Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3034/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica u Zagrebu, Bisačka ulica 14, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE banke d.d., OIB: 23057039320, Jadranska trg 3a, Rijeka, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja , izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-921/2023-14 od 8. svibnja 2025., dana 5. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-921/2023-14 od 8. svibnja 2025. i rješava:

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti podnesen po tuženiku.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe, odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim se rješenjem Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku oglasio mjesno nenadležnim (stavak I. izreke) i odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (stavak II. izreke).

2. Protiv rješenja žali se tužitelj iz svih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tužitelj predlaže preinaku prvostupanjskog rješenje slijedom žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 46. i 48. ZPP smatrajući da nema mjesta primjeni odredbi čl. 19. I Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 u daljnjem tekstu ZPK).

6. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 46. i člankom 48. ZPP- a, i s njom u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a na što opravdano ukazuje tužitelj.

7. Naime, prema zajedničkim odredbama o nadležnosti sadržanim u odredbi članka 15. stavku 2. ZPP-a, o sudskoj nadležnosti (apsolutna, stvarna, mjesna) i neovisno o stadiju postupka u kojem se ispituje, sud u pravilu odlučuje s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu i po propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 12. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika, predmet spora je vezivanje glavnice anuiteta kredita za valutu CHF i restitucijski zahtjev za isplatu, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi Ugovora o [broj kredita], koji je nesporno sklopljen 20. prosinca 2004. između tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) i tuženika kao kreditora, za iznos protuvrijednosti u kunama od 6.061,00 CHF, sa rokom vraćanja kroz 360 mjeseci, svrha kojeg je bila kupnja nekretnine i da je prebivalište tužitelja u vrijeme podnošenja predmetne tužbe u Zagrebu, da je tužba podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ali je nadležnost za postupanje u ovom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, delegirana Općinskom sudu u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj SU-IV-223/23-6 od 25. rujna 2023. (list 1 do 3 spisa), pa je predmet ustupljen tom sudu.

8.a. Nadalje, iz podneska tužitelja (list 238 – 244 spisa) kojim se isti očitovao na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika i odgovor na tužbu proizlazi da smatra da je odredba čl. 14. Ugovora o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci ništetna temeljem čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje u tekstu ZZP), jer tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj, te uzrokovao suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnopravnost na štetu tužitelja, čije je prebivalište u [adresa], te bi isti bio izložen dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena što se ne odnosi na tuženika čije je sjedište u [adresa], te treba primijeniti odredbu čl. 19. I ZPK. Tužitelj se u odnosu na navedeni podnesak očitovao (list 367 do 380 spisa), smatrajući da se o nepoštenoj ugovornoj odredbi može raspravljati samo u kontradiktornom postupku, da odredba nije nepoštena, a kad bi i bila nepoštena opet bi po članku 46. i 48. ZPP bio nadležan Općinski sud u Rijeci, dok se odredba čl. 19. I ZPK, ne može primjenjivati. Na pripremnom ročištu od 8. svibnja 2025., stranke su se u pogledu ništetnosti odredbe čl. 14. Ugovora jednako očitovale kao u navedenim podnescima, pa je o tom pitanju dovoljno raspravljeno.

9. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.

Međutim, prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci otežava se pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

10. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu (čl. 81. st. 1. ZZP) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

Naime, tužitelj, čije je prebivalište u [adresa] i koji je za ovaj predmet uzeo punomoćnika za zastupanje čija je pisarnica sa sjedištem u [adresa], cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelja do [adresa] (udaljenost je 162 km) i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Rijeci mogli utjecati na tužiteljevu inicijativu za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ga od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

U tom smislu, ovaj sud smatra da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti nepoštena odredba ugovora, a obzirom na odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP.

11. U vrijeme odlučivanja o mjesnoj nadležnosti (svibanj 2025.) bila je na snazi odredba članka 19. l ZPK, koja je procesne naravi i primjenjuje se od 30. rujna 2015. u svim postupcima u kojima se o nadležnosti odlučuje nakon 30. rujna 2015., a među kojima je i predmetni postupak s obzirom da je 12. lipnja 2023. podnesena tužba, prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.), a od koje odredbe se može odstupiti samo sporazumom sklopljenim nakon nastanka spora (stavak 4. točka 1.).

12. Po ocjeni drugostupanjskog suda, na što opravdano ukazuje tužitelj, a suprotno odluci prvostupanjskog suda o mjesnoj nenadležnosti, pogrešno utemeljenoj na općem pravilu o mjesnoj nadležnosti za pravnu osobu (članak 48. stavak 1. ZPP-a), za postupanje u predmetnoj parnici je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, odnosno Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, na koji sud je prenesena nadležnost u navedenom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, budući da je nesporno prebivalište tužitelja (potrošača) u vrijeme podnošenja tužbe protiv tuženika na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu i da niti jedna od stranaka ne navodi da bi nakon što je spor nastao bio postignut sporazum o mjesnoj nadležnosti i da se ne nalaze razlozi da se u nedostatku opće nacionalne odredbe o mjesnoj nadležnosti za suđenje u sporovima nastalim u povodu potrošačkog kreditiranja, kakav je i predmetni, potrošaču koji pokreće sudski postupak uskrati pravo izbora mjesne nadležnosti suda njegovog prebivališta po odredbi čl. 19. I ZPK-a, s obzirom da ta odredba nije iznimka od pravila međunarodnog prava, odnosno propisa Republike Hrvatske o međunarodnoj nadležnosti, kako je u biti tumači prvostupanjski sud, već je treba shvatiti kao pravilo koje upućuje na mjesnu nadležnost suda na području kojeg potrošač ima prebivalište, neovisno o njegovom državljanstvu i državi u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen.

13. Svako drugačije tumačenje odredbe članka 19. l ZPK-a dovodi ne samo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese, već i do ograničavanja u ostvarivanju prava u duhu i smislu prava zajamčenih odredbama članka 14. stavkom 2., člankom 16. stavkom 2. i člankom 26. Ustava1.

14. Pored toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu navedene odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom a u konkretnom slučaju postupak je pokrenut 7. siječnja 2022.

15. U svezi navedenog, napominje se i da je na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 8. lipnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje se, između ostalog, osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. prema kojem se odredba čl. 19. I. st. 1. ZPK gdje se propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenut postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna stranka ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPK ("Narodne novine", br. 102/15), a koji je u primjeni od 30. rujna 2015., jer se radi o procesnoj odredbi.

16. Stoga je, uvažena žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako što je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, za postupanje u predmetnoj parnici, podnesen po tuženiku, odnosno odlučeno kao u stavku I. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

17. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3.

ZPP (toč. II. izreke ovog rješenja).

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sudac:

Amanda Snoj