Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2841/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Cvitić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2025., poslovni broj P-7234/2024-7, 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2025., poslovni broj P- 7234/2024-7.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 38,87 EUR zajedno sa zateznim kamatama. U toč. II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja u dijelom za iznosu od 7,40 EUR, zajedno sa zateznim kamatama kao neosnovanim. U toč. III. izreke se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka od 121,72 EUR, zajedno sa zateznim kamatama. Pod toč. IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan. Pod toč. V. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u toč. II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu ukinuti, odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška postupka.

2.1. Protiv navedene presude u toč. I., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog presudu ukinuti, odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška postupka.

2.2. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalbe stranaka nisu osnovane.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za električnu energiju u iznosu od 46,27 EUR za obračunsko mjesto na adresi [adresa], stan br. 7, u [adresa], protiv tuženika kao nasljednika pok. CI.

5.1. Tijekom postupka, a sada i u žalbenom postupku, sporno je je li tužitelj imao pravni interes podnijeti tužbu protiv ovdje tuženika te je li (djelomično) nastupila zastara potraživanja.

6. Na žalbene navode tuženika da tužba nije dopuštena jer je tužitelj mogao pokrenuti ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, valja odgovoriti da su neosnovani. Naime, odredbom čl. 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, s time da je sukladno odredbi čl. 31. st. 2. OZ-a vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a ovrhovoditelj je priložio vjerodostojnu ispravu u kojoj kao dužnik nije naznačen ovršenik iz prijedloga za ovrhu već njegov prednik.

7. Nadalje, odredbom čl. 32. st. 1. OZ–a propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, s time da se, ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se navedeno na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

8. Nadalje, donošenjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-3366/2021-75, tuženik nije postao strankom ugovornog odnosa koji je prije pokretanja postupka u ovom predmetu zasnovan između tužitelja i preminulog MI, pa da bi tuženik u cijelosti preuzeo obveze CI iz tog ugovornog odnosa i da bi ga tužitelj mogao voditi kao dužnika u svojim poslovnim knjigama. Iz navedenog razloga, kada bi tužitelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave koja glasi na MI, a kao ovršenik bi bio naveden ovdje tuženik ŽI, tužitelj kao ovrhovoditelj ne bi dokazao da je predmetno dugovanje prešlo sa CI na ŽI.

9. Iz toga razloga, tužitelj je morao pokrenuti parnični postupak u kojem će dokazivati pravnu osnovu i visinu predmetnog potraživanja prema tuženiku, kako bi, nakon eventualnog donošenja presude kojim će tužbeni zahtjev protiv istih biti prihvaćen, mogao dalje pokrenuti ovršni postupak na temelju ovršne isprave. Navedeno shvaćanje je u skladu sa zaključkom koji je donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. (broj Su IV-56/2023).

10. Nadalje, u odnosu na žalbu tuženika, valja reći sljedeće.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik stana br. 7 na adresi [adresa] u [adresa], i to na temelju nasljeđivanja iza pok. MI. Također nije sporno da je pok. MI u evidencijama tužitelja bio zaveden kao kupac električne energije, te da tuženik nije prijavio tužitelju nastale promjene.

12. Na temelju čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZVDSP) kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Isto tako, u skladu sa st. 3. istog članka, ako je dužnik obveze osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze. U skladu s čl. 70. st. 1. ZVDSP-a, ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

13. U smislu navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik solidarno s drugim suvlasnicima obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu, pri čemu nije od utjecaja na obvezu tuženika činjenica da se u odnosu na predmetnu nekretninu vodi postupak civilne diobe te ima li on pristup stanu.

14. Nadalje, čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

15. U odnosu na žalbene razloge tužitelja u kojima je navedeno da se radi o novčanoj tražbini iz pravnog instituta stjecanja bez osnove, ističe se da sud nije vezan za navedenu pravnu osnovu tužitelja (čl. 186. st. 3. ZPP-a) već istu prosuđuje kroz činjenične navode tužbe i priloženu dokumentaciju pa je prvostupanjski sud u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji utvrdio da se sporna novčana tražbina odnosi na isporuku električne energije, a koja pravilno utvrđena pravna osnova potvrđuje i i zaključak prvostupanjskog suda o primjeni jednogodišnjeg roka zastare prema čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO/05.

16. Kako iz izvoda iz poslovnih knjiga (list 21 spisa) i računa broj 2200668862- 231001-2 (list 32 spisa) je razvidno da je predmetni račun od 7,40 EUR dospio 6. studenoga 2023., a tužitelj je podnio tužbu 5. prosinca 2024., odnosno nakon isteka jednogodišnjeg zastarnog roka, to je žalba tužitelja u potpunosti neosnovana.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci pod točkom I. izreke.

18. Konačno, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbama posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 2. i čl. 155 st. 1 ZPP).

19. Naposljetku, tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, nije bio potreban.

U Zagrebu, 5. studenog 2025.

Sudac:

Josip Grubišić