Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-312/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Autoglobal d.o.o., OIB: 41544419096, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Teo Ranić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 17, protiv protivnika osiguranja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branislav Musulin, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4, radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1359/2025-2 od 16. rujna 2025., dana 5. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja AU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr- 1359/2025-2 od 16. rujna 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja AU za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 280,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod toč. I. izreke određena je privremena mjera kojom se nalaže protivniku osiguranja omogućiti predlagatelju osiguranja i trećim osobama koje on ovlasti nesmetan prolaz i provoz do svih poslovnih prostora i apartmana na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (dalje u tekstu: nekretnina), dok je pod toč. II. izreke određeno da privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu radi smetanja posjeda u spisu poslovni broj Psp- 60/2025 ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promjene tako da mjera više nije potrebna.

2. Protiv tog rješenja žali se protivnik osiguranja, u bitnom navodeći da je sud prvog stupnja protivniku osiguranja odredio rok od osam dana za odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere, a da je pobijano rješenje doneseno prije isteka ostavljenog roka. Također, navodi da je za valjanost međuvlasničkog ugovora potrebna ovjera potpisa obje stranke, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Jednako tako, navodi da su isprave dostavljene uz prijedlog za određivanje privremene mjere krivotvorene. Nadalje, ukazuje da su stranke upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine te da između njih nikada nije provedena podjela posjeda, zbog čega ima sva prava koja mu jamči Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te zbog čega je i označio nekretninu kako bi je ograničio od susjedne nekretnine. Ukazuje i da je sporno postoji li opasnost nastanka štete po predlagatelju osiguranja jer u prijedlogu nije specificirano točno o kojoj šteti bi se radilo niti da je predlagatelj osiguranja dostavio isprave kojima bi potvrdio iznajmljivanje prostora. Konačno, ističe i da su obje stranke redovito koristile okućnicu, koja u naravi predstavlja parkirna mjesta. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, podredno preinačiti i odbiti prijedlog predlagatelja. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 280,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ).

5. Prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru kojom se nalaže protivniku osiguranja omogućiti predlagatelju osiguranja i trećim osobama koje on ovlasti, nesmetan prolaz i provoz do svih poslovnih prostora i apartmana na predmetnoj nekretnini, s obrazloženjem da iz činjenica iznesenih u povijesnom dijelu tužbe, priloženih isprava, preslika fotografija, iz kojih je razvidno parkirano vozilo protivnika ispred zgrade i poslovnog prostora predlagatelja, a zbog čega predlagatelj osiguranja ostvaruje i financijske gubitke jer je onemogućen u radu, proizlazi da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane čl. 346. st. 1. OZ-a.

6. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Prije svega, u odnosu na žalbeni navod protivnika osiguranja da mu je sud prvog stupnja dodijelio rok od osam dana radi očitovanja na prijedlog za određivanje privremene mjere, a da je pobijano rješenje doneseno prije isteka navedenog roka, ukazuje se žalitelju da iz odredbi koje reguliraju predmetnu pravnu materiju, ne proizlazi obveza suda da prijedlog za određivanje privremene mjere prije donošenja odluke o prijedlogu dostavlja protivniku osiguranja. Da je tome tako proizlazi iz same prirode instituta privremene mjere, kojim se štite prava predlagatelja osiguranja hitnim postupanjem suda (čl. 13. st. 1. OZ-a), bez nužnog prethodnog raspravljanja. Tako se sukladno odredbi čl. 42. st. 1. u vezi čl. 290. st. 1. OZ-a protivniku osiguranja dostavlja tek rješenje o osiguranje, a ne i prijedlog za osiguranje na očitovanje. Jednako tako, sukladno odredbi čl. 435. ZPP-a sud može i po službenoj dužnosti u postupcima radi smetanja posjeda odrediti privremenu mjeru. Stoga, kako nije postojala niti obveza suda prvog stupnja dostavljati prijedlog za određivanje privremene mjere protivniku osiguranja na očitovanje, donošenjem rješenja prije isteka roka od osam dana, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje protivnik osiguranja u svojoj žalbi.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. Suprotno žalbenom navodu, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Iako sama tražbina nije naznačena u petitu prijedloga za određivanje privremene mjere, iz sadržaja prijedloga proizlazi da je privremena mjera predložena radi zaštite posjeda predlagatelja osiguranja. Suprotno žalbenom navodu, predlagatelj treba učiniti tek vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a ne i istu dokazati. Naime, predlagatelj je uz prijedlog za određivanje privremene mjere dostavio Međuvlasnički ugovor od 1. lipnja 2020. te Potvrdu od 27. svibnja 202. iz kojih isprava proizlazi da ovdje stranke sporazumno dijele vlasništvo predmetne nekretnina na suvlasničke dijelove te na svakom od tih dijelova uspostavljaju vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), na način da ovdje predlagatelju osiguranja pripada poslovni prostor 1 u suterenu (koji se sastoji od autopraonice, spremišta i ureda), poslovni prostor 2 u suterenu (koji se sastoji od kozmetičkog salona i spremišta) te poslovni prostor 3 u prizemlju (koji se sastoji od kozmetičkog salona, WC-a, terase i stubišta). Također, u Sporazumu od 30. rujna 2022. proizlazi da istočni dio okućnice pripada predlagatelju osiguranja u cijelosti, kao i južni dio okućnice koji čini zidana ograda terase koja dijeli terasu (koja pripada protivniku osiguranja) od staze kojom se pristupa kozmetičkom salonu (koja u cijelosti pripada predlagatelju osiguranja). Stoga, kako se sukladno odredbi čl. 45. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZVDSP) suglasno očitovanje volje svih suvlasnika da će uspostaviti vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine u korist nekog suvlasničkoga dijela, smatra do uspostave vlasništva tog posebnog dijela njihovim sporazumom o podjeli posjeda stvari i izvršavanju suvlasničkih ovlasti, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja predlagatelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, odnosno da bi bio u faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Pritom, napominje se da faktičnu vlast predlagatelja osiguranja žalitelj niti ne spori u žalbi, već ukazuje da nikada nije izvršena podjela posjeda, zbog čega mu pripada pravo na posjed jednako kao i predlagatelju osiguranja, a što sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a nije niti odlučno za predmetni postupak u tijeku.

9.1. Također, suprotno žalbenom navodu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZVDSP-a međuvlasnički ugovor treba biti sklopljen u pisanom obliku, dok nije potrebno da na istom budu ovjereni potpisi suvlasnika. Žalbeni navodi kojima se ukazuje da bi se radilo o krivotvorenim ispravama, čime protivnik osiguranja upire da predlagatelj ne bi imao pravo na posjed, nije odlučna za pitanje vršenja faktične vlasti na predmetnom dijelu nekretnine, kako je već ranije ukazano ovom odlukom. Jednako tako, napominje se žalitelju da se krivotvorenje isprave ne presumira, već je teret dokaza navedene činjenice na osobi koja na takvu okolnost ukazuje, dok žalitelj iznosi tek paušalne navode.

9.2. Nadalje, dostavljeno rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj R1-167/2020-13 od 3. siječnja 2022., kojim je obustavljen postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine zbog ne uplate predujma, ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su njegovom dostavom osporena utvrđenja iz pobijanog rješenja, kako to pogrešno ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

10. Također, suprotno žalbenom navodu predlagatelj osiguranja učinio je vjerojatnim i drugu pretpostavku predviđenu čl. 346. st. 1. OZ-a. Naime, uz prijedlog za osiguranje dostavljene su fotografije iz kojih proizlazi da je ispred autopraonice, a za što je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da se nalazi u njegovom faktičnom posjedu, bilo parkirano vozilo protivnika osiguranja, koju činjenicu protivnik osiguranja nije niti osporio. Štoviše, u žalbi protivnik osiguranja i potvrđuje da navedeni prostor koristi kao parking za svoje vozilo, iz čega proizlazi i daljnja namjera protivnika osiguranja da predmetno vozilo parkira ispred autopraonice u posjedu predlagatelja osiguranja. Razvidno je da parkiranjem vozila ispred autopraonice predlagatelja osiguranja, protivnik osiguranja onemogućava potencijalnim korisnicima usluga autopraonice i drugih poslovnih prostora predlagatelja osiguranja, dolazak, prolaz i općenito korištenje usluga koje se pružaju u tim poslovnim prostorima. Samim time je i logično da se takvim postupanjem protivnika osiguranja nanosi šteta poslovanju i ugledu djelatnosti predlagatelja osiguranja, a što nedvojbeno dovodi i do smanjenja prihoda predlagatelja osiguranja. Stoga, i po ocjeni ovog suda učinjena je vjerojatnim i druga pretpostavka predviđena čl. 346. st. 1. OZ-a.

11. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu protivnika osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Protivnik osiguranja nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u toč II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 5. studenog 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić