Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe LAURA d.o.o., II okrivljenika odgovorne osobe TŽ i III okrivljenika vozača UŽ, zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 1. alineja 4. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (''Narodne novine“ broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022), za I i II okrivljenika i članka 48.a stavak 1. alineja 2. istog Zakona za III. okrivljenika, odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastukturukstu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Klasa: 340-06/25-02/1875, Ur.broj: 530-8-3-1-6-25-2 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovan prigovor I okrivljene pravne osobe LAURA d.o.o., II okrivljenika odgovorne osobe TŽ i III okrivljenika vozača UŽ Petrek i pobijani prekršajni nalog preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljenoj pravnoj osobi LAURA d.o.o. zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 1. alineja 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga pod točkom 1. izriče novčana kazna u iznosu od 2000,00 (dvijetisuće) eura, II okrivljeniku odgovornoj osobi TŽ zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 2. u vezi stavka 1. alineja 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, opisanog u izreci prekršajnog naloga pod točkom 1. primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 1000,00 (tisuću) eura, i III okrivljeniku UŽ vozaču, zbog prekršaja iz članka 48.a stavak 1. alineja 2. istog Zakona, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke tog naloga primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koje kazne su obvezni platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena pravna osoba LAURA d.o.o., II okrivljenik odgovorna osoba OŽ i III okrivljenik vozač JŽ dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom I okrivljena pravna osoba LAURA d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba OŽ su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 1. alineja 4. (ispravno članka 38.a stavak 1. alineja 4. i stavak 2.) Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, a III okrivljenik vozač JŽ zbog prekršaja iz članka 48.a stavak 1. alineja 2. istog Zakona, opisani pod točkama 1. i 2. izreke te je temeljem citiranih zakonskih odredbi izrečena okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 3310,00 eura, okrivljenom odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 1980,00 eura, a vozaču novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom svaki okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od po 20,00 eura.
3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenici su pravodobno podnijeli prigovor zbog izrečene novčane kazne, ističući da im prijevozništvo nije primarna djelatnost, rijetko obavljaju prijevoz i to isključivo za vlastite potrebe, odmah su reagirali i poduzeli mjere kako bi otklonili nedostatke, podaci iz jedinice vozila (tahografa) i sa kartice vozača preuzete su i poslane u SOTAH, a vozač je nadopunio dokumentaciju pa za prvi put mole izricanje opomene ili smanjenje kazne zbog ekonomske situacije i teških uvjeta poslovanja u njihovoj djelatnosti.
4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
5. Prigovor je osnovan.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnost.
7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenici ukazuju kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Iz obrazloženja odluke o kazni razvidno je da izdavatelj prekršajnog naloga prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir sve relevantne okolnosti koje utječu na visinu kazne, niti je naveo bilo kakve olakotne ili otegotne okolnosti na strani okrivljenika.
9. Imajući u vidu da okrivljenici navodima prigovora priznaju počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, kao i krivnju zbog istog, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, a II okrivljenik i III. okrivljenik i pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da su ranije pravomoćno prekršajno kažnjavani zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, I okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 2.000,00 eura, II okrivljeniku odgovornoj osobi 1000,00 eura i III okrivljeniku vozaču u iznosu od 200,00 eura .
10. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilno su izražene sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje otegotne okolnosti koja bi se subjektivno ticala okrivljenika. Stoga sud smatra da je novčana kazna svakom od okrivljenika primjerena okolnostima konkretnog slučaja te dovoljnom mjerom individualizirana.
11. Ovaj sud je mišljenja da je ovako izrečena novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja svakog od okrivljenika, te da se opravdano može očekivati kako će njezinim izricanjem biti ostvarena i opća i posebna svrha kažnjavanja, odnosno da će imati utjecaj na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 207. Prekršajnog zakona, preinačiti pobijani prekršajni nalog, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza u 6 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
