REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3457/2024.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 21. ožujka 2024., poslovni broj: 11. PP-270/2024-4, na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura, te mu je određeno plaćanje izrečene novčane kazne u 6 obroka.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan snositi trošak tužitelja u iznosu od 77,36 eura.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi tužitelj navodi da je mišljenja kako je okrivljeniku potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 580,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,45 g/kg. Mišljenja je da kazna ne bi trebala biti smanjena iz razloga što je isti upravljajući vozilom pod tolikim utjecajem alkohola ugrozio živote ostalih sudionika u prometu te da je do sada već kažnjavan za takvu vrstu prekršaja.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 i 114/22), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja strože novčane kazne (580,00 eura), pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito odlučio da se okrivljeniku ne treba izreći stroža kazna, utvrdivši pri tom sve olakotne okolnosti, pri čemu je sud sve okolnosti za svoju odluku o izrečenoj kazni primjenom članka 37. Prekršajnog zakona detaljno obrazložio u pobijanoj presudi, pa ovaj sud nije našao razloga za izricanjem strože kazne.
8. Isto tako, sud nije ocijenio osnovanom žalbu tužitelja u pogledu odluke prvostupanjskog suda da se okrivljeniku ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s obzirom da okrivljenik nije osuđivan za prometne prekršaje, a kako to proizlazi iz prekršajne evidencije, dostupne ovom sudu, te ovaj sud smatra da će se i samo izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje.
9. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da skrbi o starim i bolesnim roditeljima, da mu otac ima rak prostate i istoga često vozi liječniku te mu je jako potrebna vozačka dozvola.
10. Dakle, imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da ne bi bilo opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, kako to predlaže tužitelj, te da je prvostupanjski sud dao valjane razloge za neizricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja osobnim automobilom koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
11. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
