobu može postaviti i osoba arhitektonske, strojarske ili elektrotehničke struke. Pozivajući se na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI – 568/2023., a u kojoj je naznačena stroga formalna priroda ovog postupka, smatra kako nije povrijedio načelo razmjernosti te da okolnost da je HAMAG – BICRO u upravnom postupku koji je prethodio osporenom rješenju izmijenio svoju odluku na štetu tužitelja nije u suprotnosti s Zakonom o općem upravnom postupku, a što je u cijelosti potvrdio i Visoki upravni sudu u svojoj presudi Poslovni broj Usž – 3506/22. Suprotno stavovima tužitelja mišljenja je kako je njegovo postupanje kod određenja financijske korekcije u skladu s načelom razmjernosti te imajući na umu kako je u konkretnom utvrđeno više nepravilnosti, od kojih je za jednu propisana maksimalna korekcija od 25%, istom je razmjerno trebalo primijeniti jedinstvenu stopu od 25% vrijednosti cijele nabave. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih osporenim rješenjem.

5. Sud je 24. rujna 2025. i 29. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporene Odluke Sud je u istu izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prvotno i vezano uz općenitu nadležnost tuženika da postupa u konkretnom slučaju, a imajući na umu stav tužitelja da ne postoji mogućnost postupanja tuženika u situacijama kada nije utvrđena šteta proračunu Europske Unije, Sud navodi kako slijedi.

9. Člankom 2. stavkom 7. Uredbe vijeća (EZ) br. 1083/2006, od 11. srpnja 2006., o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999, propisano je da je „nepravilnost” svako kršenje odredaba prava Zajednice koje je posljedica djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta i šteti, ili bi štetilo općem proračunu Europske unije, tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom.

10. Razmatrajući naprijed navedenu odredbu ovaj Sud zauzima stav da je za određenje financijskih korekcija dostatno postojanje bilo kakve mogućnosti da nepravilnost utječe na proračun Europske Unije, dakle i samo postojanje hipotetske mogućnosti. Ova hipotetska mogućnost učestalo se javlja u onim situacijama u kojima dokumentacija korisnika sadržava grešku koja je mogla dovesti do eventualnog neprijavljivanja nekog trećeg subjekta, a čija ponuda bi mogla biti povoljnija od one odabrane, ali i u onim situacijama u kojima bi ponuda, radi izmijenjenih okolnosti, mogla biti odbijena te iz tog razloga postupak javne nabave bio ponovljen sa povoljnijim posljedicama od provedenog. Na ovom mjestu Sud ukazuje i na Odluke Suda Europske unije, broj C - 406/14, od 14. srpnja 2016. i broj C - 408/16 od 6. prosinca 2017., a sukladno kojim proizlazi kako nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već da je dostatno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun fonda. Stoga Sud zauzima stav kako je tuženik u konkretnom bio ovlašten postupati.

11. Nastavno na ovaj stav Sud ukazuje kako je odbijajućim dijelom osporenog rješenja obuhvaćen niz različitih događaja, odnosno povreda postupka javne nabave, koji svaki za sebe može imati utjecaj na konačan zbroj ukupne korekcije. Stoga je ovaj Sud u obvezi razlomiti različita utvrđenja tuženika te cijeniti osnovanost svakog takvog dijela, kao i utvrđenje stope korekcije po svakom pojedinačnom dijelu. Nakon tako sačinjene odluke biti će moguće ocijeniti pravilnost određenja ukupne korekcije. 12. U tom smislu Sud nalazi kako je kao nepravilnost u točki 4.a). Odluke utvrđeno da je u jednoj od sedam stotina stavki troškovnika ponuditelj pogreškom kopirao izraz „posjeduje investitor” umjesto navođenja jedinične cijene. Nastavno je tužitelj i nakon što je uočio opisanu grešku, sukladno toč. 5.5. Dokumentacije za nadmetanje, kontaktirao ponuditelja te tražio pojašnjenje. Ponuditelj je pojasnio kako se radi o omašci te da će navedena stavka biti izvedena po cijeni od 0,00 kn, kako se ne bi mijenjala ukupna ponuđena cijena.

13. Tuženik je zauzeo stav da se opisana nepravilnost može podvesti pod nepravilnost iz broja 12. Pravila - Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda. Za ovu nepravilnost određena je stopa korekcije od 25 %, koja se može umanjiti na 10% ili 5% u ovisnosti o ozbiljnosti počinjene nepravilnosti. Tuženik se između predviđenih mogućnosti odlučio za najvišu stopu korekcije od 25%.

14. Suprotno ovom stavu tužitelj smatra kako navođenjem izraza „posjeduje investitor“ umjesto naznake jedinične cijene uz davanje pojašnjenja, nije promijenjena cijene, jamstvenog roka niti opisa predmeta nabave, iz čega zaključuje da navedenim postupanjem nije došlo do promjene ponude, odnosno do nepravilnosti iz broja 12. Pravila o financijskim korekcijama, jer se nije niti zadiralo u kriterij ocjenjivanja. Uz ovu okolnost navodi i kako predmetnu stavku nitko nije platio, niti tužitelj niti tuženik pa je nejasno kojom logikom je zaključeno da je došlo do oštećenja proračuna EU.

15. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud je u svojoj ranijoj odluci, Poslovni broj UsI – 730/2022, od 24. siječnja 2024., zauzeo stav kako je izmjena postojeće stavke troškovnika iz „posjeduje investitor“ u novu stavku vrijednost 0,00 kuna i sadržajno, a ne samo formalno, izmjena ponude, budući u prvoj situaciji robu ili uslugu ponuditelj (ali ni bilo tko drugi) ne treba nabaviti ili obaviti, dok je u drugom nabavlja ili obavlja ponuditelj, ali bez naplate. Iz navedenog Sud je zauzeo stav kako se u konkretnom opisana situacija može podvesti pod kategoriju izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda, iz kojeg razloga je osnovanim uzeo utvrđenje tuženika, sukladno kojem je utvrđena nepravilnost rednog broja 12. - Izmjena ponude tijekom pregleda i ocjene ponuda.

16. Nastavno na tako utvrđenu povredu Sud je utvrdio kako je sukladno Pravilima navedeno da se, nakon utvrđene nepravilnosti, stopa korekcije od 25 %, može umanjiti na 10% ili 5%, u ovisnosti o ozbiljnosti počinjene nepravilnosti, kao i da je takvo određenje primjerene korekcije u svojoj biti diskreciona ili slobodna ocjena, dakle ovlaštenje dano tuženiku da ocijeni koja zakonom propisana mjera (u ovom slučaju korektivna stopa) najbolje odgovara u rješavanju konkretno narušenog odnosa.

17. U predmetu nije bilo sporno kako se tuženik između predviđenih mogućnosti odlučio za najvišu stopu korekcije od 25%. Iako je utvrdio određenje stope u dopuštenoj vrijednosti Sud u osporenom rješenju nije našao razlog za određenje najstrože korekcijske stope, iz kojeg razloga nije bio u mogućnosti utvrditi da je to određenje doneseno sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Budući da Sud i temeljem članka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), nije ovlašten intervenirati u diskrecionu ocjenu, jedina mogućnost bila je poništenje odluke u tom djelu, nakon čega je dana uputa tijelu da u ponovnom postupanju jasno obrazlaži razlog primjene odabrane korektivne stope. Razmatrajući sadržaj osporenog rješenja, a koje je doneseno u nastavnom postupanju tuženika nakon danih naloga i uputa, Sud takvo obrazloženje ne nalazi.

18. Sljedeća nepravilnost navedena je pod točkom 7). Odluke i koja se odnosi na činjenicu da je tužitelj 22. svibnja 2018. u 12:00 sati objavio Dokumentaciju za nadmetanje, a rok za dostavu ponuda odredio do 11. lipnja 2018. u 15:00 sati. Budući da je točkom 9. 2. Pravila o provedbi postupaka nabave za neobveznike zakona o javnoj nabavi propisano da: „rok za dostavu ponuda u slučajevima u točki 5. ovog Aneksa ne smije biti kraći od 20 kalendarskih dana od dana objave OoN-a., tuženik je zaključio kako je tužitelj skratio rok za dostavu ponuda.

19. Tuženik je zauzeo stav da se opisana nepravilnost može podvesti pod nepravilnost iz broja 6. Pravila - Skraćivanje rokova za dostavu ponude. Za ovu nepravilnost određena je stopa korekcije od 25%, ako je smanjenje rokova iznad ili jednako 50%, 10% ako je smanjenje rokova iznad ili jednako 30%, 5% ako je drukčije smanjenje rokova i konačno od 2 - 5% ukoliko se smatra da priroda i ozbiljnost nedostataka ne opravdavaju stopu ispravka od 5%.

20. Tužitelj smatra kako Pravila ne definiraju pojam roka, odnosno način računanja istoga, iz kojeg razloga je mišljenja da je u konkretnom potrebno primijeniti PRILOG C. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financiranje iz europskih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. - 2020. u kojem prilogu se pojam „dan“ određuje kao kalendarski dan. Slijedom toga zaključuje kako je u predmetnom slučaju prošlo 20 kalendarskih dana i dodatna 3 sata.

21. Sud je u svojoj ranijoj odluci zauzeo stav da se rokovi, u situaciji u kojima ne postoji izričit i jasan propis koji bi propisivao drukčije, računaju sukladno procesnom propisu koji regulira postupak koji se u konkretnom vodi. Takav zaključak proizlazi iz stava da se na sve proceduralne radnje javnopravnih tijela kada ona odlučuju o pravima stranaka primjenom općih propisa koji reguliraju područja javnog interesa, supsidijarno primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, ukoliko njegova primjena nije isključena nekim drugim zakonom.

22. Nastavno na taj stav Sud je svoju odluku utemeljio na članku 80. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim je propisano da kada je rok određen na dane, dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana. Imajući to određenje na umu i s obzirom da ni u Pravilima ne postoji drukčije određenja o početaka tijeka rokova, dok okolnost što se dan definira kao kalendarski dan (a kako se i inače razumije u svim situacijama u kojima je određen kao dan) nema utjecaja na trenutak početka tijela rokova, Sud je zauzeo stav da je početak tijeka rokova prvi sljedeći (kalendarski) dan.Iz ovog razloga Sud je osnovanim ocijenio utvrđenje tuženika, po kojem je utvrđena nepravilnost rednog broja 6. - Skraćivanje rokova za dostavu ponude.

23. S obzirom na određenu financijsku korekciju u konkretnom slučaju, Sud uočava kako je za ovu točku primijenjena najniža moguća korektivna stopa od 2 %, a što bi značilo da se ista, u slučaju utvrđene povrede i ne mora posebno obrazlagati. Ipak i imajući na umu kako ova stopa korekcije ulazi u konačan zbroj te mora biti vrjednovana i s ostalim korekcijama proizašlim iz drugih nepravilnosti, Sud zauzima stav kako nema mogućnost odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu ove točke nepravilnosti, jer ta točka u smislu određenja ukupne stope korekcije ne može biti izdvojena u samostalnu cjelinu.

24. Nepravilnost navedena pod točkom 8 a.) Odluke odnosi se na činjenicu da je tužitelj u Dokumentaciji za nadmetanje, kao uvjet za prihvaćanje ponude, propisao da ponuditelj mora raspolagati glavnim inženjerom građevinarstva, a koji mora biti upisan u registar Hrvatske komore inženjera građevinarstva i imati 5 godina radnog iskustva u području stručnosti.

25. Tuženik je zauzeo stav da se opisana nepravilnost može podvesti pod nepravilnost iz broja 8. iz Pravila koja glasi: Slučajevi u kojima su potencijalni ponuditelji bili odvraćani od nadmetanja zbog nezakonitih kriterija u pozivu za dostavu ponuda ili obavijesti o nabavi/dokumentaciji za nadmetanje. Za ovu nepravilnost određena je stopa korekcije od 25%, kao i mogućnost umanjenja na 10% ili 5% u ovisnosti o ozbiljnosti nepravilnosti.

26. Tužitelj smatra i posebno naglašava, da su uvjeti postavljeni Dokumentacijom za nadmetanje bili u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje koji zakon je bio na snazi u vrijeme objave te dokumentacije. Stoga smatra nejasnim, neživotnim i prije svega suviše otegotnim da se pred njega, koji ulazi u investiciju vrijednu preko 30 milijuna kuna, isključivo s vlastitim sredstvima i sredstvima kredita, na teret stavlja činjenica što je od potencijalnog ponuditelja traženo da u skladu s tada važećom zakonskom odredbom raspolaže s osobom upisanom u Hrvatsku komoru inženjera građevinarstva. Stoga zaključuje da se ne mogu nametati ograničenja u situacijama u kojima njegovo postupanje proizlazi iz poštivanja pozitivnih zakonskih određenja kojih se on mora pridržavati prilikom izrade projekta.

27. Člankom 24. stavkom 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (Narodne novine, broj 78/15., 118/18. i 110/19.), propisano je da se za inženjera gradilišta može imenovati osoba s obrazovanjem iz znanstvenog područja tehničkih znanosti u nekom od znanstvenih polja: arhitekture i urbanizma, građevinarstva, strojarstva ili elektrotehničke struke koja: - je završila preddiplomski sveučilišni studij i stekla akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) inženjer odgovarajuće struke ili stručni studij i stekla stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer odgovarajuće struke ako je tijekom cijelog svog studija stekla najmanje 180 ECTS bodova, odnosno koja je na drugi način propisan posebnim propisom stekla odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke i ima položen stručni ispit ili - je upisana u imenik inženjera gradilišta Komore, u skladu sa zakonom kojim se uređuje udruživanje u Komoru.

28. Promatrajući citiranu odredbu na koju se tužitelj poziva Sud je u svojoj ranijoj odluci našao kako je ona postavljena alternativno, a ne kumulativno, jer je istom propisano da se za inženjera gradilišta može imenovati osoba s obrazovanjem iz odgovarajućeg znanstvenog područja tehničkih znanosti u nekom od znanstvenih polja: arhitekture i urbanizma, građevinarstva, strojarstva ili, dakle i bez obzira na prvi uvjet, ako je upisana u imenik inženjera gradilišta Komore.

29. Promatrajući točno određenje iz dokumentacije za nadmetanje u točci 4.1. Tehnička i stručna sposobnost, Minimalna razina tehničke i stručne sposobnosti, (list 8 Dokumentacije), Sud je našao i kako je propisan uvjet: Raspoloživi stručnjak mora imati minimalno sljedeće kvalitete i iskustvo, Ovlašteni voditelj građenja i/ili ovlašteni voditelj radova upisan u Registar Hrvatske komore inženjera građevinarstva.

30. Komparirajući naprijed propisani uvjet i njegovo zakonsko određenje, Sud je utvrdio postojanje razlikovnosti koja bi se mogla okarakterizirati kao slučaj u kojem su potencijalni ponuditelji bili odvraćani od nadmetanja zbog nezakonitih kriterija u pozivu za dostavu ponuda ili obavijesti o nabavi/dokumentaciji za nadmetanje, jer je dokumentacijom određen stroži uvjet od onog koji je Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje propisan. Slijedom navedenog Sud je zauzeo stav kako je zakonito određenje tuženika kojim je u konkretnom utvrdio postojanje nepravilnosti rednog broja 8.

31. Nastavno na počinjenu povredu Sud je i u ovom slučaju utvrdio kako se primijenjena stopa korekcije od 25 %, za ovu povredu može umanjiti te da je odluka o tome diskreciona procjena tuženika. Kako ni u tom slučaju nije postojao jasan i konkretiziran razlog određenju najstrože korekcijske stope, Sud je ocijenio da takvo određenje nije doneseno sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Iz tog razloga ranijom sudskom odlukom zadan je nalog tuženiku da u svojoj novoj odluci obrazloži razloge odabira najviše korekcijske stope. Razmatrajući u ponovljenom predmetu osporeno rješenje, Sud ispunjenje zadanog naloga ne nalazi.

32. Nepravilnost navedena pod točkom 8 b) Odluke odnosi se na činjenicu da je tužitelj u Dokumentaciji za nadmetanje i kao uvjet prihvaćanja ponude, pod navođenjem nužnih kvalifikacija raspoloživog stručnjaka odredio „inženjer građevinarstva”.

33. Tuženik je zauzeo stav da se opisana nepravilnost može podvesti pod nepravilnost iz broja 9. - Pravila koje glasi: Uvjeti i zahtjevi koje moraju ispunjavati potencijalni ponuditelji nisu povezani s predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu ugovora. I za ovu nepravilnost određena je stopa korekcije od 25%, kao i mogućnost umanjenja na 10% ili 5% u ovisnosti o ozbiljnosti nepravilnosti.

34. Tužitelj smatra kako su uvjeti postavljeni Dokumentacijom za nadmetanje i u ovom slučaju bili u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje koji je bio na snazi u vrijeme objave te dokumentacije. Pozivajući se na članak 26. stavak 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje smatra da kada su u Dokumentaciji navodi „inženjer građevinarstva“ to podrazumijeva imenovanje u smislu te odredbe, a ne na struku osobe kako to pogrešno razumije tuženik.

35. Člankom 26. stavkom 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje propisano je da se za glavnog inženjera gradilišta, inženjera gradilišta i/ili voditelja radova može u okviru zadaća njegove struke imenovati fizička osoba arhitektonske, građevinske, strojarske ili elektrotehničke struke koja ispunjava uvjete propisane posebnim zakonom kojim se uređuje udruživanje u Komoru.

36. Sud nalazi kako točno određenje iz točke 4.1.3. Dokumentacije (list 7 Dokumentacije) glasi: „Životopis glavnog inženjera građevinarstva koji se prilaže uz Podatke o raspoloživom stručnjaku.“

37. Razmatrajući navedena određenja Sud je zauzeo stav kako je postupak javne nabave strogo formalni postupak, sve iz razloga uspostave ravnopravnije tržišne utakmice te da se stoga u tom postupanju isključuje mogućnost tumačenja odredbi natječajne dokumentacije, ili ponuda uspostavljenih temeljem propisane dokumentacije. Upravo iz tog razloga i formalno promatrajući naprijed citirani sadržaj natječajne dokumentacije, Sud je pronašao kako je istom uspostavljen zahtjev za dostavom životopisa osobe koja je građevinske struke, dakle zanimanja, a što je potpuno različito od osobe glavnog inženjera gradilišta kao njenog eventualnog zvanja. Slijedom navedenog Sud je određenje tuženika kojim je u konkretnom utvrdio postojanje nepravilnosti rednog broja 9. - Uvjeti i zahtjevi koje moraju ispunjavati potencijalni ponuditelji nisu povezani s predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu ugovora, ocijenio zakonitim.

38. Nastavno na počinjenu povredu Sud je i u ovom slučaju utvrdio kako se primijenjena stopa korekcije od 25 %, za ovu povredu može umanjiti te da je odluka o tome diskreciona procjena tuženika. Kako ni u tom slučaju nije postojao jasan i konkretiziran razlog određenju najstrože korekcijske stope, Sud je ocijenio da takvo određenje nije doneseno sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Iz tog razloga ranijom sudskom odlukom zadan je nalog tuženiku da u svojoj novoj odluci, obrazloži razloge odabira najviše korekcijske stope. Razmatrajući u ponovljenom predmetu osporeno rješenje Sud ispunjenje zadanog naloga ne nalazi.

39. Nakon analize odluke po elementima koje je sačinjavaju i analizom uspostavljenih rezultata korekcije po elementima Odluke, Sud nalazi ako je osporenom odlukom ponovno odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv utvrđenja prvostupanjskog tijela sadržanog u tri točke: 4.a), 7. i 8. (ova točka sadržava dvije nepravilnosti) Odluke. U odnosu na navedene točke Sud je u svojoj ranijoj odluci već našao kako je tuženik valjano utvrdio povrede postupka javne nabave, a koje povrede su svaka za sebe mogle imati utjecaj na proračun unije. Ipak, i u tom dijelu Sud je pronašao nezakonitost, a koja se odnosila na određenje stope financijskih korekcija, jer tuženik nije obrazložio razloge primjene najstrože korekcije, odnosno nije obrazložio razloge zbog kojih nije primijenio mogućnost umanjenja najstrože stope korekcije u ovisnosti o ozbiljnosti povrede. Budući da Sud u sporu pune jurisdikcije ne može supstituirati diskrecionu ocjenu tuženika, već ranije je poništio nezakoniti dio rješenja i tuženiku zadao obvezujući nalog da za svaku utvrđenu i potvrđenu nepravilnost odredi korektivni faktor koji će biti primjeren i razmjeran utvrđenim nepravilnostima, te da takav odabir obrazloži.

40. Sud ne nalazi da je sukladno sadržaju osporenog rješenja postupljeno po obvezujućim uputama i nalozima sadržanim u ranijoj sudskoj odluci, niti tuženik uostalom tvrdi da je po istima postupao.

41. Člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

42. Budući da tuženik nije postupio po nalogu suda sadržanom u njegovoj ranijoj presudi, propustio je primijeniti naprijed citiranu odredbu Zakona o upravnim sporovima, a čime je sačinio nezakonito rješenje. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

43. Ponovljeno i imajući na umu kako se radi o primjeni korekcijske stope na već utvrđene nepravilnosti, a što je po stavu ovog suda primjena slobodne ocjene, Sud nije mogao o tom pitanju odlučivati u sporu pune jurisdikcije. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

44. Trebalo je stoga, temeljem članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, poništiti osporeno rješenje te odlučiti kao u izreci presude.

45. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njegovim troškovnikom od 29. listopada 2025. (list 1295 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27., 42. i 50. Tarife, podnio zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe od 30. kolovoza 2024., u iznosu od 1.000,00 Eura te za sastav podneska od 22. siječnja 2025., 16. srpnja 2025 i 23. studenoga 2025. u iznosima od po 1.000,00 Eura, kao i zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 24. rujna 2025. i 29. listopada 2025., a što ukupno, uz uvećanje pripadajućim javnim davanjem, iznosi 7.500,00 Eura.

46. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom, ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

47. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

48. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

49. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe, a kojom je iniciran spor koji je po tužitelja povoljno okončan, kao i zahtjev za pristup na ročišta po pozivu suda. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

50. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesci zaprimljeni od strane tužitelja u ovom upravnom sporu na niti jedan način nisu utjecali na konačnu odluku, a budući je odluka Suda utemeljena na stavu kojeg je tužitelj jasno naveo već i u njegovoj tužbi i koji se odnosi na činjenicu da tuženik nije postupio po obvezujućim uputama Suda. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetničko društvo Hrabar & Partneri, Zagreb, Gajeva 35,

2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22,

3. U spis