Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1677/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga-Umago, protiv predloženika MT, iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu predloženika izjavljenu protiv međurješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj R1-143/2025-16 od 25. srpnja 2025., dana 5. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se međurješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj R1-143/2025-16 od 25. srpnja 2025., te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Citiranim međurješenjem utvrđeno je da predlagateljica ima pravo na razvrgnuće suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] isplatom, na način da joj pripadne navedena nekretnina u cijelosti, a da ona predloženiku isplati vrijednost njegovog suvlasničkog dijela, te je odlučeno da će se do pravomoćnosti međurješenja zastat se s raspravljanjem o vrijednosti predloženikovog suvlasničkog dijela na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi predloženik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje je predlagateljica predložila razvrgnuće nekretnina isplatom. Utvrđuje da su stranke uknjižene kao suvlasnice, svaka u ½ dijela, k. č. br. [katastarska čestica], oranice, iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 619 m2 i da se predmetna čestica nalazi izvan građevinskog područja naselja, te da su stranke učinile nespornim da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište. Nadalje utvrđuje da je rješenjem o izvedenom stanju od 8. studenog 2022. ozakonjena završena slobodnostojeća jednostavna zgrada stambene namjene kosog krova, vanjske visine 4,27 m koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi jedna stambena jedinica izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naselju Radoši kod Višnjana.
5.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 47. st. 1., 49. st. 4., 50. i 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), te na odredbu članka 83. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i utvrđuje da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja čija je površina 619 m2, te da geometrijska dioba ove nekretnine nije moguća jer da bi svakom geometrijskom diobom nastale katastarske čestice površine manje od 1 ha. Nadalje utvrđuje da predmetnu nekretninu koriste predlagateljica i njen partner ŽT, da na nekretnini imaju prizemnicu u kojoj žive i obavljaju gospodarsku djelatnost svinjogojstva od koje si osiguravaju egzistenciju, da predlagateljica nema drugu nekretninu za stanovanje, da je jedina nekretnina koju predlagateljica ima predmetna, da predloženik ne živi na predmetnoj nekretnini, te da se ne bavi gospodarskom djelatnosti na toj nekretnini, već da ima u suvlasništvu s bratom, uz ostalo, kuću i dvorište, dakle, nekretninu podobnu za stanovanje. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom na način da predlagateljici pripadne predmetna nekretnina u cijelosti, a da ona predloženiku isplati vrijednost njegovog suvlasničkog dijela.
6. Osnovano navodi predloženik u žalbi da je činjenično stanje za sada nepotpuno i nepravilno utvrđeno, pa je, posljedično tome, nepravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Naime, prema čl. 51. st. 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova.
8. Prije svega valja reći da je pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, pravo svakog suvlasnika. Sud koji određuje način razvrgnuća suvlasništva nije slobodan u izboru načina na koji će se razvrgnuće provesti jer se postupak razvrgnuća provodi po kogentnoj odredbi članka 50. ZV kojom je propisan „redoslijed“ razvrgnuća suvlasničke zajednice. Ukoliko način razvrgnuća nije određen striktnim normama (strogim zakonskim odredbama), sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća suvlasništva, niti pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, sud će odlučiti o načinu razvrgnuća po pravilu da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava geometrijskom diobom nekretnina (članak 50. stavak 2. ZV-a), dok se suvlasništvo nedjeljivih stvari razvrgava civilnom diobom (članak 50. stavak 4. ZV-a). U konkretnom slučaju ne postoje striktne norme koje bi određivale način razvrgnuća, niti sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, kao što niti jedan od suvlasnika nema pravo na razvrgnuće isplatom. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan ponajprije utvrditi je li moguće provesti razvrgnuće geometrijskom diobom.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje, iako nije provedeno vještačenje, da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja čija je površina 619 m2, te da geometrijska dioba nije moguća jer da bi geometrijskom diobom nastale katastarske čestice površine manje od 1 ha. Iako su doista stranke učinile nespornim da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište, na istoj je predlagateljica sagradila kuću prizemnicu, pa je potrebno utvrditi da li u primjenu dolazi odredba članka 83. stavka 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u situaciji kada je na "poljoprivrednom zemljištu" sagrađena kuća za stanovanje, a i sam prvostupanjski sud tretira predmetnu nekretninu jedinim domom predlagateljice. Naime, ili se nekretnina koristi za stanovanje ili za bavljenje poljoprivredom, pa ako se koristi za stanovanje, ne može se koristiti za bavljenje poljoprivredom pogotovo jer je riječ o nekretnini od svega 600 m2.
10.Tek ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da nije moguća geometrijska dioba, tada će utvrditi postoji li opravdani razlog na strani predlagateljice da se provede dioba isplatom. Pri tome prvostupanjski sud mora voditi računa da su obje stranke suvlasnice u jednakim dijelovima na predmetnoj nekretnini. Nadalje, prema mišljenju ovog suda, odrediti razvrgnuće isplatom zbog toga što partner predlagateljice, dakle treća osoba, drži na predmetnoj nekretnini svinje ne bi predstavljao opravdani razlog jer se predlagateljica ne bavi svinjogojstvom. U odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina jedini dom predlagateljice valja reći da stajališta ESLJP koja se odnose na pravo na dom nisu apsolutno primjenjiva u slučajevima u kojima je druga stranka u izvanparničnom postupku fizička osoba. Ovo zato jer su u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti, odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom. Stoga u takvom postupku nije nužno da sud važe te interese jer je riječ o izvanparničnom predmetu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava. Međutim, to se navodi samo podredno jer je prvenstveno potrebno utvrditi može li se nekretnina geometrijski podijeliti.
11.Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08).
U Rijeci 5. studenog 2025.
Sudac
Ksenija Dimec
