Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-77/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Štrucelja kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, A. Stepinca 17, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-23/2025-13 od 8. srpnja 2025. i rješenja tog suda broj Pr- 23/2025-25 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-23/2025- 13 od 8. srpnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-23/2025-15 od 8. srpnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-23/2025-13 od 8. srpnja 2025. pod točkom I. izreke utvrđeno je da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici sa osnova dodatka na plaću u vremenu od kolovoza 2020. do srpnja 2023. iznos od 3.507,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini neisplaćeni iznos dodatka kako je to precizirano pod navedenom točkom. Pod točkom III. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sa prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-23/2015-15 od 8. srpnja 2015. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 8. srpnja 2025. pa do isplate.
3.1. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se usvajanjem žalbe odluka preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva za naknadu prouzročenih troškova sa osnova pristupa ročištu za objavu odluke.
3.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do srpnja 2023., te zahtjev za platež novčanog iznosa od 3.507,60 EUR sa ovog osnova.
5. U predmetu nema spora da je tužiteljica u utuženom vremenskom periodu radila na poslovima sa posebnim uvjetima rada.
5.1. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je pripada li tužiteljici pravo na dodatak na plaću za poslove sa posebnim uvjetima rada od 10% u utuženom vremenskom periodu.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika te po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ni uz počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tuženik.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana je odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženika temeljem Ugovora o radu zaključenog 10. srpnja 2020. i to na radnome mjestu laboranta, odsjeka – laboratorija za kemijske, fizikalne biološke analize tla i drugih medija i dr.,
- da je člankom 5. Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. određeno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, zatim odredbe Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizacije radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije, te Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije,
- da je odlukom tuženika od 1. lipnja 2018. određeno (stavak 3. odluke) kako se plaća tužiteljice uvećava za 10% obzirom da radi na poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada,
- da je Pravilnikom o plaćama i naknadama datiranim sa ožujkom 2010. bilo određeno da djelatnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (članak 5. Pravilnika) ima pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, koji iznosi 10% od osnovne plaće, time da se poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti rada uz ostalo predstavlja i rad u laboratoriju sa kemikalijama,
- da je 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima koji u članku 2. stavak 1. određuje da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci za osnovnu plaću, dok se u smislu članka 3. istoga članka dodacima na plaću smatra stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća,
- da je novim Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. u članku 3. određeno kako djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima koji su određeni Općim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim Kolektivnim ugovorom i na temelju zasebne odluke o ovom dodatku, time da se pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim Kolektivnim ugovorom,
- da je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 1. kolovoza 2020. te je odredbom iz članka 27. normirano kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti pravilnici o naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, te su ujedno stavljene van snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama,
- da je člankom 54. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. propisano da se zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje se Granskim kolektivnim ugovorima, time da je odredbe identičnog sadržaja sadržano u članku 53. temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2020.,
- da je Granski kolektivni ugovor zaključen tek 15. studenog 2023., pa u utuženom vremenskom periodu nije bio sklopljen kolektivni ugovor tako da ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena Granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. (odnosno članka 53. temeljnih Kolektivnih ugovora za službenike i namještenike od 6. prosinca 2017. i 6. srpnja 2022.).
9. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika.
10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjenica pravilno utvrdio da tužiteljica koja je u utuženom vremenskom periodu radila na poslovima sa posebnim uvjetima rada ima pravo na dodatak na plaću za te posebne uvjete rada, iako njegova visina nije bila propisana. Prvostupanjski sud se pritom pravilno poziva na odredbu iz članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. te na članak 54. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i članak 53. temeljem Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i naposlijetku temeljem članka 94. Zakona o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR).
11. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda činjenica da u utuženom vremenskom periodu nije bio zaključen kolektivni ugovor, te činjenica kako poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodataka za posebne uvjete rada nakon što je svoju raniju odluku ukinuo stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., ne isključuje pravo tužiteljice na dodatak za posebne uvjete rada, pa kako u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada i odrediva to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u visini od 10% plaće, ovo obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da toliko iznosi dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju (dakle u razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.). Još se napominje, (obzirom je člankom 9. stavak 3. ZR-a) da u konkretnoj pravnoj situaciji povoljnije pravo za tužiteljicu predstavlja činjenica da je Pravilnikom iz 2010. bio priznat dodatak za posebne uvjete rada u visini od 10% pa se radi o primjeni povoljnijeg prava za tužiteljicu.
12. Slijedom navedenog, a u kontekstu činjenice da tuženica nije osporila izračun visine tražbine tužiteljice, valjalo je odbijanjem žalbe tuženice odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.
13. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23) kada je obvezao tuženicu da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR. Pritom se još napominje da u smislu odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 381. tog propisa ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troška postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
14. Slijedom navedenog, u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. i članka 380. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).
16. O žalbi tuženika protiv rješenja Pr-23/2025-15 od 8. srpnja 2025.
17. Žalba tuženika nije osnovana.
18. Pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koju sud pazi po službenoj dužnosti a povodom žalbe tuženika.
19. Dosudom iznosa od 125,00 EUR prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz članka 154. stavak 1. ZPP-a, kao i odredbu iz Tbr. 7., 9.3., 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.
20. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, odredbom iz članka 335. stavak 7. ZPP- a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama istog Zakona o dostavi pismena, već će joj prema stavku 8. istoga članka uručiti ovjereni prijepis presude sa uputom o pravu o izjavljivanju pravnog lijeka protiv presude, a kako je to normirano stavkom 13. istoga članka. Obzirom na navedenu odredbu radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog žalba tuženika ni u ovome dijelu nije osnovana, pa je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena.
21. Obzirom na sve izneseno presuđeno je i riješeno kao u izreci.
U Karlovcu 5. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Mašić
