REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Kž-55/2024-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mile Soldo, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TF, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-154/2021-29 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika CF, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je okrivljenik CF,djelom za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 1. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika

TF preinačuje se prvostupanjska presuda

- u odluci o kazni na način da se okrivljenik CF na temelju članka 139. stavak 1. KZ-a osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda kojom se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik CF u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Odbija se žalba okrivljenika CF u preostalom dijelu kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom broj K-154/2021-29 od 13. prosinca 2023. okrivljenika TF je proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - u nastavku: ZKP/08.), optuženi CF se obavezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura1 /2.260,35 kuna (slovima: tristo eura/dvijetisućedvjestošezdeset kuna i tridesetipet lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni CF po braniteljici Vesni Rogulj, odvjetnici iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji na način da pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu je podnesen od strane oštećenika kao tužitelja GF po punomoćnici Jadranki Sloković, odvjetnici iz Zagreba u kojem se predlaže odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

6. Na zahtjev iz odgovora na žalbu okrivljenika po branitelju, stranke su uredno obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, na koju je pristupila odvjetnica Helena Aleksić koja zamjenjuje braniteljicu okrivljenika odvjetnicu Vesnu Rogulj, a nisu pristupili okrivljenik CF, oštećeni kao tužitelj DF i njegova opunomoćenica odvjetnica Jadranka Sloković.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a okrivljenik smatra da je zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti proturječan izvedenim dokazima odnosno iskazu samog oštećenog kao i iskazu svjedoka ŽF budući da niti jedan od njih dvojice niti u jednom trenutku ne navodi da je oštećenik bio u strahu za svoj život.

9. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je sud počinio rečenu bitnu povredu odnosno da se radi o zaključku protivnom iskazima oštećenika i navedenog svjedoka jer je prvostupanjski sud dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio upravo na rezultatima i ispravnoj ocjeni dokaza izvedenih na raspravi pa i na okolnost zašto smatra da je oštećenik kritične zgode bio u strahu odnosno zašto smatra da svjedok ŽF potvrđuje navode oštećenika da je bio u strahu (točka 17. pobijane presude). Dakle da se ne radi o zaključku suda protivno iskazima ovih svjedoka. Usput se napominje okrivljeniku da prema odredbi članka 139. KZ-a elementi kaznenog djela ostvareni su već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi ako je upućena s ciljem da se ustraši ili uznemiri a u konkretnom slučaju je upućena s tim ciljem, smatra i ovaj sud drugog stupnja.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ustvari polemizira sa činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda i daje svoje viđenje i ocjenu izvedenih dokaza. Međutim protivno tvrdnjama iz žalbe sud prvog stupnja je dao ocjenu zašto vjeruje oštećeniku i svjedoku ČF (točka 17. pobijane presude), zašto vjeruje svjedoku IF (točka 18. pobijane presude) s jedne strane te zašto ne vjeruje okrivljeniku i svjedoku ŠF s druge strane (točka 12. do 16. pobijane presude) a što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Naime prvostupanjski sud za oštećenika navodi da je "iskazivao vjerno i objektivno o predmetnom događaju a njegov iskaz o tome da je primio prijetnje putem mobitela potvrdio je i svjedok ŽF koji je svjedočio o tome da mu je to oštećeni odmah rekao nakon razgovora a također je svjedok naveo da je oštećeni bio vidno i jako uznemiren te je pozivao više puta policiju".

12. Iskaz svjedoka ZF prvostupanjski sud je "prihvatio istinitim i uvjerljivim jer je svjedočio o onome što je njemu bilo poznato o predmetnom događaju te da je on rekao oštećeniku da sumnja da njegova sestra RF inače oštećenikova supruga ima nešto sa optuženikom te da je saznao nakon toga da je oštećeni došao u salon gdje je ona zaposlena i da joj je radio probleme pred nadređenima."

13. Okrivljeniku i svjedokinji RF prvostupanjski sud s razlogom ne vjeruje jer su okrivljenikova obrana a i iskaz navedene svjedokinje protivni iskazima oštećenika kao tužitelja i svjedoka ŽF.

14. Međutim u pravu je okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na njegovu štetu.

15. Naime pravilnost primjene odredaba Kaznenog zakona cijeni se prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud a utvrdio je da je okrivljenik CF dana 20. siječnja 2020. godine u Zagrebu oko 20,00 sati nakon što je s mobilnog uređaja broja [broj telefona] nazvao oštećenika DF pa kada se imenovani javio istom se u namjeri da ga ustraši obratio riječima: "Ja sam CF, znaš ti dobro koji, da ne bude puno priče po gradu … di si ti da se nadjemo i to riješimo, da vidiš tko sam ja i tko stoji iza mene pa tko živ ko mrtav".

16. Na ovakvo i po ovom sudu drugog stupnja pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio Kazneni zakon kada je opisane radnje okrivljenika kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. a ne stavak 1.

17. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da gore navedene riječi nemaju karakter ozbiljne prijetnje smrću što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje je okrivljenik proglašen krivim. Izrečena prijetnja je općenito formulirana ("tko živ ko mrtav") i te riječi imaju karakter ozbiljne prijetnje kakvim zlom koja je objektivno prikladna da kod oštećenika izazove strah i uznemirenost pa se u tom slučaju radi o kaznenom djelu iz članka 139. stavak 1. KZ-a. Prema tome valjalo je u ovom dijelu prihvatiti žalbu okrivljenika i pobijanu presudu preinačiti te radnju optuženika pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. KZ/11.

18. Budući se sada radi o blažem kaznenom djelu za koje je zapriječena manja kazna (do 1 godine) to se i u pobijanoj presudi izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uvjetno na 3 godine ukazuje prestrogom. Imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, prije svega dosadašnju osuđivanost kao otegotnu okolnost s jedne strane ali i da se radi o okrivljeniku koji je mlađe životne dobi, da je zaposlen, otac jednog malodobnog djeteta kao olakotne okolnosti, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da će se svrha kažnjavanja opisana u članku 41. KZ/11 ostvariti i kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno na godinu dana.

19. Iz navedenih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje drugih povreda zakona koji je drugostupanjski sud povodom žalbe temeljem članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. ZKP/08 valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika odlučiti kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo