Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-895/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BIS ZAGREB d.o.o., Zagreb, Ulica Hermana Bužana 6B, OIB: 35803594278, zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, [adresa], OIB: 76024026802, zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja BIS ZAGREB d.o.o., protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-10/2024-8 od 17. siječnja 2025., dana 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-10/2024-8 od 17. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 725,00 EUR.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, OIB: 76024026802, [adresa], tužitelja BIS ZAGREB d.o.o., OIB: 35803594278, [adresa], Zagreb, smetao u posjedu stvari na način da je samovoljno uklonio samoposlužne aparate za tople i hladne napitke u vlasništvu tužitelja koji se nalaze na lokaciji tuženika na adresi u [adresa], i to :
- Aparat tipa Necta Brio, u predvorju, odjel radna terapija,
- Aparat tipa Zanussi Venezia, ser. br.: [serijski broj], u hodniku kod ulaza, odjel krizna stanja,
- Aparat tipa Zanussi Venezia, ser. br.: [serijski broj], u predvorju, odjel sudska forenzika,
- Aparat tipa Zanussi Spazio, ser. br.: [serijski broj], u hodniku lijevo, odjel
alkoholizam,
- Aparat tipa Zanussi Spazio, ser. br.: [serijski broj], u predvorju desno, odjel hitnog bolničkog prijema.
Nalaže se tuženiku NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, OIB: 76024026802, [adresa], da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda na način da vrati aparate na lokacije navedene u t. I. izreke ovog rješenja, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda stvari tužitelja, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tužitelju BIS ZAGREB d.o.o., OIB: 35803594278, [adresa], da tuženiku NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, OIB: 76024026802, nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana . "
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba tužitelja usvoji, preinači pobijano rješenje te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a , u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjsko rješenje je jasno i razumljivo te se može ispitati, stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji u žalbi ističe tužitelj.
5. Neosnovano tužitelj sadržajno upire i na bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer se ocjena dokaza koju je dao prvostupanjski sud temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatima cjelokupnog postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite pokretnina – samoposlužnih aparata za tople i hladne napitke opisanih u točci I. izreke rješenja tako što tvrdi da je smetan u posjedu tih pokretnina budući ih je tuženik samovoljno uklonio te zahtijeva uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja posjeda na način da tuženik vrati aparate na točno određene lokacija unutar bolnice tuženika.
7. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj predmetne aparate kao pokretne stvari postavio unutar nekretnine (bolnice) tuženika temeljem ugovora od 22. rujna 2020., čime je tuženik kao krajnji korisnik usluga tužitelja u smislu čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) neposredni posjednik predmetnih aparata, a tužitelj posredni posjednik, a koji ugovor je istekao u vrijeme kada je tužitelj utvrdio nastalo smetanje posjeda 19. listopada 2024., pozivom na odredbu čl. 23. st. 2. ZV-a smatrajući da je za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka kao posrednog i neposrednog posjednika predmetnih aparata, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja za pružanjem zatražene posjedovne zaštite, sve na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.
8. Tužitelj u žalbi, osporavajući ocjenu dokaza koju je proveo prvostupanjski sud, osporava utvrđenje suda o tome kako je za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika predmetnih aparata sukladno odredbama čl. 23. st. 2.ZV-a.
9. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
10. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je st. 2. istog čl. propisano da tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZV-a kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.
11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o pravu postavljanja i održavanja aparata za napitke u prostorijama Bolnice, koji je zaključen dana 22. rujna 2020.g. na određeno vrijeme, na rok od tri godine (koji ugovor prileži na listu 9 spisa), pa da je slijedom navedenog istekao u rujnu 2023.g.
12. Tužitelj tek sad u žalbi spori činjenicu da je ugovor bio zaključen dana navedenog u ugovoru i da bi istekao prije predmetnog smetanja posjeda. Navedeno predstavlja novu činjenicu koje se ne može iznositi u žalbi (članak 352. st. 1. ZPP), a pri čemu je za primijetiti da je upravo tužitelj taj ugovor dostavio u prilog tužbe.
13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj predmetne aparate postavio unutar nekretnine tuženika (bolnice) temeljem ugovora zaključenog dana 22. rujna 2020., te da je stoga tuženik kao krajnji korisnik usluga tužitelja neposredni posjednik aparata, a tužitelj posredni posjednik u smislu čl. 10. st. 1. i 2. ZV-a.
14. Žalbeni navodi tužitelja o tome da usluge tužiteljevih aparata postavljenih u prostorije tuženika u smislu usluge pripreme kave i ostalih toplih napitaka ne koristi tuženik koji je pravna osoba, već ih koriste fizičke osobe kao npr. pacijenti, zaposlenici bolnice i dr., osporavajući u tom smislu utvrđenje da je tuženik neposredni posjednik, nisu relevantni, obzirom je pravilno utvrđeno da je tuženik neposredni posjednik, a koja činjenica jest relevantna za odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.
15. U posjedovnoj parnici nužno je prije svega utvrditi je li došlo do smetanja posjeda, što je prvi preduvjet za pružanje posjedovne zaštite.
16. Prema odredbi čl. 23. st. 2. ZV-a posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
17. U konkretnom slučaju tuženik je prije čina u odnosu na koji je tužitelj predmetnom tužbom zatražio posjedovnu zaštitu (9. listopada 2024.) prvo dopisom od 15. prosinca 2023. pozvao tužitelja na produženje ugovora (dopis na listu 17-18 spisa), a potom da sam odveze (preuzme) samoposlužne aparate (dopis od 9. listopada 2024., na listu 23-24 spisa) pa se time ne bi moglo govoriti da je tuženik prekoračio granice svog neposrednog posjeda budući i nakon isteka vremenskog razdoblja na koji je ugovor zaključen drži posjed stvari-samoposlužnih aparata (čl. 19. st. 1. ZV-a) i to na temelju dopuštenja tužitelja jer ovaj unatoč upućenim pozivima da preuzme aparate to nije učinio.
18. Stoga kako je u konkretnom slučaju za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika, jer je tuženik temeljem zaključenog ugovora bio ovlašten posjedovati stvari tužitelja, a nakon isteka ugovora i dalje traje njegov posjed samoposlužnih aparata koje je tužitelj odbio preuzeti (čl. 19. st. 1. ZV-a) pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 23. st. 2. ZV-a odbio zahtjev tužitelja budući tužitelj kao posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja spram tuženika, jer je za odlučivanje o zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a koju tužitelj ne pobija određenim žalbenim razlozima, već samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.
20. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP- a u vezi s ovlaštenjima iz čl. 373a. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.
21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Sudac:
Vlatka Paškvalin Bošković
