Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2082/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 zastupan po punomoćniku Dražanu Crnković po generalnoj punomoći Su-369/15 odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković&Alen Pešušić iz Zagreba, protiv tužene UŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću odvjetniku iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja , izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3714/2024-40 od 27. siječnja 2025., dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3714/2024-40 od 27. siječnja 2025. u pobijanom dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-21316/2002 od 26. kolovoza 2002. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak izdavanja rješenja o ovrsi od 15,93 eur/120,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2002. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod toč. I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 75,67 eur/570,13 kn sa zateznim kamatama i kojim je odbijen tužbeni zahtjev za taj iznos, te u dijelu pod toč. II. izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 75,67 eur/570,13 kn sa zateznim kamatama obračunatim na pojedinačne iznose od slijedećeg dana od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-nih poena a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 11,26/84,87 kn od 9. kolovoza 2001. do isplate

- na iznos od 0,02 eur/0,16 kn od 9. kolovoza 2001. do isplate

- na iznos od 13,35 eur/100,62 kn od 9. rujna 2001. do isplate

- na iznos od 0,07 eur/0,49 kn od 9. rujna 2001. do isplate

- na iznos od 10,00 eur/75,35 kn od 9. listopada 2001. do isplate

- na iznos od 0,07 eur/0,53 kn od 9. listopada 2001. do isplate

- na iznos od 14,18 eur/106,81 kn od 9. studenog 2001. do isplate

- na iznos od 13,54 eur/102,01 kn od 9. prosinca 2001. do isplate

- na iznos od 13,18 eur/99,29 kn od 9. siječnja 2002. do isplate.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 232,33 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eur u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 421,87 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-21316/02 od 26. kolovoza 2002. u cijelosti i odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom. Pod toč. II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.

2. U ovom predmetu presudom istog suda poslovni broj P-2882/23-31 od 8. prosinca 2023. pod toč. I. izreke bio je ukinut platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-797/2024-2 od 19. travnja 2024. ukinuta je navedena presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut predmetni platni nalog za iznos od 570,13 kn kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,00 kn, te u odnosu na toč. II. izreke, i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje. Obzirom na navedeno, pravomoćno je ukinut platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 174,33 kn sa zateznim kamatama, a za koji iznos je tužitelj snizio tužbeni zahtjev.

4. Protiv predmetne presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti sve uz naknadu specificirano navedenih troškova žalbenog postupka.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje vodnih usluga u ukupnom iznosu od 75,67 eur/570,13 kn za stan u [adresa], šifra objekta [broj vodomjera], za razdoblje od srpnja mjeseca 2001. do prosinca 2001. sve prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu (list 47 do 48 spisa).

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da se potraživanje odnosi na neplaćene komunalne usluge opskrbe vodom, za prethodno navedeni stambeni objekt, da je tužena od 7. lipnja 1994. prijavljena na adresi u [adresa], da je tužitelj potraživanje umanjio (za iznos od 174,33 kn) zbog zastare, da je iz izvatka iz ovjerovljenih knjiga tužitelja utvrđena visina potraživanja i datumi dospijeća računa, da tužena navodi da je potraživanje podmireno ali da zbog proteka vremena nema dokaza o tome, da je tužena za svoju obvezu saznala primitkom rješenja o ovrsi, protekom roka od 17 godina, te da stoga od tužene "nije razumno očekivati da bi nakon 17 godina po dostavi rješenja o ovrsi imala uopće mogućnosti dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji, da joj računi nisu dostavljeni, odnosno da usluge tužitelja nije koristila, te da "oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja tuženoj je oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njenog ustavnog prava na pravično suđenje". Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje "kako je tužena stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja jer joj je sudska odluka dostavljena tek nakon 17 godina a zbog procesne pasivnosti tužitelja nije joj se dostavilo rješenje o ovrsi, to sud smatra nelogičnim i nepravičnim tuženoj nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji".

8. Temeljem navedenog prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. u vezi čl. 221a. ZPP donosi pobijanu odluku.

9. U donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

10. Međutim u donošenju pobijane presude došlo je do povrede materijalnog prava na što ukazuje žalba.

11. Prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da se potraživanje odnosi na neplaćene komunalne usluge opskrbe vodom za stan u [adresa], na kojoj adresi je tužena prijavljena od 7. lipnja 1994., te da je iz izvoda iz ovjerovljenih knjiga tužitelja utvrđena visina potraživanja i datumi dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno računa.

12. Kako je iz izvoda iz ovjerovljenih knjiga tužitelja koji je vjerodostojna isprava utvrđeno da utuženo potraživanje u ukupnom iznosu od 570,13 kn nije plaćeno, što je evidentno i iz izvoda iz knjigovodstvenog stanja obveznika od 22. kolovoza 2023. godine (list 50 spisa) te je tužitelj stoga dokazao osnov i visinu potraživanja, to pogrešno prvostupanjski sud smatra da tužena nije dužna potraživanje podmiriti.

13. Okolnost što je tužena zaprimila rješenje o ovrsi po proteku sedamnaest godina od donošenja tog rješenja, zbog čega prvostupanjski sud smatra da joj je onemogućeno dokazivanje da je dug podmiren, te da je stoga nelogično i nepravično "tuženoj nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji", nije pravno relevantna okolnost temeljem koje bi se tužena mogla osloboditi svoje obveze, ukoliko ista postoji.

13.1. Neosnovano prvostupanjski sud smatra da je rješenje o ovrsi tuženoj dostavljeno po proteku sedamnaest godina od donošenja tog rješenja zbog pasivnosti tužitelja. Naime, iz spisa je razvidno da je tužitelj dva puta dostavio uvjerenje o prebivalištu za tuženicu, da je na prijedlog tužitelja (list 17 spisa) izvršena terenska provjera na adresi tužene u [adresa] (te je utvrđeno da živi na toj adresi ali je odsutna), da je dostava tuženoj pokušana u više navrata, pa i putem sudskog dostavljača, te je na kraju rješenje o ovrsi uručeno tuženoj na istoj adresi koja je bila naznačena u ovršnom prijedlogu.

14. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) koji je važio u vrijeme nastanka predmetne obveze, i to čl. 17. tog Zakona propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje (stavak I), dok je stavkom II propisano da obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju Zakona.

15. Budući je tužena evidentirani korisnik vodnih usluga, što niti ne osporava, te stoga obveznik plaćanja predmetnih vodnih usluga, a utuženi računi u utuženom iznosu nisu plaćeni, to je ista dugovanje dužna platiti kao i zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog računa, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO.

16. Stoga je žalbu tužitelja valjalo usvojiti u tom dijelu i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

17. Budući se o troškovima postupka koji se odnose na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, to je temeljem čl. 368 .st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, to je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno o cjelokupnim troškovima postupka.

19. Tužitelj sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023. -dalje u tekstu OT), ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupak, a obzirom da je vrijednost predmeta spora 75,67 eur/570,13 kn i to u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 7/9, 46 i 54 OT), trošak sastava žalbe od 20. prosinca 2023. (Tbr. 10/1, 46 i 54 OT), u iznosu od 78,13 eur, trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura te trošak plaćene pristojbe na rješenje o ovrsi u iznosu od 15,93 eur, što sveukupno iznosi 232,33 eur, dok nema pravo na preostali zatraženi trošak u iznosu od 421,87 eur (toč. III. i V. izreke ove presude). Tužena je u cijelosti izgubila parnicu i nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

20. Tužitelj je u odnosu na glavno potraživanje u cijelosti uspio sa žalbom pa ima pravo naknade troška žalbe prema Tbr. 10/1, 46 i 54 OT, te pravo na naknadu plaćene sudske pristojbe na tu žalbu što sveukupno iznosi 91,40 eur (toč. IV. izreke ove presude).

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sudac:

Amanda Snoj