Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-31/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Štrucelja kao člana vijeća u parničnom predmetu 1. tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Doma zdravlja Metković sa sjedištem u Metkoviću, Ante Starčevića 12, OIB: 61379095102, kojega zastupa ravnatelj SN, a njega punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-47/2023-6 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1.-3. tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-47/2023-6 od 5. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev 1. tužitelja ON kojim je zatražio od tuženika isplatu iznosa od 638,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. do isplate, zatim je odbijen tužbeni zahtjev 2. tužiteljice UN kojim je zatražila od tuženika isplatu iznosa od 720,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev 3. tužitelja IN kojim je zatražio od tuženika isplatu iznosa od 633,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv citirane presude žale se 1.-3. tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev 1.-3. tužitelja prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, tvrdeći da je došlo do priznanja zastarjele obveze.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja ON za isplatom iznosa od 638,95 EUR, zahtjev 2. tužiteljice UN za isplatom iznosa od 720,25 EUR te zahtjev 3. tužitelja IN za isplatom iznosa od 633,18 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. do isplate.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. U provedenom je postupku utvrđeno:
- da su tužitelji u spornom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. bili zaposlenici tuženika,
- da je Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., određeno uvećanje od 6 % osnovice plaće uz pripadajuće dodatke,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika Klasa: 500-01/22-01/319, Ur.broj: 2148-02- 21-2 od 31. ožujka 2022., bio ovlašten ravnatelj tuženika sklopiti sa radnicima tuženika nagodbu kojima za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. nije isplaćena osnovica uvećana za 6 % uz pripadajuće dodatke,
- da je suglasnost na ovu odluku dana zaključkom župana Dubrovačko-neretvanske županije od 18. listopada 2022.,
- da je Upravno vijeće tuženika svoju odluku od 31. ožujka 2022. „zamrznulo“ do 31. ožujka 2023.,
- da tužiteljima uvećanje plaće po sklopljenim sporazumima i odlukama tuženika nije plaćeno.
8. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev, navodeći da je po prigovoru tuženika nastupila zastara potraživanja prema odredbi članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR), jer su tužitelji podnijeli tužbu 12. rujna 2023., a radi se o potraživanju razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., pa je protekao rok od pet godina u kojem roku su tužitelji trebali podnijeti tužbu. Ujedno utvrđuje da odluka Upravnog vijeća tuženika od 31. ožujka 2022. i zaključak župana Dubrovačko-neretvanske županije od 18. listopada 2022. ne predstavlja priznanje duga, koje mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i jer u konkretnom slučaju ne postoji tuženikova izjava upućena vjerovniku. Stoga utvrđuje da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba članka 220. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), jer ne postoji pisano priznanje zastarjele obveze od strane ovlaštene osobe.
9. Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev 1.-3. tužitelja, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti kao pravilne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
10. Pravilno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje članak 220. stavak 1. ZOO kojom je propisano da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare, jer priznanje nije učinjeno bezuvjetno, jasno i određeno, niti postoji tuženikova izjava upućena tužiteljicama.
10.1. Naime, stav je i ovoga suda da Odluka Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković od 31. ožujka 2022., potvrđena zaključkom župana Dubrovačko-neretvanske županije od 18. listopada 2022., ne predstavlja pisano priznanje zastarjele obveze od strane tuženika. Ovo stoga što se u navedenoj Odluci ne nalazi izričito i nedvosmisleno priznanje obveze koja je zastarjela, kako to zahtjeva odredba članka 220. stavak 1. ZOO-a, već se daje ovlaštenje ravnatelju tuženika, a nakon prethodne suglasnosti osnivača, sklopiti nagodbe s radnicima kojima za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. nije isplaćena osnovica plaće uvećana za 6 % uz pripadajuće dodatke. Priznanje duga kao temelj za odricanje od zastare mora biti dano u pisanoj formi nakon proteka zastarnog roka, na način da iz te isprave određeno i nedvojbeno proizlazi da se stranka odriče zastare (tako i VSRH Rev-x 954/12-2 od 9. siječnja 2024.).
10.2. Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da se tuženik odrekao zastare, jer nije dao u pisanom obliku takvu izričitu i nedvosmislenu pisanu izjavu.
11. Stoga nije došlo do prekida zastare u smislu članka 240. stavak 1. ZOO.
12. Slijedom navedenoga, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev 1.-3. tužitelja za isplatu utuženih iznosa.
13. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP). Tuženik je postavio jedan zahtjev za isplatom troška prema svim tužiteljima, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23) u iznosu od 100 bodova za svaku radnju uvećano za PDV, i to za sastav odgovora na tužbu i pristup jednom ročištu, te je sud takav zahtjev pravilno dosudio na teret tužitelja, sukladno članku 154. stavak 1. i članka 37. stavak 1. ZPP, a sudeći u okvirima postavljenog zahtjeva te je po ocijeni ovog suda neosnovan prigovor 1.-3. tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer zbroj zahtjeva svakog od tužitelja, sukladno članku 458. ZPP prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
14. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena na temelju članka 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
