REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6410/2024.

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZG, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (prvostupanjski sud pogrešno navodi Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju), („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.) i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (prvostupanjski sud pogrešno navodi Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju), („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1303/2022 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja činjenično opisanog pod točkom b) izreke, na način da se taj prekršaj pravno označava kao prekršaj iz članka 166. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) i u novčanoj kazni tako da se okrivljenom ZG za navedeni prekršaj utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura te mu se, te u pravnoj oznaci prekršaja činjenično opisanog pod c) izreke, na način da se taj prekršaj pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenom ZG tako da mu se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

III. Žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni ZG proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.730,00 (tisućusedamstotrideset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (prvostupanjski sud pogrešno navodi Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju) i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (prvostupanjski sud pogrešno navodi Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju), činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,28 eura (trinaesteuraidvadesetosamcenti).

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji smatrajući da nije ispunjena svrha kažnjavanja i da je okrivljeniku izrečena preblaga novčana kazna.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, kako je u odnosu na djelo opisano pod točkom b) izreke došlo do izmjene propisa te je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) koji propisuje blažu kaznu za inkriminirani prekršaj od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, trebalo je po službenoj dužnosti, u povodu žalbe tužitelja, primijeniti taj blaži propis, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, i preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci navedenog djela i isto označiti kao prekršaj iz članka 166. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

8. Nadalje, kako je prvostupanjski sud je djelo okrivljenika činjenično opisano pod točkom c) izreke nepravilno i nepotpuno označio kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju te je drugostupanjski sud i u tom dijelu preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci, i pravilno pravno označio navedeno djelo kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud je ocijenio da je bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne okrivljeniku, s razlozima koje je prvostupanjski sud dao.

10. Naime, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljeniku za svako djelo utvrdio ublaženu kaznu, vodeći računa o težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te njegovoj nekažnjavanosti, kao i okolnostima počinjenja prekršaja te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Stoga je ovaj sud, primjenjujući blaži zakon po službenoj dužnosti, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom b) izreke, a prihvaćajući sve okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, za navedeno djelo okrivljeniku utvrdio kaznu u iznosu koji je niži od sada propisanog posebnog minimuma za novu kategoriju počinitelja, obveznika doprinosa fizičku osobu. Naime, za navedeni prekršaj sada je zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura za fizičku osobu.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud tako utvrđene pojedinačne novčane kazne, odnosno ukupno izrečenu novčanu kaznu, smatra razmjernom prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje.

12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.