Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8663/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PH, zbog prekršaja iz članka 1002. stavak 1. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj: 181/2004, 76/2007, 14620/08, 61/2011, 56/2013, 26/2015, 17/2019), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, Klasa: 211-07/24-1/12855 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika PH kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ČH proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 405,00 eura, zbog prekršaja iz članka 1002. stavak 1. Pomorskog zakonika, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor opisujući okolnosti počinjenja prekršaja, ističe da mu je ovo prvi prekršaj te moli da se uzme u obzir činjenica da se u statusu studenta bavi skiperskim poslom samo dva mjeseca godišnje i da mu taj posao omogućuje da pokrije osnovne životne troškove tijekom akademske godine, da nastavi školovanje kao redovan student. Plaćanje ove kazne predstavljalo bi veliki udarac na njegovu financijsku situaciju, narušavajući sposobnost da podmiri obveze u nadolazećoj akademskoj godini. Predlaže da se kazna preinači u opomenu

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 50.000,00 kuna (398,17 do 6636,14 eura), pa izrečena novčana kazna u iznosu od 405,00 eura predstavlja iznos nešto veći od zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se primjeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primjeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počitelja ili posebno njegovog odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere opozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju “za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura”, a što u ovm slučaju nije ostvareno.

8. Nadalje, razmotrivši navode prigovora, potrebno je za napomenuti da je sukladno odredbi članka 237. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicamma na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi zbog eventualno slabije materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji pomorske policije Split, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.