Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZC, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (''Narodne novine“ broj: 61/2011 i 66/2019), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Klasa: 336-02/24-02/1650, Urbroj: 443-02-01-02-24-4 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika ZC kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeniik HC proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 690,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 8 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,28 eura.
3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, u bitnom navodeći da smatra da mu je izrečena prevelika novčana kazna s obzirom da radi kao student u NTL-u te upisuje prvu godinu fakulteta u Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, živi sa roditeljima koji uz njega imaju još dvije kćeri od 13 godina i 14 mjeseci. Nikad nije bio kažnjavan. Priznaje krivnju, ali moli manju kaznu ili opomenu, jer nikad nije počinio nikakav prekršaj te ima samo 19 godina. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
5. Prigovor nije osnovan.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenika bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (663,61 do 1.327,23 eura), pa izrečena novčana kazna u iznosu od 690,00 eura predstavlja iznos neznatno veći od zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
8. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe prekršajnu prekršajnu nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može sama za sebe smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini nešto većoj od zakonom propisanog posebnog minimuma. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja i izraženog kajanja koje također ne može opravdati ublažavanje kazne.
9. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se primjeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom, propisana novčana kazna u navedenom rasponu. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opmena se može primjeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počitelja ili posebno njegovog odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere opozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju “za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura”, a što u ovm slučaju nije ostvareno.
10. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi prigovora u pogledu lošijeg imovnog stanja (student) ostali na razini paušalnog isticanja.
11. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
