Poslovni broj P-11113/2019-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Addiko Bank Hrvatska d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Aleksandre Klarić Miloš, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika VT, odvjetničke vježbenice, dana 5. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravni slijednik Slavonske banke d.d., povrijedio interese i prava tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, tako što je u Ugovoru o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, potvrđenom od strane javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovčić br. OV-10051107 dana 19. travnja 2007. i Aneksu br. I uz Ugovor o kreditu broj 514003025069800014026/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključenog dana 18. studenog 2011. potvrđenom po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovčić br. OV-16471/2011 od dana 24.studenog 2011., koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna te je umjesto ugovorene kamatne stope tužiteljici obračunavala i naplaćivala povećane kamate, te je obračunavanjem i naplaćivanjem ovih povećanih kamata tuženik od tužiteljice naplatio iznos od ukupno 3.291,14 EUR-a / 25.046,75 kn.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.291,14 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

-na iznos od 32,24 EUR-a/245,38kn od 02.10.2007.g., do isplate ,

-na iznos od 32,66 EUR-a/248,57kn od 02.11.2007.g., do isplate,

-na iznos od 32,40 EUR-a/246,58kn od 02.12.2007.g., do isplate,

-na iznos od 32,68 EUR-a/ 259,58kn od 02.01.2008.g., do isplate,

-na iznos od 34,07 EUR-a /259,28kn od 02.02.2008.g., do isplate,

-na iznos od 31,93 EUR-a /242,99kn od 02.03.2008.g., do isplate,

-na iznos od 33,95 EUR-a /258,40kn od 02.04.2008.g., do isplate,

-na iznos od 32,14 EUR-a /244,56kn od 02.05.2008.g., do isplate,

-na iznos od 33,00 EUR-a /251,14kn od 01.06.2008.g., do isplate,

-na iznos od 31,93 EUR-a /242,97kn od 02.07.2008.g., do isplate,

-na iznos od 32,49 EUR-a /247,25kn od 02.08.2008.g., do isplate,

-na iznos od 32,56 EUR-a /247,76kn od 02.09.2008.g., do isplate,

-na iznos od 31,92 EUR-a /242,92kn od 02.10.2008.g., do isplate,

-na iznos od 35,20 EUR-a /267,92kn od 02.11.2008.g., do isplate,

-na iznos od 33,01 EUR-a /251,25kn od 02.12.2008.g., do isplate,

-na iznos od 58,07 EUR-a /441 ,96kn od 02.01.2009.g., do isplate,

-na iznos od 56,65 EUR-a /431,1 kn od 02.02.2009.g., do isplate,

-na iznos od 397,21 EUR-a /397,21kn od 02.03.2009.g., do isplate,

-na iznos od 55,21 EUR-a /420,13kn od 02.04.2009.g., do isplate,

-na iznos od 54,36 EUR-a/413,71kn od 02.05.2009.g., do isplate,

-na iznos od 81,56 EUR-a/620,67kn od 02.06.2009.g., do isplate,

-na iznos od 77,77 EUR-a/591,82kn od 02.07.2009.g., do isplate,

-na iznos od 79,89 EUR-a/607,96kn od 02.08.2009.g., do isplate,

-na iznos od 80,52 EUR-a/612,75kn od 02.09.2009.g., do isplate,

-na iznos od 76,59 EUR-a/582,89kn od 02.10.2009.g., do isplate,

-na iznos od 79,07 EUR-a/601,76kn od 02.11.2009.g., do isplate,

-na iznos od 77,21 EUR-a/587,56kn od 02.12.2009.g., do isplate,

-na iznos od 80,69 EUR-a/614,1 kn od 02.01.2010.g., do isplate,

-na iznos od 81,21 EUR-a/618,03kn od 02.02.2010.g., do isplate,

-na iznos od 73,59 EUR-a/560,06kn od 02.03.2010.g., do isplate,

-na iznos od 83,14 EUR-a/632,74kn od 02.04.2010.g., do isplate,

-na iznos od 79,84 EUR-a/607,61kn od 02.05.2010.g., do isplate,

-na iznos od 83,22 EUR-a/633,35kn od 02.06.2010.g., do isplate,

-na iznos od 94,25 EUR-a/717,31kn od 02.07.2010.g., do isplate,

-na iznos od 86,83 EUR-a/660,77kn od 02.08.2010.g., do isplate,

-na iznos od 91,03 EUR-a/692,77kn od 02.09.2010.g., do isplate,

-na iznos od 85,66 EUR-a/651,94kn od 02.10.2010.g., do isplate,

-na iznos od 86,55 EUR-a/658,68kn od 02.11.2010.g., do isplate,

-na iznos od 88,67 EUR-a/674,78kn od 02.12.2010.g., do isplate,

-na iznos od 84,93 EUR-a/646,38kn od 02.01.2011.g., do isplate,

-na iznos od 82,62 EUR-a/628,75kn od 02.02.2011.g., do isplate,

-na iznos od 74,72 EUR-a/568,63kn od 02.03.2011.g., do isplate,

-na iznos od 80,94 EUR-a/616,00 od 02.04.2011.g., do isplate,

-na iznos od 78,57 EUR-a/597,97kn od 02.05.2011.g., do isplate,

-na iznos od 86,05 EUR-a/645,84kn od 02.06.2011.g., do isplate,

-na iznos od 83,74 EUR-a/637,28kn od 02.07.2011 .g., do isplate,

-na iznos od 91,89 EUR-a/699,29kn od 02.08.2011.g., do isplate,

-na iznos od 89,60 EUR-a/681,91kn od 02.09.201 1.g., do isplate,

-na iznos od 83,43 EUR-a/634,95kn od 02.10.2011 .g., do isplate,

-na iznos od 5,73 EUR-a/43,58kn od 02.11.2011.g. do isplate,

-na iznos od 5,49 EUR-a/41,81kn od 02.12.2011 .g., do isplate,

-na iznos od 5,72 EUR-a/43,55kn od 02.01.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,76 EUR-a/43,87kn od 02.02.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,37 EUR-a/40,86kn od 02.03.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,66 EUR-a/43,06kn od 02.04.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,46 EUR-a/41,59kn od 02.05.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,65 EUR-a/43,01kn od 02.06.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,41 EUR-a/41,19kn od 02.07.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,57 EUR-a/42,40kn od 02.08.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,51 EUR-a/41,93kn od 02.09.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,25 EUR-a/39,97kn od 02.10.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,46 EUR-a/41,59kn od 02.11.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,28 EUR-a/40,20kn od 02.12.2012.g., do isplate,

-na iznos od 5,42 EUR-a/41,26kn od 02.01.2013.g., do isplate,

-na iznos od 5,32 EUR-a/40,46kn od 02.02.2013.g., do isplate,

-na iznos od 4,84 EUR-a/36,80kn od 02.03.2013.g., do isplate,

-na iznos od 7,97 EUR-a/40,65kn od 02.04.2013.g., do isplate,

-na iznos od 1 EUR-a/38,87kn od 02.05.2013.g., do isplate,

-na iznos od 5,17 EUR-a/39,33kn od 02.06.2013.g., do isplate,

-na iznos od 4,92 EUR-a/37,42kn od 02.07.2013.g., do isplate,

-na iznos od 5,10 EUR-a/38,80kn od 02.08.2013.g., do isplate,

-na iznos od 0.16 EUR-a/1,22kn od 03.08.2013.g., do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.908,67 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐT je dana 23.9.2015. protiv prednika tuženika Hypo Alpe Adria Banka d.d. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke te isplate više plaćenog iznosa s osnove ništetnosti navedene odredbe, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja pa do isplate i uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate. U tužbi navodi da je sa Slavonskom bankom d.d. kao prednikom tuženika dana 16.4.2007. zaključila Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 potvrđen od strane javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić pod brojem Ov-10051107 dana 19.4.2007. Temeljem istog joj je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 68.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 17 godina, uz kamatu od 4,40% godišnje, promjenjivoj sukladno odluci tužene. Aneksom br. 1 uz Ugovor o kreditu 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđenom po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem Ov-16471/2011 od dana 24.11.2011. izmijenjeni su čl. 3 t. I i II, čl. 8 st. 2 i čl. 14 osnovnog Ugovora o kreditu te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,45%. Ta ugovorna odredba (čl. 4 u svezi s čl. 3 Ugovora o kreditu i čl. 3 Aneksa br. I uz Ugovor o kreditu) kojom je određena promjenjiva kamatna stopa za koju je tuženica ishodila pravo da ju mijenja svojom jednostranom odlukom, ništetna je i nedopuštena jer je protivna prisilnim propisima – Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-249/14-2 od 9.4.2015.). Primjenjujući ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu tužena je tijekom otplatnog razdoblja predmetnog kredita tužiteljici obračunavala i naplaćivala kamate znatno veće od ugovorenih. Time je neosnovano naplatila ukupan iznos od 25.046,75 kn, a što je tužiteljica specificirala nakon provedenog financijskog vještačenja (podnesak od 12.6.2017., list 98 spisa). Potražuje i kamate na taj iznos, no ne specificira njihov tijek.

2. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi kako je tužena povrijedila njene interese i prava kao korisnika kredita tako što je u Ugovoru o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 potvrđen od strane javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić pod brojem Ov-10051107 dana 19.4.2007. i Aneksom br. 1 uz Ugovor o kreditu 5140030250- 69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđenom po javnom bilježniku Dubravki Filipović- Kovačić pod brojem Ov-16471/2011 od dana 24.11.2011. koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koje je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna. Umjesto ugovorene kamatne stope tužena je tužiteljici obračunavala i naplaćivala povećane kamate na koji je način od tužiteljice nezakonito naplatila iznos od ukupno 5.000,00 kn. Podneskom od 12.06.2017. (list 97-98 spisa) tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev te od tužene potražuje isplatu iznosa od 25.046,75 kn.

3. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, kao i preinačenom tužbenom zahtjevu (list 105 spisa). Ukazuje na odredbe čl. 173., čl. 175. i čl. 176. Zakona o bankama (Narodne novine br. 84/02 i 141/06) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a koji dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope uz obvezu banke da obavijesti potrošača o promjeni tih stopa prije nego se one počnu primjenjivati putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način. Smatra i da je potrošač mogao prigovoriti promijenjenoj kamatnoj stopi budući se s tužiteljicom pregovaralo o odredbama ugovora i bila je upozoravana na iste. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije pozivajući se na čl. 2 st.2 t. a i b Direktive o ugovorima o kreditiranju potrošača Europskog parlamenta i Vijeća 87/102/EEC od 23.4.2008. po kojem su isključeni od primjene te Direktive ugovori radi kupnje nekretnina i ugovori kojima je vraćanje duga osigurano založnim pravom na nekretninama smatrajući da tužiteljica nema status potrošača. Ističe i prigovor zastare tražbine, kao i zastare samog prava temeljem čl.227 Zakona o obveznim odnosima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka.

4. Na ročištu održanom dana 2.2.2017. tužena je obavijestila sud da je sa tužiteljicom dana 28.4.2016. sklopljen Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 5140030250- 69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Po tom je Sporazumu kredit denominiran u kune sa valutnom klauzulom u EUR. Smatra da potpisivanjem opisanog Aneksa tužiteljica više nema pravnog interesa za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužiteljica potvrđuje da je sa tuženom sklopila Sporazum o konverziji kredita radi promjene valute iz CHF u EUR, no smatra da taj Sporazum nema utjecaja na ovaj postupak. I dalje je sporno što si je tužena uzela pravo da kamatnu stopu mijenja svojom jednostranom odlukom te na taj način naplaćuje kamate znatno veće od ugovorenih.

Ništetne odredbe Ugovora ne mogu konvalidirati.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je sud pročitao dostavljenu dokumentaciju i to presliku Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 4-14 spisa), Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 15-20 spisa), otplatni plan (list 32-34 spisa), specifikaciju uplata (list 35-39 spisa), Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 53- 55 spisa), nalaz i mišljenje koji je nakon provedenog financijskog vještačenja dostavio stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darko Prpiću iz tvrtke Darfin d.o.o. (list 61-93 spisa) te je saslušao tužiteljicu (list 104 spisa). Sud je dana 28.11.2018. donio presudu poslovni broj P-6120/15-18 kojom je dobio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu te za isplatom iznosa od 25.046,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljici je naložio da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.11.2018. pa do isplate.

7. Tužiteljica je na navedenu presudu uložila žalbu o kojoj je Županijski sud u Splitu odlučio dana 22.5.2019. na način da je rješenjem poslovni broj Gž-479/2018-2 ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju svoje odluke viši sud ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti jer je sklopila dodatak ugovoru kojim su izmijenjene odredbe ugovora. Naime, sama činjenica da su stranke sklopile 28. 4. 2016. dodatak Ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine broj 102/15, dalje u tekstu ZIDZOPK) - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 16. 4. 2006. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. Zbog pogrešnog pravnog stajališta, prvostupanjski sud je propustio razmotriti sporno jednostrano mijenjanje odnosno povećanje kamatne stope od strane tuženika, pa su utoliko u pobijanoj presudi izostali razlozi u svezi odlučnih činjenica za odluku u ovoj pravnoj stvari (radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, a time i ništetnim, te ako jest, postoji li preplaćena razlika i u kom iznosu). Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a Županijski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a).

8. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je da se pročitaju svi ranije provedeni dokazi te usvoji tužbeni zahtjev.

9. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i tvrdnje kako tužiteljica kojoj osporava i status potrošača, sklapanjem aneksa, u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK, nema više pravni interes niti pravo potraživati daljnje iznose na ime obeštećenja. Ističe prigovor zastre. Napominje kako je predmetni ugovor tužiteljica sklopila sa Slavonskom bankom d.d. Nesporna je činjenica da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. To što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana (ne)zakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka (među kojima nije Slavonska banka d.d.) i to za točno određeni period (10.9.2003.-31.12.2008. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 1.6.2004.-31.12.2008. za valutu obveze). Nadalje, nesporno je i da je u navedenim periodima Slavonska banka d.d. bila samostalna pravna osoba, različita od ovdje tuženika te sklapala ugovore različite od onih tuženika. U presudi donesenoj u kolektivnom sporu se ne utvrđuju činjenice vezane uz ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., niti se zaključuje da se odgovornost ovdje tuženika odnosi i na ugovore njegovih pravnih prednika. Pravnim sljedništvom je ovdje tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno, budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala. Naglašava da se na pravni odnos između tužiteljice i tuženika ne mogu primijeniti odluke donesene u kolektivnom sporu budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu različite od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu. Tuženik je predložio provođenje financijskog vještačenja u kojem bi financijski vještak, nastavno na utvrđenja iz ranijeg nalaza i mišljenja od 25.5.2017., utvrdio i je li tuženik sve uplate koje je tužiteljica izvršila na temelju ugovora o kreditu, uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu. Predložio je i saslušanje svjedokinje ET, djelatnice tuženika, na okolnost da su tužiteljici objašnjena sva prava i obveze iz ugovora od kojeg je dokaznog prijedloga potom odustao (list 306). Sud je usvojio tuženikov prijedlog te proširio zadatak financijskom vještaku Darku Prpiću prema prijedlogu tuženika. Financijski vještak je, kako bi mogao postupiti po zadatku, od tuženika zatražio dostavu daljnje potrebe dokumentacije i to izračun konverzije na dan 30.9.2015., Dodatak Ugovoru o kreditu (vezan uz konverziju kredita) te simulirani otplatni plan u EUR iz kojeg je razvidna utvrđena preplata po pojedinom anuitetu i ukupno. Tuženik je sve navedeno dostavio (list 182 – 202 spisa), nakon čega je sudski vještak dana 19.3.2021. dostavio svoj nalaz i mišljenje (list 206 – 208 spisa). Sud je ponovno pročitao sve ranije provedene dokaze, kao i novi nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je, cijeneći rezultate istih sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Nesporno je da je tužiteljica sa Slavonskom bankom d.d. dana 16.4.2006. sklopila Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. U čl. 3 Ugovora je propisano da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 68.000,00 CHF zaračunavaju kamate od 4,40% godišnje, dekurzivno. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u sve anuitete. Obračunavaju se u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja. Prvi anuitet dospijeva do 1. lipnja 2007., a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Rok vraćanja kredita je 17 godina, a namjena adaptacija kuće i zatvaranje ranijeg kredita. U čl. 4 Ugovora je propisano da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru, što stranke potvrđuju svojim potpisom na ugovoru.

11. Nesporno je i da su dana 18.11.2011. tužiteljica i tuženik zaključili Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim se sporazum mijenjaju pojedine odredbe Ugovora. Određeno je da se na preostali iznos kredita obračunavaju kamate u visini od 5,45% godišnje, dekurzivno, a kamatna stopa je promjenjiva (čl. 3 Aneksa). Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 517,65 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po fiksnom tečaju od 5,70 kn za 1 CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Fiksni tečaj od 5,80 kn za 1 CHF se ugovora na rok od pet godina od dana dospijeća prvog anuiteta obračunato sukladno uvjetima u Aneksu Ugovora, bez obzira na kretanje službenog kretanja za CHF. Po proteku navedenog roka, prilikom obračuna kunske protuvrijednosti anuiteta primjenjuje se tečaj propisan Ugovorom i to službeni tečaj za CHF vrijedeći na dan dospijeća. Anuiteti obračunati sukladno Aneksu dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu. Odgođeno potraživanje, tzv. "balon", predstavlja razliku između anuiteta obračunatog po fiksnom tečaju od 5,80 kn za 1 CHF i anuiteta obračunatog po službenom tečaju za 1 CHF. Iz pristigle uplate po fiksiranom tečaju najprije se zatvara kamata, a u "balon" se prenosi nenaplaćena ili djelomično naplaćena glavnica. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem deviznom tečaju HNB-a na dan dospijeća. Odgođeno potraživanje se iskazuje u CHF, a obračunava po srednjem deviznom tečaju HNB-a na dan dospijeća. Rok dospijeća odgođenog potraživanja je pet godina od dana početka otplate kredita sukladno Aneksu Ugovora.

12. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 28.4.2016. sklopili Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama (dalje u tekstu Zakona), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, kojim se sporazumom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR primjenom čl. 19. st. 1 t. 1 Zakona, a imajući u vidu primjenu valutne klauzule u EUR te ugovoreni način dospijeća obveza stanja dospjelog duga denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. iznosi 228.817,73 HRK (čl. 2 Sporazuma). U čl. 1. Sporazuma stranke suglasno utvrđuju da je 2.8.2013. raskinut Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine s eventualno pripadajućim aneksima, a kojim je Ugovorom o kreditu odobren kredit u iznosu od 68.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju

13. Sporno je je li ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke ništetna te ima li tužiteljica pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takve ništetne odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO-a).

14. Sporno je mogu li se na konkretan pravni odnos primijeniti pravna shvaćanja izražena u pravomoćnim presudama donesenim u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012, presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013 od 13. 6. 2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9.4.2015. i Rev-2221/2018. od 3. 9.2019. s obzirom da je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) a od 7.8.2007. sukladno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) te da se prema odredbi članka 502c. ZPP-a fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona a sud će u tom slučaju biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. To stoga što tuženik ističe da Slavonska banka d.d. sa kojom je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 nije sudjelovala u tom postupku.

15. Sporno je ima li tužiteljica status potrošača, je li osnovan prigovor zastare te visina tužbenog zahtjeva.

16. Sporno je ima li tužiteljica pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe osnovnog Ugovora o kreditu 5140030250-69800014026/2007 budući je, nesporno, dana 28.4.2016. sa tuženikom sklopila Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 5140030250- 69800014026/2007, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

17. Tužiteljica se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem br. Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Vrhovni sud Republike Hrvatske polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. st. 1. ZZP obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.

19. Tuženik neosnovano osporava da se na predmetni ugovor o kreditu ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava s obzirom na nespornu činjenicu da Slavonska banka d.d. nije sudjelovala u tome postupku. To stoga što je Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.), a presude donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) odnose se i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d. Pritom nije pravno odlučno što nekadašnja Slavonska banka d.d. nije bila stranka u tome kolektivnom sporu jer je tuženik pripajanjem Slavonske banke d.d. kao univerzalni pravni slijednik preuzeo sva prava i obveze te banke kao pripojenog društva. Prema odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07. i 146/08., dalje u tekstu ZTD), upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako se pri tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u činjenično i pravno podudarnim predmetima broj Rev 1135/2023-2 od 3. 1. 2024. i Rev-462/2024-2 od 12.6. 2024. zauzeo pravno shvaćanje da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. Stoga se i u odnosu na tuženika odnosi pravomoćno utvrđenje da je kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi tužiteljici vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a.

20. Na okolnost namjene trošenja novca dobivenog predmetnim kreditom, kao i postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je saslušao tužiteljicu ĐT koja u svom iskazu ističe da je kod tuženika 2005. god. podigla kredit u CHF, potom je 2007. god. podigla novi kredit, također u CHF. To je učinila jer joj je tužena prezentirala da su uvjeti kredita povoljniji te da novim kreditom može zatvoriti stari. To je bio kredit za mlade do četrdeset godina starosti. Ni na koji način nije mogla sudjelovati u pregovoru o uvjetima kredita. Tužena joj ga je predstavila kao povoljniji, posebno obzirom na povoljnu kamatnu stopu. Nitko nije spominjao da će se ta kamatna stopa mijenjati. Nema iskustva u bankarstvu te stoga i nije ulazila u rasprave sa bankovnim službenikom nego mu je vjerovala. Tužena je nikada nakon toga nije zvala već joj je kući poslala otplatni plan i obavijest o promjeni kamatne stope, nikakve druge obavijesti nije dobivala. U 3. mjesecu 2016. god. je sa tuženom sklopila Aneks ugovora, sada otplaćuje kredit u EUR, ne zna kakva je ugovorena kamatna stopa. Sud ocjenjuje iskaz tužiteljice kao iskren i uvjerljiv. Smatra da se tuženoj obratila sa povjerenjem te je, cijeneći dobivene informacije, odlučila sklopiti predmetni ugovor.

21. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica [adresa], sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tužiteljici nije objašnjeno što utječe na odluku banke o promjeni kamatne stope, a iz dostupnih informacija (ugovor o kreditu) tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz sporne ugovorne odredbe po kojoj tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

22. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da joj je tuženik predmetni kredit prikazao kao povoljniji, posebno obzirom na povoljnu kamatnu stopu. Nitko joj nije spominjao da će se ta kamatna stopa mijenjati, a kako nema iskustva u bankarstvu nije niti ulazila u rasprave sa bankovnim službenikom nego mu je vjerovala. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko promjenjive kamatne stope i značenju sporne odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu po kojoj su stranke suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom tog Ugovora, bez posebno g zaključivanja Aneksa Ugovoru, niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio spornu odredbu ugovora kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice.

23. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz društva Darfin d.o.o. Zadatak vještaka je bio utvrditi neosnovano naplaćene iznose za svaku ratu kredita za koju je tužena obračunavala kamate prema promjenjivoj kamatnoj stopi. U svom nalazu i mišljenju od 25.5.2017. vještak na temelju dostupne dokumentacije zaključuje da ukupno potraživanje tužiteljice od tužene, temeljem obračunavanja kamatne stope protivno čl. 3 Ugovor o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama te temeljem mijenjanja kamatne stope jednostranom odlukom tužene na ime razlike obračunatih kamata primjenom kamatne stope propisane čl. 3 Ugovor o kreditu za razdoblje od 1.6.2007., anuitet br. 1 (prvi dospjeli anuitet) do 1.10.2011., anuitet broj 53, a od 1.11.2011., anuitet broj 54 pa nadalje, do 2.8. 2013., anuitet broj 76 (posljednji dospjeli anuitet), primjenom kamatne stope propisane čl. 3 Aneksa Ugovora, u odnosu na kamate obračunate od strane tužne i naplaćene od tužiteljice, za razdoblje od dana dospijeća prvog anuiteta, 1.6.2007. do dana dospijeća posljednjeg anuiteta 2.8.2013. iznosi 4.792,25 CHF. Primjenom srednjeg deviznog tečaja HNB vrijedeći za CHF, a kojega je pri obračunu primijenio kreditor, razlika u obračunatim kamatama primjenom ugovorene kamatne stope iznos 25.046,75 kn. Vještak je dao i tabelarani prikaz pojedinačnih više plaćenih iznosa kamata kao i datuma plaćanja istih te prikaz visine kamata mjesečnih anuiteta obračunatih primjenom početne kamatne stope propisane Ugovorom o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 te primjenom kamatne stope propisane čl. 3 Aneksa Ugovora i usporedbu s plaćenim iznosima kamata. (Tabela 3. -list 69-70 spisa), kao i skraćeni prikaz preplaćenih kamata s evidentiranim danom posljednje uplate u svrhu podmirenja kamata svakog pojedinog mjesečnog anuiteta (Tabela 3.1.-list 71-72 spisa).

24. Po prijedlogu tuženika koji je sud prihvatio kao svrsishodan financijski je vještak, nastavno na utvrđenja iz opisanog nalaza i mišljenja od 25.5.2017., dalje utvrđivao i je li tuženik sve uplate koje je tužiteljica izvršila na temelju ugovora o kreditu, uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu. Sudski vještak Darko Prpić je dana 19.3.2021. dostavio novi izračun. Prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015. godine (list spisa 196) na dan 30.9.2015. godine iznos izvršenih uplata za zatvaranje kamate i glavnice do 30.9.2015. preračunato u EUR po tečaju na dan uplate iznosi 26.025,98 EUR. Ukupan iznos uplate umanjenih za zatezne kamate i trošak iznosi 192.131,93 HRK što odgovara iznosu od 26.025,98 EUR prema izračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine (list spisa 196).

25. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka od 25.5.2017. niti na nalaz i mišljenje vještaka od 19.3.2021. Tuženik nije imao primjedbi niti na jedan izračun financijskog vještaka, no prigovara metodologiji izračuna. Smatra da se navedenim načinom predmetni Ugovor o kreditu pretvara u Ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji stranaka u trenutku njegovog sklapanja budući je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Smatra da je izračun eventualno trebalo sastaviti primjenom prosječnih kamatnih stopa važećih u vrijeme promjene kamatne stope. Nakon dostavljenih izračuna vještaka tužiteljica je podneskom od 12.6.2017. god. (list 97-98 spisa)povisila tužbeni zahtjev, a potom podneskom od dana 25.3.2025. (list 293-296 spisa) utvrđeni iznos izrazila u važećoj valuti EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR =7,534,05 kn) na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 3.291,14 EUR (25.046,75 kn) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni preplaćeni iznos od dana stjecanja, koji je iznos tuženik neosnovano i nezakonito naplatio, na temelju jednostrane odluke o promjeni kamatne stope. Sud je preinaku dopustio temeljem čl. 190 st. 1 ZPP-a.

26. Sud prihvaća nalaze i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, dipl. oec. jer je sud u cijelosti ispunio postavljene zadatke, a njegovi su izračuni pregledni i jasni. Prigovori tuženika su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ovdje utužene ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Činjenica sklapanja dodatka osnovnom ugovoru, ovdje Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su tužiteljica i tuženik zaključili dana 28.4.2016. ne utječe na pravo tužiteljice potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu broj 5140030250-69800014026/2007 do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. U odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. 2.2019. zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom (tako i VSRH u odluci broj Rev- 2868/2017 od 12.2.2019.). Stoga tužiteljica sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštene i ništetne odredbe iz osnovnog ugovora o kreditu te je zadržala pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu, ovdje čl. 2 kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, ako takva razlika postoji. Budući je provedeno financijsko vještačenje utvrdilo da razlika postoji te da ista iznosi 3.291,14 EUR to je tuženik dužan vratiti tužiteljici neosnovano stečenu korist. Takvu je korist kao nepošten stjecatelj tuženik ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa iz kojeg je razloga dužan platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja, sve kako je opisano u točci II. izreke ove presude, sve temeljem čl. 1115. ZOO- a i čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, a provedenom konverzijom tužiteljica nije u cijelosti namirena.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku Karlu Tamašu obračun uvećan za PDV dok za daljnje radnje po punomoćniku Davorinu Tamašu bez PDV-a budući odvjetnik nije obveznik plaćanja PDV-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7.t.1), trošak zastupanja na ročištu 17.2.2016. u iznosu od 50 bodova Tbr. 9.t.1), na ročištu 2.2.2017. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.2), na ročištu 12.10.2017. u iznosu od po 50 bodova (Tbr. 9.t.1), na ročištu 4.2.2020. u iznosu od 12,5 bodova (Tbr. 9.t.5), na ročištu 4.2.2020. u iznosu od 12,5 bodova (Tbr. 9.t.5), na ročištu 8.6.2020. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.1). Nije prihvaćen zatraženi trošak pristupa ročištima 10.2.2025., 17.2.2017.m 8.6.2017., 3.3.2020. jer na te dane sud nije niti odredio rasprave u ovom predmetu. Priznat je trošak sastava žalbe od u iznosu od 62,5 bodova (Tbr. 10.t.1), sastav podneska od 13.2.2017., 12.6.2017., 3.2.2020. u iznosu od po 50 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1). Nije priznat zatraženi trošak podneska od 2.2.20202. jer isti ne prileži spisu. Uz vrijednost jednog boda u iznosu do 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznos od 231,25 EUR trošak za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku Karlu Tamašu iznosi 1.156,25 EUR. Nadalje je priznat trošak sastava podneska od 25.3.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.4), zastupanja na ročištima 2.4.2025. i 14.10.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR trošak za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku Davorinu Tamašu iznosi 450,00 EUR. Priznatom trošku valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 197,10 EUR, plaćene sudske pristojbe na tužbu (26,38 EUR), presudu (26,38 EUR) i žalbu (52,56 EUR) pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.908,67 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom po čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od dana 5.11.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti u roku od 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tužene

3. spis