REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kžzd-28/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv okr. HA zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24- dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okr. HA izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kzd- 79/2024-8 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća 5.studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenog HA odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim okr. HA zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) pa je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i na temelju čl. 56 KZ/11 izrečena je uvjetna osuda s time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljenom HA izrečena je posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude isplatiti zz oštećenika ĆA iznos od 5.574,35 eura(pet tisuća petsto sedamdeset četiri eura i trideset pet centi).
1.2.Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda se može opozvati ako okrivljenik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.
1.3.. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva okrivljenik HA dužan je u roku od 6 (šest) mjeseci i pod prijetnjom ovrhe od pravomoćnosti ove presude isplatiti zz oštećenika ĆA iznos 5.574,35 eura (pet tisuća petsto sedamdeset četiri eura i trideset pet centi).
1.4.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, okrivljenik HA dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura) kao paušalnu svotu.
2.Protiv ove presude žalbu je izjavio okr. HA po branitelju Anti Ćurkoviću, odvjetniku iz Splita zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, posebnoj obvezi, imovinskopravnom zahtjevu te troškovima kaznenog postupka, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe za terećeno kazneno djelo ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje i odluku.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5.Žalba okrivljenika nije osnovana.
6.Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljeni HA smatra da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te se tvrdi da postoji proturječnost u razlozima obrazloženja, kao i nedostatak te nejasnoća razloga o odlučnim činjenicama s time da se u žalbi ne navodi u čemu se konkretnije ta proturječja i nejasnoće sastoje. Stoga ovaj sud drugog stupnja navodi da je pobijana presuda u cijelosti jasna i bez proturječja kako u njezinim sastavnicama –izreci i obrazloženju, tako i u njihovom međusobnom odnosu, te je sud iznio neproturječne, pravilne i dostatne razloge o svim okolnostima djela i okrivljeniku kao počinitelju, čime nije utvrđeno da bi zbog formalnih nedostataka presuda bila nepodobna za svako razmatranje u smislu postojanja citirane bitne postupovne povrede.
7.Po sadržaju žalbe iste je poglavito podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se smatra da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je okrivljenik u svojoj obrani paušalno naveo u svojim zdravstvenim poteškoćama i stoga postojanju opravdanih razloga za nemogućnost plaćanja uzdržavanja djeteta. Obrana okrivljenika da je ustvari potvrđena iskazom majke i zakonske zastupnice maloljetnog oštećenika ĆA, koja je navela da je okrivljenik uredno podmirio svoje obveze zakonskog uzdržavanja do 1. veljače 2023., a u žalbi se ističe dio iz svjedočkog iskaza ĆA kada je na okrivljeniku zamijetila da ima kraste na rukama te da mu nedostaje dio kose na glavi iza uha.
8.Ovaj sud drugog stupnja najprije navodi da se u činjeničnom pogledu okrivljenik po činjeničnom opisu djela tereti na način da nije plaćao redovno mjesečne doprinose uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno za svog sina mlt. VA u razdoblju od 1. veljače 2023. do 12. listopada 2024. godine, dakle u razdoblju od jedne godine i osam mjeseci. Stoga se ističe da odgovorno roditeljstvo znači redovito poduzimanje postupka koji predstavljaju odgovarajuću skrb o odgoju, školovanju, obrazovanju, zdravlju i uopće podizanju djeteta, a kada se radi o roditelju koji s djetetom ne živi, kao u konkretnom slučaju, zbog zadovoljenja temeljnih životnih potreba djeteta, koje su stalne i svakodnevne neophodno je sudjelovanje i u materijalnom doprinosu u uzdržavanju djeteta. Vršenje roditeljskih dužnosti znači kontinuitet u postupanju, dakle redoviti mjesečni doprinos novčanih iznosa na način kako su oni bili i određeni presudom u građanskom postupku. Iz samih žalbenih tvrdnji okrivljenika proizlazi da okrivljenik svojoj mjesečnu obvezu uzdržavanja nije ispunjavao na način, u visini i rokovima određenim pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, a što predstavlja obilježja terećenog kaznenog djela.
9.U svezi pitanja jesu li na strani okrivljenika postojali razlozi isključenja protupravnosti u smislu članka 172. stavka 3. KZ/11, ovaj sud drugog stupnja ističe da okrivljenik jednim dijelom tvrdi o istima jer na raspravi u odnosu na postojanje vlastitih zdravstvenih poteškoća iskazuje o padu s veće visine, ali i činjenici da nije zatražio medicinsku pomoć jer nema zdravstveno osiguranje. U svom ranijem iskazu iz prethodnog dijela postupka okrivljenik je pak u pogledu zdravstvenih problema spomenuo upale oba uha, također bez postojanja medicinske dokumentacije. Osim što izostanak medicinske dokumentacije, odnosno podatak da nije zatražena medicinska pomoć indicira kako se nije radilo o takvom narušenju zdravlja ili težini ozljeda koje bi na neophodan način zahtijevale liječenja okrivljenika, ovi različiti podaci o zdravstvenim poteškoćama okrivljenika doista su izneseni na vrlo uopćen način i iz istih nije na jasan i prihvatljiv način obrazloženo te nije moguće ni utvrditi jesu li postojale zdravstvene poteškoće, koliko dugo i ukoliko su postojale na koji način su se odrazile na u mogućnosti okrivljenika plaćati uzdržavanje za svoje dijete, a što cijelu obranu čini neuvjerljivom. Iako ispravno žalitelj ukazuje da je i svjedokinja ĆA iskazala o tome da je uočila na rukama okrivljenika kraste i nedostatak kose iza uha, no isto tako svjedokinja je navela da okrivljenik nije pokazao ni najmanju volju plaćati uzdržavanje, nije joj se obratio u svezi eventualnih problema s time da bi u tom slučaju bila spremna prihvatiti manje iznose doprinosa. Okrivljenik je osoba koja je po vlastitim navodima ima srednju stručnu spremu, keramičar je po zanimanju, povremeno očito radi i u inozemstvu, a prioritet u financijskom postupanju su imale potrebe njegovog mlt. djeteta jer je ustavno te konvencijsko pravo djeteta na ispunjenje njegovih redovitih egzistencijalnih uvjeta, nužnih za njegov razvoj koje su prije svega dužni osigurati roditelji u čemu moraju uložiti i neke povećane napore te biti redovni u ispunjenju obveza jer su i potrebe djeteta redovite i stalne, dok okrivljenik tu svoju obvezu nije kontinuirano ispunjavao kroz razdoblje od jedne godine i osam mjeseci dok opravdanost razloga neispunjenja obveze nije utvrđena.
10.Iz navedenih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ispunjena sva objektivna kao i subjektivna obilježja kaznenog djela te je pravilno primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo kao u izreci pobijane presude.
11.Okrivljenik je samo nominalno podnio žalbu zbog odluke o kazni, kao i o posebnoj obvezi, jer obrazlaže da smatra kako u njegovom postupanju nema kaznenog djela pa time niti kazne, ali svaka žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona ili pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u korist okrivljenika u sebi sadrži i ovu žalbenu osnovu.
12.Smatra se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio na strani okrivljenika postojanje olakotne okolnosti kao i otegotnu, obrazložene u odlomku pod točkom 13. obrazloženja presude, koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri te se nalazi da je izrečena kazna zatvora i primijenjena uvjetna osuda, uz po odredbama zakona pravilno primijenjenu posebnu obvezu, odgovarajuća stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela o kojem se radilo i njome će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom u članku 41. KZ/11. koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
13.Žalitelj ne obrazlaže osporavanje i u činjeničnom pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu te troškovima kaznenog postupka, a na potonje sud ne pazi po službenoj dužnosti .
14.Slijedom navedenog te kako sud drugog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio povreda zakona i postupka na koje je dužan paziti po članku 476. stavku 1. ZKP/08 žalbu okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Rijeka, 5. studenog 2025
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
