- 1 -              Rev 575/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 575/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz D., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku u D., protiv 1. tuženika Lj. (Lj.) M., OIB: ..., 2. tuženice M. (M.) M., OIB: ..., 3. tuženika M. M., OIB: ..., 4. tuženice I. M., OIB: ..., i 5. tuženika D. M., OIB: ..., svi iz D., i zastupani po punomoćnici B. S.-R., odvjetnici u D., radi iseljenja i predaje posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-21/2019-3 od 24. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1874/15 od 27. srpnja 2018., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-21/2019-3 od 24. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1874/15 od 27. srpnja 2018. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na iseljenje tuženika iz dvije spavaće sobe na zapadnoj strani stana pobliže opisanog u toč. I. izreke prvostupanjske odluke. Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženicima na ime troškova parničnog postupka iznos od 7.700,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske odluke preinače podredno, ukinu uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed dijela nekretnine - stana koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama o sljedećim činjenicama:

 

- da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine - stana položenog u suterenu čest. zgr. 178/3, zk. tijelo III, Z.U. 1397, K.O. G., koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s wc-om i hodnika, u površini od 54,77 m2,

 

-  da je 1. tuženik s obitelji (ostali tuženici) u posjedu dvije sobe na zapadnoj strani predmetnog stana,

 

- da su i tužitelj i 1. tuženik izvršili uređenje potkrovlja odnosno nadogradnju na predmetnom stanu slijedom čega danas u naravi koriste površine od 90,63 m2 odnosno 73,01 m2.

 

6. Prvostupanjski je sud pozivom na Zakon o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89,12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96), odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica napustila korištenje dijela stana kojega koriste tuženici još i prije stjecanja prava vlasništva istog (prije kupnje stana temeljem ugovora o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom).

 

6.1. Stoga da ona nije ni mogla steći vlasništvo stana koji više u naravi nije postojao slijedom čega je ugovor o otkupu stana ništetan jer je protivan moralu društva i prisilnim propisima, pa da ona nije vlasnica dijela stana formalno uknjiženog na nju, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 161/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) odbio tužbeni zahtjev na predaju u posjed dvije sobe predmetnog stana.

 

7. Tužiteljica je u reviziji navela da odluka u ovom postupku ovisi o rješavanju pravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja pitanja glase:

 

„1. Ako osoba otkupi stan sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo i dvije sobe od tog stana pregradi i privremeno zidom odvoji od ostatka stana, da li tim postupkom prestaje biti vlasnikom tog dijela stana - čl. 114. ZVDSP?

 

2. Da li je za utvrđivanje prava vlasništva na dijelu stana bitna okolnost kakav je bio status sporne prostorije u odnosu na susjedni stan kojeg koristi druga osoba bez ikakve pravne osnove, a sve to sagledano kroz jedno razumno vremensko razdoblje, od trenutka otkupa stana - čl. 119. ZVDSP?

 

3. Da li se u reivindikacijskoj tužbi tužiteljica koja je stekla pravo vlasništva dijela stana temeljem valjanog titulusa i modusa može uspješno suprotstaviti tuženik - posjednik koji ima u posjedu njezin dio stana bez ikakve pravne osnove - čl. 162. st. 1. ZVDSP?“

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.1. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije pa ju je sud dužan odbaciti u smislu čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

9. Vijeće revizijskog suda ocijenilo je da prvo i drugo postavljeno pitanje ne ispunjavaju uvjete dopuštenosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

10. Naime, pitanje postavljeno u reviziji mora se odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci, a shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na postavljeno pitanje mora biti općenito i ubuduće primjenjivo na neograničen broj slučajeva, te na taj način osiguravati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Općenito postavljena pitanja, koja i nisu pitanja, te i činjenično prigovaranje zakonitosti pobijane odluke, ne predstavlja određeno navođenje razloga važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

11. Uz prvo postavljeno pitanje, nije dostavljen nikakav razlog važnosti; dok bi se drugo postavljeno pitanje odnosilo na odluku u sporu povodom zahtjeva za utvrđivanje prava vlasništva što ovdje nije predmet tužbenog zahtjeva, a odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, slijedom čega i dostavljena odluka revizijskog suda broj Rev 1198/00-2 od 30. kolovoza 2000. nije usporediva.

 

12. Treće postavljeno pitanje pak, imajući u vidu dostavljenu odluku broj Rev 918/13 od 5. srpnja 2017. u kojoj je izraženo shvaćanje da: „... kod vlasničke tužbe u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP pasivno je legitimirana svaka osoba koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je kao u konkretnom slučaju posjeduje bespravno, jer na taj način vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari.“, vijeće revizijskog suda smatra važnim kako za odluku u sporu tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema čl. 162. st. 1. ZVDSP vlasnik mora, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

13.1. Tužiteljica je, prema utvrđenjima sudova, kao dokaz svojeg vlasništva pružila izvadak iz zemljišne knjige, dok je posjed tuženika nesporan.

 

14. U smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZVDSP, tuženik je ograničen u iznošenju prigovora u takvom sporu jer on ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako:

 

- ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed),

 

- izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da.

 

14.1. Iz navedenog slijedi da u ovom sporu tuženici ne mogu tužiteljici osporavati njeno pravo vlasništva ako nemaju oni neko jače pravo u odnosu na nju (tako i Rev 681/2019-2 od 4. srpnja 2023.).

 

15. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica predmetnog stana na kojemu je njen svekar bio nositelj stanarskog prava, a potom njen suprug koji je kao takav i izvršio otkup odnosno, postao vlasnik predmetnog stana time da je u trenutku otkupa stana proveden i očevid i sporne dvije sobe bile su predmet otkupa, a tužiteljica je nasljednica svog supruga.

 

15.1. Osim toga, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je 1. tuženik u svom stranačkom iskazu naveo da on nije htio sudjelovati u otkupu predmetne dvije sobe, pa je upitan zaključak sudova o ništetnosti ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko prava zbog nemoralnosti. S druge strane, ni zaključak o protivnosti prisilnim propisima, bez navođenja kojim, ukazuje na arbitrarnost u suđenju.

 

16. Proizlazi za sada da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđeno da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva stana (pa tako i sporne dvije sobe) temeljem valjanog titulusa i modusa, a nižestupanjski sudovi ne obrazlažu ni temeljem kojeg prigovora tuženika je ocijenjena valjanost pravne osnove tuženika kao posjednika spornih prostorija.

 

17. Konačno, prema odredbi čl. 133. st. 1. i 2. ZVDSP, nekretnina je ničija tek kad na temelju očitovanja o odreknuću od vlasništva danog u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis bude to pravo izbrisano u zemljišnoj knjizi, a napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom što drugo određeno. Iz sentence VSH Rev 89/71 od 9. lipnja 1971. proizlazi da, da bi se moglo govoriti o derelikciji (napuštanju nekretnina) potrebno je da se ovlaštenik izričito odrekne svoga prava.

 

18. Zbog navedenog pogrešnog pristupa, nisu utvrđene ni raspravljene sve ostale odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o tužbenom zahtjevu.

 

19. Slijedom navedenog, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odlučiti novom presudom.

 

20. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.