Poslovni broj: Ovr-2015/2018-94
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, protiv ovršenice ČJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Grahovac odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-6524/2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to Ugovora o kreditu broj 188-50-5126822 od 22. listopada 2008., solemniziranog po javnom bilježniku Ranki Spevec, poslovni broj OV-16636/2008 (dalje: Ugovor), sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. i korisnika kredita ČJ (ovdje ovršenice), te Ugovora o prijenosu od 28. veljače 2018. sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta i Eos Matrix d.o.o. kao cesionara, određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Ovrha je određena na nekretnini u vlasništvu ovršenice i to na nekretnini upisanoj kod zemljišnoknjižnog odjela Velika Gorica, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica], opisanu kao Kuća broj 46, zgrada (garaža), dvorište i oranica, ukupne površine 2036 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i prodajom predmetne nekretnine te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Upis zabilježbe ovrhe naložen je prvostupanjskom sudu, zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica.
2. Ovrha je određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave –solemniziranog Ugovora. Spisu prileži i potvrda o ovršnosti navedene isprave koja dokazuje da je isti postao ovršan 22. lipnja 2012. (članak 28. stavak 1. Ovršnog zakona "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ), te je podoban za ovrhu u smislu određenosti naznake vjerovnika, dužnika i obveze (članak 29. stavak 1. OZ-a).
3. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i davatelja kredita, te ovršenice kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR kao stambeni kredit za oplatu stambenog kredita.
4. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
5. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.
6. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive vijeća
93/13/EEZ od 5. travnja 1993.
7. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je zaključkom od 29. rujna 2025. uputio ovršenicu da u roku od 15 dana može pokrenuti parnicu radi utvrđivanja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.
7.1. Ovršenica je obavijestila ovršni sud da je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.
8. Podneskom od 13. listopada 2025. ovršenica je predložila da ovršni sud u skladu s odredbom članka 80.b. OZ odbije prijedlog za ovrhu na nekretnini, te donese rješenje o brisanju zabilježbe ovrhe na nekretnini ovršenice.
9. Odredbom članka 80.b stavak 1. OZ je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok je stavkom 3. propisano da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
10. Iz Ugovora o kreditu (ovršne isprave) proizlazi da su stranke ugovorile založno pravo na nekretnini ovršenice radi osiguranja cjelokupne tražbine te je ovršenica kao korisnik kredita u Ugovoru dala suglasnost (članak 8. Ugovora) da se po dospjelosti obveza po Ugovoru može provesti ovrha među ostalim, i na njezinoj nekretnini.
11. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., pored navedenoga usvojen je i zaključak da ne treba ocjenjivati je li pravična ravnoteža između stranaka narušena kada je na nekretnini upisano založno pravo.
12. Stoga u situaciji kada je na nekretnini u odnosu na koju je određena ovrha upisano založno pravo kao sredstvo osiguranja tražbine te kada je korisnik kredita (ovršenica) dala suglasnost da se po dospjelosti obveza iz Ugovora može provesti ovrha, po shvaćanju ovoga suda nema mjestu primjene odredbe članka 80.b OZ-a, takav prijedlog ovršenice nije osnovan.
13. Međutim, ovršni sud, u slučaju sumnje da se radi o nepoštenim odredbama ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu, može ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.
14. Naime, prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj – 79/07, 125/07 - dalje: ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz predmetnog Ugovora o kreditu ne proizlazi da korisnik kredita odnosno ovršenica ne bi imala status potrošača u smislu citirane zakonske odredbe.
15. Zbog navedenoga, provedbu ovrhe, a vezano s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati i kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive vijeća broj 93/13/EEZ, jer je upravo člankom 1.a ZZP propisano da se tim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima i taj akt.
16. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
17. Obzirom da je Sud Europske unije u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i ovaj ovršni sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.
18. Kako presuda Suda Europske unije broj C-407/18 obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.
19. Upravo i zaključak koji je donesen 11. ožujka 2022. ukazuje na značaj prava potrošača današnjem društvu, odnosno na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u povezanosti s tim je i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u situaciji kada ovršenik ili korisnik kredita vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu u ovršnom postupku.
20. Sve to i bez obzira na to što je ovršenica dobrovoljno zasnovala založno pravo na nekretnini, jer ukoliko je ništetna tražbina iz ugovora o kreditu, ništetno je i njezino osiguranje.
21. Slijedom svega navedenoga, valjalo je u konkretnom slučaju odgoditi ovršni postupak na nekretnini ovršenice do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 188-50-5126822 od 22. listopada 2008. i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Velikoj Gorici 5. studenoga 2025.
Sutkinja
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisanim putem, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
