REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1104/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARŽIĆ I PARTNERI - ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o., OIB 40831335506, Zagreb, Palmotićeva 50, zastupanog po punomoćniku Domagoju Dražiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 77 Pž-5639/2021-4 od 12. prosinca 2022., kojima je djelom ukinuta, a dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2081/2020-15 od 20. listopada 2021., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom rješenjem suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 454.450,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak, sve u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 20.000,00 kn (slovima: dvadeset tisuća kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi od 5,61 % godišnje.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2081/2020-15 od 20. listopada 2021. u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 5.000,00 kn kao neosnovan.".

1.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2081/2020-15 od 20. listopada 2021. u točki I. izreke i tužba se odbacuje.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-5237/2024-2 od 21. svibnja 2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1 Je li nadležan sud ili je nadležno upravno tijelo za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu radi povrata iznosa uplaćenog na ime poreza u korist Republike Hrvatske, i to prema odredbama stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO), a sve po osnovi koja se, u vrijeme kada je plaćanje izvršeno, smatrala postojećom, ali je naknadno, pravomoćnom presudom suda – otpala, s time što je sud zauzeo stav kako, u konkretnom slučaju, a u vrijeme te uplate, nije ni bilo osnove za predmetnu uplatu?,

2. Je li imovinskopravni zahtjev radi povrata iznosa uplaćenog na ime poreza, zahtjev sa značajem imovinskopravnog zahtjeva na koji se primjenjuju odredbe stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO), i koji kao takav ide u sudsku nadležnost na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP?".

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude i rješenja podnio reviziju.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 454.450,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2013. pa do isplate.

7. Prvostupanjski sud odbija taj tužbeni zahtjev prihvaćajući prigovor zastare.

7.1. Drugostupanjski sud, pak, ukida prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu te odbacuje tužbu, zaključivši da sud nije nadležan za odlučivanje o tom zahtjevu jer da je riječ o zahtjevu za povrat poreza plaćenog bez pravne osnove.

8. Takav zaključak drugostupanjskog suda je pravilan.

9. Iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlaze sljedeće činjenice:

- tužitelj je svojoj stranci ispostavio račun za odvjetničke usluge broj 52/12 od 11. prosinca 2012., a u kojem računu je, po uputi Porezne uprave, sadržan i porez na dodanu vrijednost u iznosu od 454.450,00 kn,

- tužitelj je navedeni iznos PDV-a uplatio u državni proračun,

- kako stranka tužitelja nije htjela podmiriti navedeni račun, tužitelj je protiv te stranke vodio parnični postupak koje je okončan prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za iznos osnovice računa, tj. bez PDV-a jer su sudovi zaključili da tužitelj za pružene usluge nije u obvezi platiti PDV,

- da je tužitelj nakon toga podnio zahtjev Poreznoj upravi za povrat iznosa plaćenog na ime PDV-a, te

- da je Ministarstvo financija, Porezna uprava rješenjem od 10. listopada 2018. odbilo taj zahtjev tužitelja.

10. U odnosu na pravna pitanja na temelju kojih je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, te u odnosu na prije navedene činjenice, za ishod ovog parničnog postupka mjerodavni su sljedeći izvori prava:

- odredba čl. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 136/12 i 73/13 – dalje: OPZ), koja glasi:

"Ovaj zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonom o pojedinim vrstama poreza i drugih javnih davanja nije uređeno drugačije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava.";

- odredba čl. 3. OPZ, koja glasi:

"Porezno tijelo jest tijelo državne uprave, tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja, nadzora i naplate poreza".;

- odredba čl. 12. st. 1. OPZ, koja glasi:

"Porezno-pravni odnos u smislu ovog zakona jest odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika koji obuhvaća njihova prava i obveze u poreznom postupku.";

- odredba čl. 19. st. 2. OPZ, koja glasi:

"Porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na:

1) Povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove, 2) Kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.";

- odredba čl. 20. st. 2. OPZ, koja glasi:

"Porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz čl. 19. st. 2. ovoga Zakona od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove.";

- odredba čl. 43. st. 1. OPZ, koja glasi:

"Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza te primjenom ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja obavlja Ministarstvo financija Republike Hrvatske preko upravnih organizacija u svom sastavu (Porezne uprave, Carinske uprave i Financijske policije).";

- odredba čl. 49. st. 3. OPZ, koja glasi:

"Porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno- pravnog odnosa jest porezno rješenje, a sukladno posebnim propisima može imati i drugi naziv."; te

- odredba čl. 113. st. 5. OPZ, koja glasi:

"Povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno je vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.".

10.1. Ovdje je za ukazati da se navedene zakonske odredbe primjenjuju i u slučaju vraćanja PDV-a koji je plaćen bez pravne osnove jer Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13, 148/13, 143/14 i 115/16) nije drugačije odredio (čl. 1. OPZ).

11. Kada je pravo na povrat poreza plaćenog bez pravne osnove (što je u konkretnom slučaju riječ) pravo iz porezno-pravnog odnosa (čl. 12. st. 1. OPZ) o kome odlučuje tijelo državne uprave (čl. 1., čl. 3. i čl. 43. st. 1. OPZ) i to rješenjem (čl. 49. st. 3. OPZ) (što je u konkretnom slučaju i učinjeno), onda je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da sud nije nadležan za odlučivanje o zahtjevima za povrat poreza plaćenog bez pravne osnove. Riječ je o javnopravnom odnosu o kome se odlučuje u upravnom postupku, a ne o građanskopravnom odnosu o kome bi se odlučivalo u sudskom (parničnom) postupku (čl. 1. ZPP). Da je tome tako proizlazi i iz odredbe 113. st. 5. OPZ. To je ujedno i odgovor na prvo predmetno pravno pitanje.

12. Pri vraćanju poreza plaćenog bez pravne osnove (ili preplaćenog poreza) ne primjenjuju se opća pravila obveznog prava o vraćanju bez osnova jer OPZ sadrži posebna pravila o vraćanju (čl. 19. st. 2. i čl. 20. st. 2. OPZ), pa je već i iz samog tog razloga odgovor na drugo predmetno pravno pitanje niječan.

13. Kako je, dakle, drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 16. st. 2. ZPP kada je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu te tužbu odbacio, to je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. i odredbe čl. 400. st. 2. ZPP, predmetnu reviziju odbiti.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug