Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4394/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LH, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika LH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 3. ožujka 2025., poslovni broj: Pp-139/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba okrivljenika LH kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik LH je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 663,61 euro, umanjena za vrijeme za koje je okrivljenik bio zadržan kao 39,82 eura tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima još za platiti 623,79 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, a koja počinje teći od izvršnosti presude, u trajanje koje mjere će se uračunati vrijeme za koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta od strane policije.
3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu navodeći kao pravnu osnovu povredu materijalnog prekršajnog prava.
5. U žalbi okrivljenik navodi da je sud trebao odbaciti prekršajni nalog jer da su istim povrijeđene odredbe članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona. Navodi da je odredbom članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da vozač ne smije upravljati pod utjecajem alkohola: „vozilom na cesti“. Navodi da je bitni element koji čini biće djela iz terećenog članka mjesto počinjenja djela, odnosno da ovaj prekršaj može počiniti samo vozač koji upravlja na cesti, zbog čega ta odlučujuća okolnost mora biti navedena u činjeničnom opisu. Činjenični opis onako kako je navedeno u prekršajnom nalogu da nije prekršaj jer da je navedeno:“.. zatečen kako upravlja navedenim vozilom dok u organizmu ima izmjerenu koncentraciju alkohola od 1,83 g/kg umanjeno 1,73 g/kg.“ Poziva se na odluku PP-249/2024-2 Općinskog suda u Vukovaru.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava, iz razloga što pobijana presuda ima sve elemente bića djela prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (da je okrivljenik kao vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola), pa tako i mjesto počinjenja prekršaja, koje je decidirano navedeno, kako u prekršajnom nalogu tako i u pobijanoj presudi (Đakovo, ulica Stjepana Radića), a što je notorno da se radi o cesti, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da počinjeni prekršaj nema konstitutivni element bića djela prekršaja za koji se tereti.
10. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22) ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
