REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5490/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuljak i Vuljak d.o.o. u Koprivnici, Zrinski trg 11, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, Medulićeva 31, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti zamjenica punomoćnika stranaka, 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.941,72 eur sa zateznim kamatama:

-na iznos od 18,59 eur od 21.04.2010. do isplate

-na iznos od 32,44 eur od 21.5.2010. do isplate

-na iznos od 35,88 eur od 21.6.2010. do isplate

-na iznos od 39,27 eur od 21.7.2010. do isplate

-na iznos od 48,40 eur od 21.8.2010. do isplate

-na iznos od 48,95 eur od 21.9.2010. do isplate

-na iznos od 50,69 eur od 21.10.2010. do isplate

-na iznos od 48,23 eur od 21.11.2010. do isplate

-na iznos od 77,78 eur od 5.1.2011. do isplate

-na iznos od 65,30 eur od 21.1.2011. do isplate

-na iznos od 66,30 eur od 21.2.2011. do isplate

-na iznos od 70,04 eur od 21.3.2011. do isplate

-na iznos od 65,98 eur od 21.4.2011. do isplate

-na iznos od 74,43 eur od 21.5.2011. do isplate

-na iznos od 89,38 eur od 21.6.2011. do isplate

-na iznos od 107,03 eur od 21.7.2011. do isplate

-na iznos od 118,19 eur od 21.8.2011. do isplate

-na iznos od 95,85 eur od 21.9.2011. do isplate

-na iznos od 82,43 eur od 21.10.2011. do isplate

-na iznos od 85,68 eur od 21.11.2011. do isplate

-na iznos od 91,84 eur od 21.12.2011. do isplate

-na iznos od 97,74 eur od 21.1.2012. do isplate

-na iznos od 98,56 eur od 21.2.2012. do isplate

-na iznos od 96,51 eur od 21.3.2012. do isplate

-na iznos od 96,70 eur od 21.4.2012. do isplate

-na iznos od 100,06 eur od 21.5.2012. do isplate

-na iznos od 99,48 eur od 21.6.2012. do isplate

-na iznos od 97,01 eur od 21.7.2012. do isplate

-na iznos od 94,73 eur od 21.8.2012. do isplate

-na iznos od 88,44 eur od 21.9.2012. do isplate

-na iznos od 96,91 eur od 21.10.2012. do isplate

-na iznos od 97,78 eur od 21.11.2012. do isplate

-na iznos od 96,96 eur od 21.12.2012. do isplate

-na iznos od 86,88 eur od 21.1.2013. do isplate

-na iznos od 91,55 eur od 21.2.2013. do isplate

-na iznos od 94,96 eur od 21.3.2013. do isplate

-na iznos od 94,77 eur od 26.3.2013. do isplate

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.925,00 eur sa zateznim kamatama od 5. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 29. ožujka 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9011115509 na iznos od 30.698,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita a koja predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo njegovo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 4. ožujka 2025.), traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 2.941,72 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, plan otplate i knjigovodstvenu karticu. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. koji je i saslušan.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 29. ožujka 2006. Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 30.698,77 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,17 % (čl. 4.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična

- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Tužitelj je u svom okolnosno uvjerljivom i logičnom iskazu naveo da mu je predmetni kredit u valuti CHF prezentiran kao kredit sa najpovoljnijom kamatom pri čemu mu nije objašnjen pojam valutne klauzule niti je upozoren da bi rate kroz razdoblje otplate kredita mogle toliko rasti.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji bi sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (prijedlog tijekom postupka povučen, list 89 spisa) pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

9. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužitelj podignuo kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 2. Ugovora, a to je za kupnju vozila, pri čemu valja reći i to da je tužitelj u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, naveo da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo u privatne svrhe te da u vrijeme sklapanja ugovora nije imao u vlasništvu obrt niti je bio vlasnik tvrtke ili trgovačkog društva.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja, pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

10. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a tuženik u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe to je utvrđeno postojanje osnove predmetnog zahtjeva temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP.

12. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

12.1. Povodom prigovora tuženika vještak je na ročištu održanom 24. rujna 2025. naveo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaz i mišljenja koji je sačinjen sukladno zadatku suda te je izvršen izračun razlike valutne klauzule kako je određeno zadatkom. U odnosu na pitanje da li je iz anuiteta koje obračunava banka u CHF izuzet ili umanjen iznos anuiteta na početni iznos anuiteta u CHF a koja promjena odnosno povećanje anuiteta u CHF je nastala zbog promjene kamatne stope koju je banka mijenjala u razdoblju otplate kredita naveo je da je zadatak vještaka bio utvrditi valutna klauzula u odnosu na plaćeni anuitet u CHF te s obzirom na postavljeni zadatak ovakav izračun nije rađen uz primjenu početnog anuiteta u CHF za cijelo vrijeme trajanja kredita.

12.2. Valja reći da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi pa se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

12.3. Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda time da su usmenim očitovanjem otklonjene eventualne nejasnoće.

12.4. Tako je utvrđeno da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete ukoliko manje plaćene razlike prebijemo s više plaćenim razlikama, iznosi 2.941,72 eur.

13. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 7. lipnja 2023.

14. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule nakon što se manje plaćene razlike prebiju s više plaćenim razlikama iznosi 2.941,72 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 8. prosinca 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 11. siječnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, za sastav podneska od 17. siječnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 22. svibnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 24. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 3. ožujka 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, te za zastupanje na ročištu 25. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 eur, a što ukupno iznosi 1.625,00 eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 1.925,00 eur.

17. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 5. studenog 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika