Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5390/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Green Farm d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠFĆ, koje brani Goran Ficko, odvjetnik iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22 i 82/23,), odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 32. Pp-1661/2023 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

- r i j e š i o j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Green Farm d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba TFĆ, oslobođeni su optužbe zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom odlučeno je da na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su okrivljenici ispunili svoju obvezu, odnosno da su predali financijske podatke za statističke i druge potrebe. Financijska agencija je dokazala izvatkom iz RGFI-a da isto nije učinjeno za 2021. godinu, odnosno za razdoblje za koje je prekršajni nalog izdan. Nadalje, žalitelj navodi da predajom godišnjeg financijskog izvještaja (dalje u tekstu: GFI) za javnu objavu okrivljenik ne bi ispunio svoju obvezu predaje GFI za statističke svrhe.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), i u okviru žalbenih navoda tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) smatra da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o oslobođenju od optužbe okrivljenih za prekršaj koji im je stavljen na teret jer u provedenom postupku činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno.

7. Naime, okrivljenici su oslobođeni optužbe da Financijskoj agenciji do 30. travnja 2022., kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe, propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitaka te dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2021., čime da bi počinili prekršaj iz članka 32. stavka 1. Zakona o računovodstvu, kažnjivo po članku 42. stavku 1. točki 35. i stavku 2. Zakona o računovodstvu.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da je prvostupanjski sud ispitao okrivljenu odgovornu osobu, ujedno ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe, koji je porekao prekršaj te da je u dokaznom postupku sud izvršio uvid u potvrdu registra godišnjih financijskih izvještaja o primitku dokumentacije za 2021., u financijski izvještaj za pravnu osobu bilancu, račun dobiti i gubitka za razdoblje od 1.1.2021. do 31.12.2021. i dodatni podaci te je izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu. Ovdje treba napomenuti da je iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 20. ožujka 2024. razvidno da je u dokaznom postupku pročitan financijski izvještaj za pravnu osobu te izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu. Dakle, u dokaznom postupku na glavnoj raspravi nije proveden dokaz čitanjem potvrde registra godišnjih financijskih izvještaja o primitku dokumentacije za 2021., kako se to pogrešno navodi u obrazloženu pobijane presude.

9. Dalje, prvostupanjski sud u obrazloženju izrijekom navodi: „Na temelju provedenog postupka prihvaćena je obrana okrivljenih jer je iz priložene dokumentacije spisu vidljivo da su okrivljeni dana 22.3.2022. tražene podatke, koji se odnose na 2021. godinu Financijskoj agenciji dostavili, a ista ime je izdala potvrdu o primitku dokumentacije za 2021. godinu. Stoga nije dokazano da su okrivljeni počinili prekršaj za koji se terete, pa su oslobođeni od optužbe.“

9.1. Međutim, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenja presude kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe s obrazloženjem iz pobijane odluke te ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama jer je prihvatio obranu okrivljenika, nalazeći da su okrivljenici izvršili propisanu obvezu u zakonskom roku, bez da je provedeni materijalni dokaz posebno analizirao i ocjenjivao, a niti je isti međusobno suprotstavio iznesenoj obrani okrivljenika, iako je isto bilo nužno radi pravilno i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, time da treba napomenuti da dokaz iz spisa na str. 14 (Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021.) i str. 27 (Potvrda o primitku dokumentacije za 2021. godinu), upućuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a na što osnovano ukazuje žalitelj.

10. Naime, kao što žalitelj pravilno ističe u žalbi predaja godišnjih financijski izvještaja za svrhu javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih podataka za statističke i druge potrebe (članak 32. Zakona o računovodstvu) dva su različita i samostalna prekršaja jer se radi o različitoj vrsti financijskih izvještaja koja se predaje za različite svrhe i u različitim rokovima te dostava godišnjih financijskih izvještaja propisanih člankom 30. citiranog Zakona ne može zamijeniti financijske podatke propisane člankom 32. istog Zakona niti obratno. Navedeno nije bila intencija zakonodavca kada je propisao koju je vrstu dokumentacije i u kojim rokovima obveznik dužan predati za svrhu javne objave, a koju za statističke i druge potrebe, te je nedostavljanje iste dokumentacije propisano kao dva odvojena i samostalna prekršaja. Rok za sastavljene godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe te javnu objavu je izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima 30.04., odnosno 30.06. tekuće godine za prethodnu godinu.

11. Slijedom istaknutog, paušalnim nabrajanjem materijalne dokumentacije predmeta, bez iznošenja bitnog sadržaja, analize i ocjene njihove dokazne snage u odnosu na konkretno djelo i počinitelje, pri čemu zaključak da su okrivljenici dana 22.3.2022. tražene podatke koji se odnose na 2021. dostavili Financijskoj agenciji (kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke), prvostupanjski sud temelji na dokazu koji nije pročitao na glavnoj raspravi, ne može se za sada smatrati i izvesti zaključak da nema dokaza da su okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se optužuje.

12. Iako prvostupanjski sud slobodno ocjenjuju dokaze navedeno načelo ne isključuje dužnost brižne i savjesne ocjene dokaza svakog ponosob i u međusobnoj vezi te navođenje argumentiranog i logičnog zaključka iz kojeg bi bilo razvidno zbog čega su pojedine činjenice uzete kao dokazane ili nedokazane u konkretnom slučaju.

13. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovljenom postupku ponovo pozvati okrivljenike da se očituju na okolnosti prekršaja činjenično opisanog u optužnom aktu, kao i provesti sve potrebne i dostupne dokaze, u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo te pravilnom i kritičnom analizom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.