Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice KJ, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023.) i članak 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Klasa: 116-02/25-01-/840, Urbroj: 443-02-01-25-8 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenice KJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odnosu na točku II. izreke tog prekršajnog naloga na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv okrivljene KJ,

odbija se optužba

što nije u roku od 24 sata od nastale promjene tijekom osiguranja podnijela nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja prijavu o promjeni tijekom osiguranja za radnika ĐJ, odnosno što nije prijavu o promjeni tijekom osiguranja podnijela u roku od 24 sata od 2 studenog 2021., dakle do 3. studenog 2021. nego 9. ožujka 2022.,

čime je postupila protivno članku 112. stavku 1. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), i počinila prekršaj kažnjiv po članku 172. stavku 2. točka 5. i stavku 3. istog Zakona.

II. Uslijed gornje odluke, prigovor okrivljenice, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t. II. izreke prekršajnog naloga je bespredmetan.

III. U ostalom dijelu, prigovor okrivljenice odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

IV. Uslijed odluke pod točkama I. - III. ove presude, preinačuje se odluka o novčanoj kazni na način da se za djelo činjenično opisano pod t. I. izreke prekršajnog naloga, pravno označeno kao prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu za koji je okrivljenica tim prekršajnim nalogom proglašena krivom izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 (devetstodvadest) eura koju je dužna platiti u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

V. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica KJ proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.580,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu i članak 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga pod točkama I. i II.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, opisujući okolnosti počinjenja prekršaja ističući ih kao olakotne okolnosti navodi da ne osporava da je došlo do propusta, no moli da se uzmu u obzir olakotne okolnosti koje su dovele do predmetne situacije, kao i njenu dosadašnju praksu poslovanja. Kao obrtnica vodi djelatnost uredno, bez predhodnih prekršaja i do sada je uvijek poštivala propise. Visina kazne predstavlja ozbiljno financijsko opterećenje za obrt i osobnu egzistenciju, posebno u kontekstu aktualnih gospodarskih izazova te moli da se izrečena kazna umanji u skladu članka 37. Prekršajnog zakona ili prekršaj sankcionira opomenom.

3.1. Okrivljenica predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

5. Prigovor je djelomično neosnovan, djelomično bespredmetan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog povodom prigovora, u smislu odredbe čl. 238. st. 11. u svezi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da se protiv okrivljenice u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom II. izreke prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (protekom 3. studenog 2021.) proteklo više od četiri godine pa je u smislu čl. 13. Prekršajnog zakona u odnosu na to djelo nastupila zastara prekršajnog progona, pa je za navedeno djelo protiv okrivljenice optužba odbijena.

6.1. Slijedom navedenog prigovor okrivljenice zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, je bespredmetan.

7. Odlučujući dalje u odnosu na točku I. izreke, te ispitujući pobijani prekršajni nalog povodom prigovora, u smislu odredbe čl. 238. st. 11. u svezi s čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da prvostupanjsko tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da nisu počinjene povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Uslijed odluke navedene u t. I. ove presude, odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je samo u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu

8.2. U odnosu na navode prigovora kojima se ističe loše imovno stanje (financijsko opterećenje za obrt i osobnu egzistenciju) treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okrivljenica nije učinila pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica odbijanja optužbe u odnosu na prekršaj pod t. II. izreke, što je ranije obrazloženo.

8.3. U odnosu na prijedlog okrivljenice da se primjeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj za koji je Zakonom o radu propisana novčana kazna za poslodavca fizičku osobu od 920,00 do 1320,00 eura. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opmena se može primjeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počitelja ili posebno njegovog odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere opozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju “za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura”, a što u ovm slučaju nije ostvareno.

8.4. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice u odnosu na prekršaj iz točke I. izreke prekršajnog naloga.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. III. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.