Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2027/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Šupukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković, protiv tuženika COTRUGLI d.o.o., Buzin, Buzinski prilaz 10, OIB: 13478426324, zastupanog po punomoćnici Sari Salopek, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-411/2022-20 od 15. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 411/2022-20 od 15. veljače 2024., u pobijanom dijelu ( točkama II. i III. izreke ) te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na raskid UGOVORA O EDUKACIJI PREMA MEĐUNARODNOM EMBA PROGRAMU UGOVOR BROJ E [broj] od 5. veljače 2020. ( dalje u tekstu: Ugovor), pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku platiti tužitelju 19.895,15 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.243,45 € od 25. listopada 2019., a na iznos od 18.651,70 € od 29. veljače 2020., pod točkom III. je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.845,67 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 € s pripadajućim kamatama kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 19.895,15 € ( točka II. ) te naknaditi troškove postupka ( točka III. ) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te prijedlogom drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uvećane za sastav žalbe, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime raskida ugovora o edukaciji sklopljenog između stranaka 5. veljače 2020. te potraživanje isplate iznosa uplaćenog na ime predmetnog ugovora.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Provedenim prvostupanjskim postupkom je utvrđeno:

- da je tužitelj, kao polaznik edukacije čiji je predmet Executive MBA program, sklopio 5. veljače 2020. s tuženikom ugovor broj E [broj] o edukaciji prema međunarodnom EMBA programu,

- da je riječ o stručnom nastavnom programu van sustava visokog obrazovanja, čiji program za generaciju 2020/2021 traje dvije godine, te polaznicima omogućava sudjelovanje kroz više cjelodnevnih modula te izradu završnog rada,

- da je čl. 7. ugovora propisana puna školarina u iznosu od 18.000,00 € + PDV uz mogućnost odobrenja popusta od 2.000,00 € za jednokratno plaćanje, pri čemu nije sporno da je tužitelj na ime školarine 24. 10. 2019. platio 9.368,75 kn / 1.243,45 €[1] te 29. veljače 2020. iznos od 140.531,25 kn / 18.651,70 €,

- da je čl. 5. Ugovora navedeno kako su polaznici primili te su suglasni sa Općim uvjetima pohađanja te se obvezuju poštivati upute za edukaciju sadržane u nastavnim materijalima koji uključuju i EMBA priručnik (Handbook),

- da iz priručnika proizlazi kako se nastava trebala održati prema programu koji je uključivao ukupno 19 modula i događaja od kojih je održavanje samoj jednog bilo predviđeno online, dok su se ostali trebali održati putem usmenih predavanja vikendom koje su trebali održavati pretežito strani predavači,

- da je nakon sklapanja ugovora proglašena pandemija virusa Covid 19., u sklopu kojih su donesene brojne odluke ( npr. Odluka o proglašavanju opasnosti epidemije od 4. ožujka 2020., Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovana SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020., Odluka o privremenoj obustavi javnog prometa od

eura i kuna;

21. ožujka 2020., Odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj od 23. ožujka 2020., Odluka o stavljanju izvan snage Odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj od 10. svibnja 2020., Odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 30. lipnja 2020. i 30. studenog 2020. ) i uslijed kojih je tuženik odustao od predviđenog i ugovorenog načina održavanja nastave uživo, te je istu počeo održavati online odnosno putem elektroničke platforme [obrt], a potom po popuštanju epidemioloških mjera hibridnim putem,

- da se tužitelj 31. kolovoza 2020., zajedno sa još dva polaznika, obratio tuženiku dopisom navodeći da nakon što je 21. 8. 2020. zaprimio obavijest o održavanju daljnje nastave online, u cilju uređenja međusobnih prava i obveza, sukladno načelu jednake vrijednosti činidbi, predlaže smanjenje školarine koja bi u odnosu na tužitelja bila smanjena za 74.500,00 kn / 9.887,85 €,

- da je tuženik dopisom od 9. 9. 2020. odbio suglasnost za smanjenje školarine, nakon čega je tužitelj putem punomoćnika ponovno 25. rujna 2020. uputio obrazložen prijedlog za smanjenjem školarine koji je tuženik odbio dopisom od 12. 10.2020.,

- da iz tužbe i provedenog dokaza saslušanjem tužitelja, proizlazi da je isti upisivanjem programa i sklapanjem ugovora polazio od pretpostavke i želje usmjerene na stjecanje konkretnog i stvarnog znanje u interakciji sa predavačima i osobama iz prakse te ostvarivanju osobnog napredak u znanju i proširivanju kruga poslovnih poznanstava i veza, a što mu je uskraćeno načinom na koji je tuženik naknadno organizirao nastavu,

- da iz provedenog dokaza saslušanjem svjedoka PK te navoda tuženika proizlazi kako je tuženik nakon proglašenja epidemije Covid-19 morao preći na online način održavanja nastave, a potom po popuštanju mjera na hibridni način, da je većina predavača bila iz inozemstva te zbog mjera nisu mogli doći u [adresa], da je sam naknadni način održavanja nastave i za tuženika predstavljao dodatni trošak jer je morao plaćati informatičku podršku za online način nastave, licencu za ZOOM platformu, usluge kamermana i tehniku za realizaciju online nastave.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od primjene odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., i 155/2023 ZOO) te stajališta da je ugovor između stranaka zaključen na način da je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora ( jer je ugovoreno da program edukacije traje dvije godine ), prvostupanjski sud zaključuje da je ugovor raskinut po samom zakonu 6. veljače 2022. ( protekom roka od dvije godine od kada je zaključen), pa odbija tužbeni zahtjev koji glasi na raskid jer da tužitelj ne može zahtijevati raskid ugovora raskinutog po zakonu. Nakon toga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1., 2. i 5. ZOO, nalaže tuženiku povrat utuženog iznosa sa zatraženim kamatama te usvaja tužbeni zahtjev za isplatom.

8. U žalbenom stadiju postupka je sporno pitanje postojanja pravne osnove temeljem koje bi tuženik bio u obvezi tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos od 19.895,15 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud usvajanje tužbenog zahtjev temelji na primjeni odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a kojom je zakonodavac regulirao učinke raskida ugovora u slučajevima neispunjenja, te propisao da su raskidom obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

10. Tuženik u žalbi pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stajalište kako je ugovor između stranaka raskinut na temelju zakona zbog proteka vremena na koji je sklopljen i neispunjenja obveza na strani tuženika, a temeljem čega je potom donio pobijanu odluku kojom je tuženiku temeljem te osnove naloženo platiti tužitelju iznos od 19.895,15 €.

11. Naime, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je ugovor o edukaciji koji je sklopljen između stranaka 5. veljače 2020., raskinut po samom zakonu 6. veljače 2020., pri čemu se poziva na odredbu čl. 4. ugovora kojom je određeno da program edukacije traje dvije godine te odredbu čl. 361. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da se ugovor raskida po samom zakonu kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni obvezu u tom roku.

12. U tom smislu valja ukazati da primjenu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO u pogledu raskida ugovora po samom zakonu odnosno ex lege, zbog neispunjenja obveze u određenom roku kao bitnog sastojka ugovora, valja procjenjivati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu do raskida ugovora ne dolazi samom činjenicom da ugovor sadrži određeni rok, već je nužno da su stranke ugovornim raspolaganjem jasno i nedvosmisleno izrazile volju usmjerenu na to da rok čini bitan sastojak ugovora.

13. Činjenica da je ugovor sklopljen na određeni vremenski period ( odnosno da je ugovoren rok za ispunjenje obveze), nije dostatna za primjenu čl. 361. st. 1. ZOO, već je nužno da stranke nedvosmisleno i izričito izraze volju da protekom roka nastupaju upravo posljedice raskida ugovora ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Broj: Rev 882/09-2 od 9. 4. 2014., u kojoj se ukazuje da za takvo ugovaranje moraju biti upotrijebljeni nedvosmisleni izrazi poput npr. "najkasnije do", "fiksno", "u strogom roku" i sl., a također i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ).

14. Stoga sklapanje ugovora o edukaciji poput onog koji je predmetom postupka, u kojem je navedeno da program traje 2 godine, protekom tog vremena, ne dovodi do raskida ugovora po samom zakonu i primjene čl. 361. st. 1. ZOO-a iz dva razloga. Prvog koji proizlazi iz činjenice da same stranke nisu izrazile volju koja bi podupirala stajalište poput onoga koje iznosi prvostupanjski sud, te drugu jer bi takvo tumačenje bio protivno samoj prirodi ugovornog odnosa na koji se odnosi.

15. Naime, konkretni ugovor ( str. 26 do 30 spisa ) se odnosi na provođenje programa edukacije te ugovornih obveza tuženika kao pružatelja usluga koji organizira i provodi odgovarajući stručno obrazovni program, te tužitelja kao polaznika koji prisustvuje modulima, polaže ispite, ispunjava radne zadatke te aktivno sudjeluje u radu i programu ( čl. 2. i čl. 8. Ugovora ).

16. Prema tome, sama priroda ugovora o edukaciji u sklopu stručnog obrazovnog procesa, polazi od cilja pružanja stručne izobrazbe izvođenjem programa određenog opsega i kvalitete ( u ovom slučaju prema EMBA standardima i planu edukacije ) koji se plaća putem školarine kao oblika naknade koju stječe pružatelj, a u sklopu kojeg se polaznik omogućuje da završi obrazovni program te stekne odgovarajuće znanje kao i dokaz o istome.

17. Dakle, svrha bilo kojeg programa edukacije, školovanja ili obrazovanja je stjecanje znanja ali i dobivanje odgovarajuće potvrde, svjedodžbe ili dokaza o stjecanju određenih kvalifikacija u odnosu na koju je pohađana izobrazba, i temeljem kojih će polaznici u nastavku profesionalne karijere moći koristiti i primjenjivati stečena znanja.

18. Stoga je sama priroda ugovora o edukaciji nespojiva sa shvaćanjem i pristupom u kojem bi ugovor između pružatelja usluga i polaznika bio raskinut po samom zakonu protekom roka koji je određen za trajanje edukacije, budući da bi takvo shvaćanje i stajalište isključivalo svakog polaznika, učenika ili studenta od stjecanja diplome ili završetka obrazovanja protekom vremena koji je određen za trajanje same edukacije. Notorno je da obrazovne institucije pod određenim uvjetima omogućavaju polaznicima polaganje ispita i nakon isteka kalendarskih godina i određenih programa, upravo kako bi omogućili završetak određenog školovanja i programa kao osnovnog cilja izobrazbe.

19. Tome u prilog govori i odredba čl. 9. ugovora kojom je propisano da polaznik u slučaju nastupanja izvanrednih okolnosti tijekom programa, može odgoditi daljnje sudjelovanje za 12 mjeseci, pridružujući se pritom sljedećoj upisanoj generaciji, iz čega proizlazi da je i tuženik kao pružatelj usluga omogućio pod određenim uvjetima nastavak programa dulje od vremena predviđenog čl. 4. ugovora.

20. Prema tome, kako rok od 2 godine koji je određen za trajanje programa edukacije, ne predstavlja rok koji su stranke izričito odredile kao bitan sastojak ugovora, a niti to predstavlja po samoj prirodi pravnog posla, to u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 361. st. 1. ZOO, pa posljedično niti odredba čl. 368. ZOO na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a kako pravilno ukazuje tuženik u žalbenim navodima.

21. Nakon odgovora na navedeno sporno pitanje, u skladu sa granicama odlučivanja u žalbenom postupku, valjalo je odgovoriti na odlučno pitanje da li tužitelj u konkretnim okolnostima slučaja može ostvarivati pravo na isplatu utuženog novčanog iznosa i po kojoj osnovi.

22. U tom smislu valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako se tužitelj prijavio i potom potpisao ugovor o edukaciji po EMBA standardima u veljači 2020., nakon što je tuženik kao pružatelj usluga, izradio plan i program za generaciju 2020/2021, u sklopu kojega je predvidio održavanje većeg broja Modula ( str. 38 spisa ) koji su se svi osim jednog trebali održati putem usmenih predavanja u trajanju od nekoliko dana za svaki modul, i gdje su polaznici trebali usmenim putem prisustvovati i slušati predavanja u pravilu stranih predavača.

23. Nadalje, nije sporno da nedugo nakon sklapanja ugovora i početka edukacije, dolazi do proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020., te brojnih popratnih odluka nadležnih tijela usmjerenih na privremenu obustavu javnog prometa, zabranu napuštanja prebivališta i boravka u [adresa], privremenu zabranu prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, a uslijed kojih je tuženik morao odustati i promijeniti predviđeni ugovoreni načina održavanja nastave uživo, te je istu počeo održavati online odnosno putem odgovarajuće elektroničke platforme.

24. Takvu situaciju u kojoj je tuženik nužno i iz objektivnih razloga morao promijeniti predviđen način održavanja nastave odnosno ispunjenja ugovornih obveza koje je prvotno preuzeo, valja suprotstaviti legitimnim očekivanjima tužitelja kao polaznika i činjenice da način edukacije online do kojeg dolazi nakon proglašenja epidemije, odstupa od ugovorenog i predviđenog načina održavanja nastave, pri čemu tužitelj osnovano ističe da je pod takvim uvjetima mogao samostalno osigurati edukaciju praćenjem obrazovnog materijala putem interneta, i koja u svakom slučaju ne bi opravdavala visinu ugovorene školarine nesporno plaćene u iznosu od 19.895,15 eura.

25. Takve suprotstavljene tvrdnje tužitelja ( u pogledu stvarnog odstupanja od početno ugovorenih uvjeta temeljem kojih je pristao na sklapanje ugovora ) i tuženika ( u pogledu objektivnih razloga zbog kojih dolazi do tako promijenjenih uvjeta i koje zahtijevaju prilagodbu i samog tuženika ) je valjalo promotriti kroz primjenu odredbe čl. 373. st. 2. ZOO-a, a kojom je propisano:

" U slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze."

26. Dakle, upravo odredbom čl. 373. st. 2. ZOO je zakonodavac predvidio mogućnost razmjernog smanjenja obveze u slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna niti jedna niti druga strana, i što je primjenjivo na konkretne okolnosti slučaja.

27. Pri tome valja primijetiti da se i sam tužitelj dopisom od 31. kolovoza 2020., obratio tuženiku nakon što je 21. 8. 2020. zaprimio obavijest o održavanju daljnje nastave online, te je zbog promjena u načinu održavanja nastave i ugovorene metode, predložio smanjenje školarine za 74.500,00 kn odnosno 9.887,85 €, a koju mogućnost je tuženik otklonio.

28. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pristupa nije ispitivao okolnosti u odnosu na razmjerno smanjenje obveze plaćanja, pri čemu je u tom smislu odlučno temeljem kojih kriterija je tužitelj odredio ukupni iznos školarine ( da li temeljem broja predviđenih modula, ili vremenskog trajanja – godina, semestara, mjeseci ili dana), koliki je ukupni dio prvotno ugovorenih obveza tužitelja ispunjen prema prvotno predviđenom programu i planu održavanja ( predavanjima uživo ), kojem je broju takvih predavanja ili u kojem vremenskom periodu tužitelj prisustvovao prema početno ugovorenim uvjetima, te konačno temeljem kojih kriterija je sam tužitelj zatražio smanjenje školarine upravo u visini od 9.887,85 €.

29. Kako prvostupanjski sud tako odlučne činjenice uslijed pogrešnog pristupa nije utvrđivao, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ).

30. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

31. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu će poći od odlučne činjenice da je u konkretnom slučaju zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana (proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane SARS-CoV-2 ) kao objektivnog i nepredviđenog razloga, došlo do djelomične nemogućnosti ispunjenja obveze na prvotno predviđen i ugovoren način ( u sklopu kojeg je tuženik kao pružatelj usluge predvidio održavanje nastave uživo putem većeg broja modula na kojima su polaznici trebali osobno prisustvovati uz sudjelovanje pretežito stranih predavača ), na koje činjenično stanje valja primijeniti odredbu čl. 373. st. 2. ZOO kojom je zakonodavac predvidio mogućnost razmjernog smanjenja obveze u slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja za koju ne odgovara niti jedna strana, i za koju primjenu je odlučno utvrditi kriterije temeljem kojih je tužitelj odredio ukupni iznos školarine - da li temeljem broja predviđenih modula, ili vremenskog trajanja – godina, semestara, mjeseci ili dana, koliki je ukupni dio prvotno ugovorenih obveza tužitelja u odnosu na tuženika ispunjen prema prvotno predviđenom programu i planu održavanja - predavanjima uživo, kojem broju takvih predavanja ili u kojem vremenskom periodu je tužitelj prisustvovao prema početno ugovorenim uvjetima, temeljem kojih kriterija je sam tužitelj zatražio smanjenje školarine upravo u visini od 9.887,85 €, nakon čega će prvostupanjski sud ponovno ocijeniti provedene dokaze, uzimajući pri tome u obzir sve navode i prigovore stranaka, te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić