Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7425/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog LC, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston od 1. srpnja 2025., broj: 211-07/25-1/10483, u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog LC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom LC, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 1. srpnja 2025. u 23,55 sati do 2. srpnja 2025. u 09,30 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se prigovor okrivljenog LC kao neosnovan i prekršajni nalog se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni LC obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston od 1. srpnja 2025., broj: 211-07/25-1/10483, okrivljeni LC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 8. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljeni LC je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 1. srpnja 2025. u 23,55 sati do 2. srpnja 2025. u 09,30 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje i navodi kako u proteklih sedam godina nije prekršajno kažnjavan. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna radi obavljanja posla i obiteljskih prilika. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku (odnosno 1.240,36 eura nakon pravilno provedenog uračunavanja temeljem zadržavanja okrivljenika) predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu izrazito visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika (1,91 g/kg).
6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (1,91 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Ston u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
