Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-444/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužiteljice JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5103236186, od dana 6. studenog 2006, solemniziran kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić u Karlovcu, pod brojem OV-1199/06, dana 8. studenog 2006.g. koja glasi: „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno=200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“
II.Tužena Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, dužna je tužiteljici JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 54,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. studenog 2006. pa do isplate, te iznos od 239,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2006. pa do isplate, i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Tužena Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, dužna je tužiteljici JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 75,78 EUR sa zateznom kamatom od 5. studenog 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 6. studenog 2006. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5103236186, solemniziran kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić u [adresa], pod brojem OV-1199/06, dana 8. studenog 2006.g., kojim ugovorom tužiteljica navodi da je podignula kredit u iznosu od 48.00,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Odredbom čl. 10. st. 1. prethodno citiranog ugovora, ugovoreno je da je „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno=200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“ Temeljem navedene odredbe, tužena je od tužiteljice, dana 8.11.2006., naplatila iznos od 411,69 kn / 54,64 EUR, te dana 13.11.2006., naplatila iznos od 1.803,51 kn / 239,36 EUR na ime “naknade za obradu kredita“. Tužiteljica dalje navodi da je tužena predmetnu odredbu čl. 10. st. 1. ugovora o kreditu iz toč. 1. ove tužbe, unijela u ugovor bez da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, što je protivno čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je sukladno čl. 87. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Sukladno članku 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, sukladno čl. 81. st. 2., smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovorna odredba čl. 10. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je navedeno da je „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“, unaprijed je bila pripremljena od strane tužene, o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj, a predmetnom odredbom prouzročena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača. Naime, iz dopisa Banke u prilogu, vidljivo je da je tužena dana 8.11.2006., naplatila iznos od 411,69 kn / 54,64 EUR, te dana 13.11.2006., naplatila iznos od 1.803,51 kn / 239,36 EUR na ime „naknade za obradu kredita“, međutim tužiteljica niti danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni tim iznosom, odnosno koje je to stvarne troškove vezane uz „obradu“ predmetnog ugovora o kreditu tužena mogla imati, a koje je bila dužna snositi tužiteljica, imajući u vidu da je tužena kreditna institucija koja ima zaposlenike zaposlene u tu svrhu. Slijedom svega prethodno navedenog, tužiteljica podnosi ovu tužbu kojom traži da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba o naknadi, a tuženoj naloži da joj isplati iznos od 54,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. studenog 2006. pa do isplate, te iznos od 239,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2006. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Iako uredno pozvan, tuženik nije dao odgovor na tužbu.
3. Obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj sam podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b.stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
4. Odredbom članka 164. stavak 2. ZPP propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a daljnjom odredbom st.3. navedenog članka propisano je da je zahtjev za naknadu parničnih troškova, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja sa strankama, stranka dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
5. Obzirom su se, nepodnošenjem odgovora na tužbu, stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe koju sud donosi bez prethodnog raspravljanja sa strankama, a tužitelj je određeno stavio zahtjev za naknadu parničnih u odnosu na trošak sastava tužbe po punomoćniku-odvjetniku, to su tužitelju odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr.7.t.1., uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., trošak sudske pristojbe na tužbu 6,64 EUR i na presudu zbog ogluhe iznos od 6,64 EUR, što ukupno iznosi 75,78 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka, sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.
6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 5. studenog 2025.
Sudac: Irena Šegavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostavljeno:
1. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu
2. Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka
