REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-3192/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JL, radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Garešnica Klasa: 211-07/25-5/29305, Urbroj: 511-02-08-25-1 od 4.11.2025., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 4.11.2025., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i M, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., umirovljenik, 340,00 eura, razveden, 1 maloljetno dijete, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno neosuđivan,

oslobađa se optužbe

I da bi u vremenskom periodu od dana 24. listopada 2025. do dana 30. listopada 2025., u obiteljskoj kući u [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji prema svojoj maloljetnoj kćeri ML rođenoj **.**.2009., za vrijeme dok se nalazila kod njega, na način što je u više navrata tijekom razgovora sa oštećenom vrijeđao svoju bivšu suprugu LL govoreći da je kurvetina i drolja, a što je kod ML prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Garešnica podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/29305, Urbroj: 511-02-08-25-1 od 4.11.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani JL navodi da od njegove strane nije bilo ispoljavanja nasilja u obitelji na način da bi psihički uznemiravao povrijedio na bilo koji način svoju kćer ML u dob od 15 godina time da bi joj za vrijeme njenog boravka kod njega u naznačenom periodu ponavljao u nekoliko navrata pogrdne riječi za svoju bivšu suprugu odnosno njenu majku LL time da bi isticao kako je majka drolja i kurvetina, a što bi kod kćeri izazvalo uznemirenost. Naime, sa majkom oštećene odnosno bivšom suprugom razveo je brak 2020., time da su se korektno sporazumjeli oko povjere na čuvanje i odgoj njihovog djeteta i putem suda su se normalno dogovorili o međusobnim susretima s djetetom. Obzirom na bliske emotivne veze između maloljetne oštećene s oba roditelja, po zajedničkom nahođenju i želji djeteta ostvaruju kontakte, tako da dijete koje faktično živi kod majke u Popovači, često dolazi i boravi više dana kod njega u [adresa]. Time je iznimno vezan za oštećenu i beskrajno je voli i ne postoji način da bi je povrijedio na bilo koji način, pa tako i emotivno. S druge strane, ne postoji životni razlog zbog kojeg bi bivšu suprugu želio vrijeđati pred vlastitim djetetom, tim više što ostvaruje korektne kontakte i komunikaciju u vezi zajedničkog djeteta. Međutim kod svega toga naglašava da je u odgoju djeteta znatno strožiji od majke, jer zbog dobi maloljetne oštećene ne može dozvoliti da ona bude potpuno slobodna u odlučivanju o svojim prohtjevima i željama, što je uobičajeno da se događa kod maloljetne djece u dobi adolescencije. To opet znači da maloljetnoj oštećenoj ne dopušta kasno noćne izlaske ili druženja s nepoznatim osobama i slično. Međutim, u svakom njihovom druženju potpuno su prisutne emocije i ispunjenost svakog dana kada su zajedno. Stoga je potpuno siguran da navodi u činjeničnom opisu o tome da je pred djetetom vrijeđao njenu majku nisu iskreno iskazane od strane djeteta, već je ona na to nagovorena od strane majke kako bi se amortizirala situacija koja se odvijala neposredno nakon što je maloljetna oštećena otišla od njega k majci na dan 30.10.2025. Naime, prethodnih 5 ili 6 dana maloljetna oštećena je boravila kod njega u dogovoru s majkom i bilo je sve u redu, da bi se dijete vratilo kod majke naprijed naznačenog dana. No, imao je priliku od svog brata doznati kao je on upućen u to da maloljetna oštećena čak 3 dana zaredom odmah po odlasku kući kod majke nije boravila preko noći kod kuće već je dolazila u ranim jutarnjim satima, pri čemu je primio saznanje da je boravila u kući kod mladića koji je znatno stariji od nje i punoljetan. Stoga je smatrao da takvo ponašanje djeteta nije adekvatno za njenu dob, što je očito majka tolerirala i dopustila i smatrala da je to prihvatljivo ponašanje za dijete od 15 godina. On je po saznanju o tim događajima pokušavao komunicirati i sa djetetom i majkom, ali nije u tome uspio, jer je majka izbjegavala sa njim bilo kakav razgovor o tome. Prema tome, smatra da se radi o nekoj vrsti revanšizma odnosno potrebi majke i oštećene da skrene pažnju na njega kao navodnog nasilnika, kako bi se izgubio nadzor nad njenim propustima vezano za odgoj zajedničkog djeteta. Stoga svakako nije izražavao psihičko nasilje pred maloljetnim djetetom vrijeđanjem njezine majke i poriče prekršaj u cijelosti.

4. Kako je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu Petru mlljt. Mandić, kao kćerku okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka LL.

5. Ispitana Petra mlljt. Mandić iskazuje da ona kao kćer okrivljenika nije bila uznemirena niti je povrijeđeno njezino dostojanstvo njegovim eksplicitnim ponašanjem gdje bi on navodno izricanjem direktnih uvreda na račun njene majke LL vršio psihičko nasilje prema njoj. Naime, nakon razvoda braka iza roditelja ostala je živjeti kod majke, time da je prve dvije godine od razvoda braka živjela s ocem. Sa ocem za sve vrijeme od tada unazad oko 5 godina ostvaruje primjerene i korektne bliske emotivne odnose i često dolazi kod njega u posjet i na druženja, sve u dogovoru s majkom i prema odluci suda. Međutim, mora istaknuti da postoji razlika u ophođenju roditelja u njenom odgoju, kod čega je otac u znatnijoj mjeri strožiji i odmjereniji po tom pitanju za razliku od majke. Stoga voli odlaziti kod oca i s njim se družiti, ali zna kako zbog njezine dobi on postavlja izvjesna ograničenja vezano za izlaske i druženja s pojedinim osobama. Znajući to, ona gotovo u pravilu poštuje njegove odluke tim više ako je izvan kuće i u kasnim noćnim satima i tada se nalazi u društvu sa punoljetnim osobama. S druge strane, kada boravi kod majke u drugom mjestu prebivališta ona je slobodnija po tom pitanju te može duže vremena provoditi izvan kuće, posebno tokom noćnih sati. To ponekad iskorištava, kako je bilo odmah nakon što se od oca vratila kod majke na dan 30.10.2025. U dva ili tri slijedeća dana bez znanja i odobrenja oca dugo je izbivala iz kuće tokom noći, time da je majci pružila neistinitu informaciju da će boraviti kod prijateljice, što se nije odvijalo već je boravila kod mladića koji je punoljetan. Očito je otac o tome primio saznanje od trećih osoba te ga je to zasmetalo, jer on nije učestvovao u donošenju odluke o takvom njezinom ponašanju. Međutim, što se tiče samog spornog događaja odnosno vremena kada je boravila kod oca u naznačenom periodu, ističe da svakako niti u jednom navratu ni u bilo kojoj situaciji otac nije direktno vrijeđao njezinu majku pogrdnim riječima time da bi je nazivao droljom i kurvetinom, ali joj je znao spomenuti da ne bi trebala živjeti kao majka, bez obzira što se pod tim podrazumijevalo. Stoga su pogrešno interpretirani njezini navodi i tvrdnje o navedenom događaju, jer ni zbog čega nije imala razloga biti uznemirena u navedenoj situaciji. Na kraju ističe da ne smatra potrebnim izricanje bilo kakve zaštitne mjere u odnosu na okrivljenika, jer je uvijek do sada postojao dogovor između nje i roditelja o međusobnom druženju i boravcima kod njih te smatra da će se to i dalje na isti način odvijati, a k tome okrivljenik prema njoj nije vršio nikakvo nasilje i nema razloga tražiti izricanje bilo kakve zaštitne mjere.

6. U postupku nije bilo sporno da je maloljetna oštećena nekoliko dana zaredom boravila kod svog oca odnosno okrivljenika na njegovoj adresi prebivališta radi druženja i ostvarenja kontakta obzirom da živi u drugom mjestu prebivališta s majkom.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se okrivljenik u naznačenom vremenskom periodu nasilnički ponašao u obitelji prema maloljetnoj kćerki za vrijeme dok se nalazila kod njega, na način što je u više navrata tijekom razgovora sa njom vrijeđao svoju bivšu suprugu LL kao majku maloljetne oštećene govoreći da je kurvetina i drolja, što bi kod djeteta izazvalo uznemirenost i povrijedilo njeno dostojanstvo.

8. U odnosu na provedene i dostupne dokaze sud nije našao potpuno sigurno utvrđenim da bi eksplicitno ponašanje okrivljenika bilo takve naravi da bi ispunio biće djela prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa je stoga oslobođen optužbe.

9. Nakon što je okrivljenik iznoseći obranu porekao protupravnu radnju jasno je istaknuo da on niti u jednom trenutku nije izražavao psihičko nasilje prema svojoj maloljetnoj kćerki ML time da bi pred njom iskazivao krajnje pogrdne i uvredljive riječi na račun njezine majke LL nazivajući je kurvom i droljom, a što bi izazvalo psihičku posljedicu kod djeteta. Za to nije postojao nikakav razlog niti motiv na njegovoj strani, tim više što je on sa bivšom suprugom postigao korektan dogovor oko susreta i viđanja sa maloljetnom oštećenom kao zajedničkim djetetom i time nije imao razlog da u pojedinim druženjima s djetetom grubo vrijeđa bivšu suprugu i time izaziva nelagodu i negativne emocije kod vlastitog djeteta. S druge strane ističe da je iznimno vezan za maloljetnu oštećenu voli da je ona često kod njega i s njim provodi više vremena, osim što ne spori činjenicu kako je u njezinom odgoju znatno odmjereniji i strožiji, za razliku od majke. Stoga smatra da je ova situacija u odnosu na njega inscenirana gdje ga se želi prikazati kao nasilnika bez razloga, samo stoga što je želio prigovoriti bivšoj supruzi pa i maloljetnoj oštećenoj za to što je nekoliko dana kćer zaredom izvan njegove kontrole i znanja i dopuštenja kao oca, provodila izvan obiteljske kuće u druženju sa nepoznatim osobama, što nije moglo biti prihvatljivo za njezinu dob. Stoga smatra kako se time jedino htjelo postići da se skrene na njega pažnja zbog neupitnog propusta majke kao drugog roditelja za guljenje nadzora nad zajedničkim djetetom.

10. Upravo su tvrdnje same maloljetne oštećene u znatnoj mjeri potvrdile i potkrijepile navode obrane okrivljenika vezano za odnose nje i roditelja, a posebno činjenicu da podjednako boravi i drući se s oba roditelja, kod čega priznaje kako je otac strožiji prema njoj vezano za njezine prohtjeve i želje, za razliku od majke. Time također potvrđuje da je nakon odlaska od oca krajem listopada 2025. doista 2 ili 3 dana do ranih jutarnjih sati izbivala iz kuće gdje živi s majkom, o čemu nije oca obavještavala, dok je ujedno majci pružila neistinite navode o tome da će noć provesti kod prijateljice, iako se faktično nalazila kod mladića koji je punoljetan. Vezano za činjenične navode o nasilničkom ponašanju oca u smislu vrijeđanja njezine majke, napominje da u naznačenom periodu dok je nekoliko dana boravila kod oca u [adresa], doista otac niti u jednom trenutku i u bilo kojoj prilici nije njoj govorio i izražavao ružne i pogrdne riječi uvredljivog sadržaja koje bi bile usmjerene prema njenoj majci LL, posebno da bi je nazivao kurvetinom i droljom. Stoga maloljetna oštećena dodaje kako nije imala nikakav razlog da bude psihički uznemirena ponašanjem oca i to očito nije bio razlog da se vrati kod majke. U tom smislu je potpuno nepotrebno i izlišno da se ocu izriče bilo kakva zaštitna mjera kojom bi se nju zaštitilo kao žrtvu nasilja, jer ona i dalje želi nastaviti druženja i susrete s oba roditelja.

11. Sasvim je razvidno kako LL kao majka oštećene nema direktnih saznanja o predmetnom događaju, obzirom da ona nije bila prisutna bilo kojoj situaciji gdje su se okrivljenik i maloljetna oštećena nekoliko dana zajedno družili i provodili zajedničko vrijeme u [adresa]. Međutim, majka maloljetne oštećene je ipak ispitana u svojstvu svjedoka vezano za ranije bračne i obiteljske odnose sa okrivljenim u Policijskoj postaji Garešnica, a iskaz koji je pružila predstavlja zakonit dokaz obzirom da su joj upućena potrebna zakonita upozorenja dok se ispituje u svojstvu svjedoka. Iz njezinih tvrdnji se uviđa da je maloljetna oštećena jedino zajedničko dijete nje i okrivljenika, time da su oni razveli brak 2021., nakon čega su postigli zajedničko skrbništvo nad djetetom, tako da maloljetna oštećena boravi povremeno kod njega, a u zajedničkom dogovoru izvjesno vrijeme provodi i kod oca. Time majka oštećene napominje kako otac njoj zabranjuje ili uskraćuje pojedine želje i prohtjeve vezano za druženje s nekim osobama, uređivanje kose ili noktiju i slično. Dalje ističe kako joj je kćer napomenula da je okrivljenik nju vrijeđao pogrdnim riječima nazivajući je da je kurvetina i drolja u vrijeme kada je maloljetna oštećena boravila kod njega od 24. do 30. listopada 2025. Potom majka maloljetne oštećene ističe da je i direktno njoj u drugoj prilici na dan 3. studeni 2025. okrivljenik iskazivao pogrdne riječi uvredljivog sadržaja nazivajući je kurvetinom i inzistirao da spremi stvari od djeteta kako bi on došao po nju i vodio sebi u [adresa].

12. Prema tome, iznesene tvrdnje svjedokinje LL nemaju uporište obzirom da sama maloljetna oštećena izrijekom negira da bi otac njezinu majku u bilo kojem trenutku dok je boravila kod njega u naprijed spomenutom periodu vrijeđao pogrdnim riječima nazivajući je kurvetinom i droljom. To jasno znači da maloljetna oštećena takvu informaciju nije mogla prenijeti svojoj majci, što nadalje upućuje na prihvatljivost tvrdnji okrivljenika o tome kako je majka maloljetne oštećene nezadovoljna što okrivljenik nju smatra odgovornom za propuste u odgoju njihove kćeri, posebno vezano za eksplicitno ponašanje njihovog djeteta koje je bez dopuštenja roditelja nekoliko dana boravila izvan obiteljske kuće do ranijih jutarnjih sati, iako je u dobi od samo 15 godina. Stoga je bez sumnje majka maloljetne oštećene doista mogla utjecati na nju da i okrivljenika kao oca etiketiraju kao roditelja koji se ne ophodi na adekvatan način, posebno u prisutnosti djeteta. U tom smislu doista bi se moglo raditi o izvjesnoj vrsti neprihvatljivog revanšizma između roditelja maloljetne oštećene koji se bespotrebno prepucavaju ističući svaki vlastiti interes, pri čemu su bez sumnje zapostavili interese vlastitog djeteta koje je bez sumnje primarno i jedino važno u njihovim odnosima kao razvedenih bračnih drugova.

13. Dakle, usprkos postojanju ambivalentnih osjećaja na strani maloljetne oštećene u odnosu na roditelje ipak je izričito istaknula kako okrivljenik kao njezin otac u spomenutom periodu niti u jednoj prilici nije izražavao eksplicitno asocijalno ponašanje upućivanjem uvreda za njezinu majku te tako kod nje nisu niti mogle nastupiti bilo kakve psihičke posljedice u vidu uznemirenost i slično.

14. Vezano za to valja napomenuti da psihičko nasilje u pravilu kod člana obitelji mora izazvati izvjesnu posljedicu odnosno negativnu emociju, kao što je povreda dostojanstva, uznemirenost, strah itd., pa je nastupanje izvjesne psihičke posljedice upravo odlučna činjenica i bitno obilježje koje čini biće tog prekršaja. U konkretnoj situaciji jasno nalazimo da kod maloljetne oštećene nije nastupila apsolutno nikakva psihička posljedica kao rezultat verbalnog nasilja upravo iz razloga što okrivljenik nikakvim svojim izrazima nije vrijeđao njezinu majku odnosno bivšu suprugu LL. Kada je tome tako, onda doista izostaje bitno obilježje navedene protupravne radnje te opisano ponašanje okrivljenika ne može predstavljati prekršaj nasilja u obitelji.

15. Stoga nema baš nikakvih jasnih i sigurnih dokaza da je egzistiralo opisano nasilje prema maloljetnoj kćerki na način kako se to ističe u činjeničnom opisu optužnog akta, uslijed čega je sud okrivljenika oslobodio optužbe.

16. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima uopće ne proizlazi da je izvršeno bilo kakvo psihičko nasilje prema maloljetnoj oštećenoj, niti je ona u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet i osobno ne smatra potrebnim da se ocu onemogući komunikacija s njom već će svojevoljno i po vlastitom nahođenju nastaviti susrete i viđanja s njim. Stoga se ukazuje nepotrebnim i ne svrsishodnim izricanje navedene zaštitne mjere.

17. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 5. studenog 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

• po pravomoćnosti

3. Žrtvi Petri mlljt. Mandić, po z.z. majci LL

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Garešnica