Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1121/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov-Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P- 360/2023-13 od 29.svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-360/2023-13 od 29.svibnja 2024.

2. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u točki II. izreke, na način da se nalaže tužiteljici isplatiti tuženiku na iznos parničnog troška od 500,00 eura zakonsku zateznu kamatu od 29. svibnja 2025. do isplate, u roku od petnaest dana.

3. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o [broj kredita] sklopljen 14. veljače 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u žalbi navodi da je pobijana presuda arbitrarna i nerazumljiva, da nije utvrđeno što se traži tužbenim zahtjevom te na temelju koje argumentacije, da sporni ugovor o kreditu sadrži ništetne bitne sastojke ugovora te da sud nema pravo zakonom propisane posljedice ništetnosti diskrecijski ocjenjivati. Navodi da je tužbeni zahtjev postavila sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05 , 41/08 , 125/11 , 78/15 , 29/18 , 126/21 , 114/22 , 156/22 , 145/23 ,

155/23 – dalje: ZOO) kojima je regulirana ništetnost ugovora te da je sud vezan interpretativnim presudama Suda Europske unije kojima je postavljen standard u tumačenju potrošačkih ugovora i zaštiti potrošača. U žalbi ukazuje na sadržaj određenih presuda tog suda te zaključuje da je sud prvog stupnja pogrešno protumačio odluke tog suda C-260/18 te C-118/17 u kojima je izneseno tumačenje o ništetnosti ugovora o kreditu kao cjeline, jer da održanje ugovora bez odredbi o cijeni i predmetu nije moguće. Tvrdi da joj nije osigurano pravo na pošteno suđenje i na pristup sudu te pravo na jednakost oružja zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 8/89, 14/02, 1/06 i 13/17- dalje; Konvencija ).

4. Tužiteljica smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da su razlozi nejasni i kontradiktorni, a o odlučnim činjenicama nema razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja prije svega bio dužan voditi računa o zaštiti tužiteljice kao potrošača, da sud nije ovlašten zamijeniti nepoštenu odredbu nekom drugom odredbom nacionalnog prava, uz izuzetak slučaja kada bi to bilo u interesu potrošača. Ponavlja da su joj zbog neadekvatnog tumačenja materijalnopravnih odredbi ZOO-a povrijeđena ustavna prava i jamstva te odredbe članka 6. stavak 1. i članka 13. Konvencije, koja je po pravnoj snazi iznad zakona, a provedeni postupak da je izravno protivan zabrani arbitrarnog postupanja. Ističe da nije imala osiguran pošteni postupak, jer nije mogla učinkovito iznijeti sve činjenice koje joj idu u korist te joj nije omogućeno iznošenje dokaza, da joj je povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost te pristup sudu, koje pravo ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, već obuhvaća i pravo na donošenje konačne odluke u skladu s pravnim europskim standardima, o čemu da se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama kroz primjenu članka 29. stavak 1. Ustava RH. Ističe da je sud prvog stupnja propustio pravni odnos stranaka razmotriti u skladu s čl. 269. i čl. 270. ZOO-a o tumačenju ugovora, da su odredbe prijepornog ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli neodređene i neodredive te da je pogrešno protumačen domašaj odluke Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., jer da se u tom postupku radi o drugačijim činjenicama i drugačijem tužbenom zahtjevu. Ukazuje da prema odlukama Suda Europske unije na koje se pozivala tijekom postupka, održanje ugovora o kreditu na snazi, bez odredbi o cijeni i predmetu, objektivno nije moguće.

5. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika da joj nadoknadi trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka.

6. Tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška te ističe da je u odgovoru na tužbu postavio zahtjev za isplatu zatezne kamate od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

7. Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.

8. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

9. Sud prvog stupnja je na potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer su razlozi presude jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka, a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pri čemu tužiteljica takav zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci ugovora, bez kojih ugovor ne može opstati.

11. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da je između stranaka 15. veljače 2006. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 17.098,94 CHF, da je u čl. 2. Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje plaćati banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, sukladno Odluci banke o kamatnim stopama, dok je člankom 7. Ugovora određena obveza otplate kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka (CHF), uz pristanak korisnika kredita da banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju izmjene kamatne stope, da je početna kamatna stopa iznosila 3,50 % godišnje te da je tuženik tijekom trajanja ugovora na temelju svojih odluka u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

12. Prema stajalištu suda prvog stupnja, ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne čine bitne elemente ugovora o kreditu u smislu čl. 1021. ZOO-a pa prijeporni Ugovor nije ništetan u cijelosti, budući da može opstati bez djelomično ništetnih odredbi u smislu čl. 324. ZOO-a, pri čemu je odlučujuća pobuda tužiteljice za sklapanje ugovora ispunjena, budući da je tužiteljica dobila sredstva za kupnju vozila. Glede mjerodavnog materijalnog prava, ocjenjuje da se u nazočnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07- dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

14. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen, a odluka o trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

15. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da prijeporni ugovor o kreditu može opstati bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te primjeni valutne klauzule, sve polazeći od domašaja presuda koje su donesene u kolektivnom sporu (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. glede ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, bez informiranja potrošača o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke).

16. Naime, člankom 324. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1.). Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2.). Na istovjetan način propisuje i čl. 87. ZZP/ 03, prema kojemu je nepoštena ugovorna odredba ništetna (stavak 1.), ali ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (stavak 2.).

17. Dakle, postavlja se pitanje ima li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za posljedicu ništetnost ugovora u cjelini.

18. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, prijepornim Ugovorom o kreditu je bila ugovorena početna kamatna stopa od 3,50 %godišnje, koju stopu je dopušteno primijeniti za cijelo razdoblje otplate kredita, budući da u tom dijelu ugovor nije ništetan. Glede valutne klauzule, treba navesti da je prema čl. 22. ZOO-a dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, iako je načelno dopušteno ugovaranje valutne klauzule, u nazočnom slučaju je ugovaranje valutne klauzule koje nije posljedica pojedinačnog pregovaranja o tome, pravilno ocijenjeno ništetnim primjenom čl. 81. ZZO/03. Naime, u kolektivnoj tužbi je odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na temelju jednostranih odluka banke, te ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa tih valuta pa pravomoćna odluka koja je donesena u tom postupku obvezuje sud.

19. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

20. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da se ništetnost pojedinih odredbi prijepornog Ugovora o kreditu ne odnosi na bitne elemente ugovora iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, neovisno o činjenici što su odredbe o načinu izmjene kamatne stope te izmjene anuiteta u skladu s izmjenom odnosa valuta vezane uz uvjete vraćanja kredita. Kako je ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope valjana, kao što je valjana i odredba o kunskom iznosu kojeg je banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, proizlazi da ugovor o kreditu može opstati unatoč ništetnosti narečenih ugovornih odredbi.

21. Kao što je već rečeno, bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedeni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

22. Treba navesti da valutna klauzula ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, ali ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora, pri čemu ugovor ostaje na snazi kao da su obveze ugovornih strana određene u kunama. Stoga činjenica što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

23. Glede utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, u skladu s narečenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, treba istaći da uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope, ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen pa ugovor može opstati bez te odredbe.

24. Dakle, izmjenom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovor bez valutne klauzule, s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača, jer je valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnom ugovoru pa je na dopušten način, umjesto ništetnih odredaba, unesen sadržaj koji odgovara volji ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, narečenim presudama donesenim u kolektivnom sporu, a u tim odlukama su izneseni, između ostalog, i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

25. Treba naglasiti da u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, nije istaknuta tvrdnja o ništetnosti narečenih ugovora o kreditu u cijelosti, niti je u tom smislu tužitelju pružena sudska zaštita.

26. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio pravno shvaćanje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u odredbama ZZP-a (primjerice Rev 259/2022).

27. Na žalbene navode tužiteljice, treba odgovoriti da je tužiteljica u ovom postupku imala jednaka postupovna prava kao i tuženik, da nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje te na nepristrani sud , da pobijana presuda predstavlja valjano i dostatno obrazloženu odluku koja nije arbitrarna te da mjerodavni propisi nisu proizvoljno primijenjeni.

28. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i pobijanu presudu potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

29. Osnovano, međutim, tuženik ukazuje da mu je sud trebao priznati zateznu kamatu na iznos troškova parničnog postupka. Naime, tuženik je postavio takav zahtjev u odgovoru na tužbu, a tijekom postupka od zahtjeva nije odustao pa primjenom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) ima pravo na tu sporednu tražbinu od dana donošenja odluke do isplate.

30. Strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, tužiteljici zato što nije uspjela sa žalbom, a tuženiku zato što je uspio samo s dijelom sporedne tražbine, zbog kojeg nisu nastali troškovi.

U Rijeci 5.studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov- Kozomara