Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-949/2022-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj tužitelja: PLAVI MODUL d.o.o. (OIB: 01719447365), Zagreb, Kolarova 14, koga zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. UD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. ĆD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Marina Malenica, odvjetnica u Šibeniku, radi uknjižbe, utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., te u pravnoj stvari (po tužbi zaprimljenoj kod suda prvog stupnja pod posl. br. P-2047/2019) tužitelja: PLAVI MODUL d.o.o. (OIB: 01719447365), Zagreb, Kolarova 14, koga zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika UD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Marina Malenica, odvjetnica u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-2043/19-29 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2043/19-29 od 19. travnja 2022., potvrđuje u točki I, III i IV izreke, osim u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 82,95 eura.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka tužitelja iz točke IV izreke presude na način da se tuženiku nalaže na ime troškova postupka naknaditi tužitelju daljnji iznos od 82,95 eur dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2043/19-29 od 19. travnja 2022 potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i odlučeno da se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na cijeloj nekretnini č. zem. [katastarska čestica] (parkiralište 245 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjiže na toj nekretnini sa imena UD, i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženu ĆD na utvrđenje da su ništetni kupoprodajni ugovori zaključeni između tuženika ad. 1. i ad 2. koji su kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku u [adresa] zaprimljeni pod poslovnim brojem Z-9902/19 i Z-9903/19 pa da se za slučaj provedbe tih ugovora u zemljišnim knjigama naloži brisanje prava vlasništva uknjiženog temeljem istih i provede uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njihove provedbe.

2. Točkom III izreke usvojen je tužbeni zahtjev (po tužbi koja je zaprimljena pod poslovnim brojm P-2043/19) na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 26 m2 koji je na skici mjesta očevida sačinjenoj po dipl. ing. geodezije KD označen slovima A-B-C-A, dok je točkom IV tuženiku naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.312,50 kn, a tužitelju naloženo drugotuženici ĆD naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn. Zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen je iako je to propušteno navesti u izreci.

3. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja radi donošenja privremene mjere osiguranja njegova potraživanja na način da se tuženicima zabrani otuđenje i opterećenje č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do pravomoćnog okončanja ovog postupka uz zabilježbu rješenja u zemljišnim knjigama.

4. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu i to protiv točke I i III izreke i odluke o trošku, dok tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke IV izreke te rješenja o privremenoj mjeri. Žalbu podnose pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbi pobijane odluke preinače na način predložen u žalbi uz naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni, osim u odnosu na odluku o parničnim troškovima tužitelja.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 245 m2 te dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 26 m2 pobliže označen u skici sačinjenoj po vještaku mjerniku.

8. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je osnovanost zahtjeva tužitelja u odnosu prema tuženiku GD kao upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku navedenih nekretnina.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- prvotuženik AD upisan je kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] te č. zem. [katastarska čestica] u površini od 245 m2 k. o. [katastarska općina], isti je kod Ureda za katastar i geodetske poslove ujedno upisan i kao posjednik tih nekretnina i to na temelju Ugovora o darovanju od 28. siječnja 2019. sklopljen između prvotuženika i njegova oca JD.

- č. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina] upisana u površini od 245 m2 – parkiralište, formirana je od č. zem. [katastarska čestica] i to cijepanjem tog dijela na temelju prijavnog lista iz travnja 2020. koji je u Zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja zaprimljen 10. kolovoza 2020., s time da u naravi predstavlja dio prometnice i parkirališta, središnji dio je prometnica dok je jedan dio parkirališni prostor koji je položen ispred paviljona A hotela tužitelja, a oblikom i površinom odgovara parceli na skici očevida koja je izrađena za potrebe postupka vođenog kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-607/2012

- prijeporni dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dio nekretnine koji je definiran kamenobetonskim ogradnim zidom sa sjeverne strane dok ostale granice nisu vidljive na terenu jer je cijeli taj dio asfaltiran i koristi se kao prometnica i parking, a prijeporni dio od 26. m2 predstavlja isključivo parkiralište koje zahvaća više parkirališnih mjesta, označenih bojom i oznakom.

- kupoprodajnim ugovorom od 10. srpnja 1970. sklopljenim između prednika tužitelja – poduzeća Slanica d.d. kao kupca i RD, U i Ć pok. K kao prodavateljica, predmet raspolaganja bila je č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 373 m2, s tri stabla maslina i dva stabla smokve

- rješenjem Općine Šibenik od 12. srpnja 1971. dopuštena je potpuna eksproprijacija u korist HTTP Slanica d.d. i to č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 373 m2 i prema sadržaju zapisnika od 11. listopada 1971. sporazumom stranaka utvrđena naknada za ekspropirane nekretnine pa tako i za navedenu.

- prednik tužitelja Slanica d.d. i prednik tuženika JD su dana 21. studenoga 1995. sklopili Ugovor o korištenju kioska – trgovine smještene pored hotela ... a za uzvrat prednik tuženika istom daje dio te nekretnine položen sjeverno od parkinga hotela.

- prilikom pretvorbe društvenog poduzeća HTTP Slanica Murter u vrijednost društvenog kapitala temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. ožujka 1996. procijenjena je i površina od 373 m2 č. zem. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina]

- Predmet ugovora o kupoprodaji od 24. travnja 2002. koji je sklopljen između Slanica d.d. [adresa] u stečaju kao i prodavatelja i tužitelja tada naziva Hotel Colentum d.o.o. je kupoprodaje većeg broja nekretnina koje u naravi predstavljaju hotelski kompleks sastojeći se od restorana i tri paviljona, hotelskog parkirališta i sportskog terena s pomoćnim objektom koji je kompleks predan u posjed predniku tužitelja 22. siječnja 2003.

- pred Trgovačkim sudom u Šibeniku vođen je između tužitelja Slanica d.d. u stečaju kao tužitelja te ZD, JD i CD kao tuženika postupak po zahtjevu da se briše kao pogrešna i pravno ništava uknjižba prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa imena FD pok. G i zahtjev da se dozvoli upis prava suvlasništva te nekretnine za 373/1640 dijela sa suvlasničkog dijela pojedinih suvlasnika i upis na ime tužitelja, u kojem predmetu je donesena presuda od 20. svibnja 2003. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj temeljem valjanog pravnog osnova stekao pravo korištenja predmetne nekretnine, u naravi građevinskog zemljišta u površini od 373 m2, odnosno fizički odvojenog dijela pa da nije osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na idealni dio, odnosno odgovarajući suvlasnički dio

- prema sadržaju spisa poslovni broj Z-9902/19 odbačen je prijedlog ĆD za uknjižbu u odnosu na prijepornu nekretninu na njezino ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika UD te pod poslovnim brojem Z-9903/19 prijedlog ovdje tuženika UD za uknjižbu glede prijeporne nekretnine na njegovo ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena ĆD, budući da uz prijedloge nije priložena isprava koja je temelj predloženog upisa (kupoprodajni ugovor)

- između JD – prednika ovdje tuženika i tužitelja u obrnutim stranačkim ulogama vođen je postupak pod poslovnim brojem P-607/2012 u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen zahtjev JD na utvrđenje da je ovdje tužitelj zahvatio dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 245 m2 pobliže opisana po oznakama navedenim u skici vještaka mjernika pa da bi bio dužan porušiti izgrađeni betonski zid na toj nekretnini i ubuduće se kloniti takvog ili sličnog pačanja u nekretninu tužitelja, a prihvaćen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja te je isti utvrđen vlasnikom dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je prikazan na skici vještaka mjernika od 26. ožujka 2013. u površini od 245 m2.

11. Sud prvog stupnja analizirajući naprijed navedena utvrđenja te iskaze svjedoka JD, ID, ĐD i ND kao i iskaze z.z. tužitelja i tuženika zaključuje da je prijeporni dio nekretnine bio predmet eksproprijacije za korist prednika tuženika HTTP Slanica Murter, da je prijašnjim vlasnicama (RD, A i Ć) isplaćena naknada za te nekretnine na temelju postignutog sporazuma, s time da je kao predmet eksproprijacije navedena površina od 373 m2 dok je prednik tužitelja stupio u posjed a tužitelj potom nastavio posjed u manjoj površini od ukupno 271 m2 i to na način da je veći dio te cjeline prekrio asfaltom te koristi kao parkirališni prostor za potrebe hotela, čemu se prednik tuženika nije protivio. Uz to, da je prijepor prilikom pretvorbe prednika tužitelja procijenjen u vrijednost društvenog kapitala a da je potom kao sastavni dio cjelokupnog hotelskog kompleksa u stečajnom postupku prodana predniku tužitelja Colentum d.o.o. [adresa]. Ne prihvaća osnovanim tvrdnje tuženika i svjedoka JD njegova oca da bi prednik tuženika priznao kako je tuženik vlasnik prijepora jer da mu je u zamjenu za to dao na korištenje poslovni prostor u sklopu kompleksa, utvrđujući da takve njihove tvrdnje nisu osnovane niti potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom.

12. Konačno zaključuje da tuženik prilikom upisa vlasništva prijeporne nekretnine u zemljišnim knjigama kao i sklapanja darovnog ugovora sa svojim ocem prednikom JD nije postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u smislu odredbe čl. 122 do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) jer mu je bilo poznato stanje na licu mjesta, odnosno znao je da više desetljeća prijepor predstavlja sastavni dio hotelskog parkirališta, da je njegov prednik vodio sudski spor s tužiteljem vezan uz vlasništvo tada realnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a naknadnom parcelacijom te nekretnine formirana je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz to, da je upis prava vlasništva glede osnovne nekretnine ishodio na temelju isprave, darovnog ugovora kao besplatnog pravnog posla sklopljenog sa bliskim srodnikom (ocem) očito s namjerom otežavanja pravne pozicije tužitelja. Stoga prihvaća zahtjev osnovanim u odnosu na tuženika dok zahtjev odbija u odnosu na tuženu ĆD utvrđujući da ista u vrijeme podnošenja tužbe kao ni tijekom postupka nije bila upisana kao vlasnica osnovne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno odgovarajućeg realnog dijela u površini od 245 m2 naknadno formirane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijeneći osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na istu.

13. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. te 155. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) dosuđujući tužitelju troškove zastupanja prema označenoj vrijednosti predmeta spora po tužbi te obvezuje tuženika naknaditi te troškove tužitelju, dok tužitelja obvezuje naknaditi tuženici ĆD troškove zastupanja s obzirom da je u odnosu na istu zahtjev odbijen.

14. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijane odluke nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njihovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se stranke sadržajno pozivaju u žalbi jer je sud prvog stupnja za donošenje odluka iznio jasne i neproturječne razloge tako da je odluke moguće u svemu ispitati.

15. Nadalje, činjenično stanje relevantno za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu je u okviru dokaznih prijedloga stranaka pravilno utvrđeno, te je donošenjem presude na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16. Naime, tuženik u žalbi ponavlja utvrđenja suda prvog stupnja odnosno sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude na kojem temelji osnovanost tužbenog zahtjeva uz općenite i neobrazložene tvrdnje da je sud postupanjem i zaključcima pogrešno utvrdio činjenično stanje i izveo pogrešne pravne zaključke čime je počinio naprijed navedenu bitnu povredu jer da je svoja utvrđenja temeljio isključivo na navodima tužitelja koji su u suprotnosti s navodima tuženika i dokumentacijom koja prileži spisu te da nije pri tome uzeo u obzir navode tuženika.

17. Protivno takvim tvrdnjama sud prvog stupnja je analizirao sadržaj cjelokupne priložene dokumentacije, odnosno iznio slijed u odnosu na pravni status i raspolaganja prijeporom i to od izvršene eksproprijacije, donošenja rješenja o eksproprijaciji, uvođenja u posjed, privođenja namjeni prijepora, daljnjih raspolaganja od strane prednika stranaka, kao i izvršavanje posjeda, koja utvrđenja tuženik naprijed iznesenim žalbenim navodima niti ne dovodi u dvojbu.

18. Nadalje, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je još od 70-ih godina prošlog stoljeća prijepor korišten kao dio ceste odnosno kao parkirališni prostor ispred paviljona hotela u vlasništvu tužitelja odnosno njegova prednika i da isti koristi kao svoje vlasništvo, a suprotne tvrdnje tuženika ne proizlaze osnovanim, odnosno da bi prednik tužitelja dao njegovom ocu na korištenje prostor za kiosk u zamjenu za korištenje prijepora jer to ne potkrjepljuju rezultati dokaznog postupka. Suprotno takvim tvrdnjama, sud prvog stupnja utvrđuje da je prednik tužitelja dozvolio njegovom ocu korištenje dijela nekretnine za postavljanje kioska ali na drugom dijelu nekretnine na kojem se nalazi kompleks hotela, a iz sadržaja tog ugovora ne proizlazi da bi se to odnosilo na dogovor vezan uz korištenje prijepora. S obzirom na izneseno pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je prijepor bio predmet eksproprijacije još 1970. godine kada je vršena izgradnja hotelskog kompleksa od strane Slanice d.d. [adresa], da je isti procijenjen u vrijednost društvenog kapitala istog prilikom pretvorbe, da je u sklopu kompleksa predmet kupnje bio i prijepor koji je od strane prednika tuženika predan u posjed u sklopu cjelokupnog kompleksa hotelu Colentum Murter. Konačno, prijepor je bio i predmet postupka koji je vođen između prednika stranaka radi uknjižbe prava vlasništva, a u odnosu na slijed prava korištenja, odnosno prava vlasništva utvrđene su identične činjenice ali je u bitnom tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što je bio postavljen na utvrđenje određenog suvlasničkog dijela (373/1640 dijela) a odnosilo se na realni dio nekretnine u gabaritima kako je to tužbenim zahtjevom precizirano u ovom postupku, te na dio koji je nakon parcelacije formiran kao č. zem. [katastarska čestica] u površini od 245 m2 dok je tada bio sastavni dio osnovne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 360 ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da tuženik, nije postupao u dobroj vjeri niti s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u smislu odredbe čl. 122. – 124. ZV-a jer mu je bilo dobro poznato stanje na licu mjesta, odnosno da se prijepor zasigurno preko 40 godina koristi kao hotelsko parkiralište. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev kao što je to navedeno u točki I i III izreke pobijane presude.

19. Kako je u zemljišnim knjigama provedena zabilježba spora, a učinak zabilježbe spora jeste da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog zabilježbe spora zaprimljen kod Zemljišnoknjižnog suda a ukoliko se zabilježeni spor završi odlukom kojoj stranci pripada pravo, tada dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora, sukladno odredbi čl. 86. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22, 155/23 - dalje ZZK) to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a za donošenje predložene privremene mjere. Stoga je i donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Protivno tvrdnjama tužitelja iznesenih u žalbi protiv odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. donio odluku o pripadajućim troškovima. Naime, kako je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženu odbijen (nepobijani dio točke II izreke presude) to tvrdnje tužitelja da su tuženici oboje "zajednički" doveli do parničnih troškova nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Naime, za donošenje odluke o troškovima postupka odnosno priznanje strankama parničnih troškova odlučan je ishod postupka, odnosno uspjeh stranaka u sporu a u konkretnom slučaju tužitelj u odnosu na 2. tuženu nije uspio u sporu pa je u obvezi istoj naknaditi troškove. Osim toga, pravilno je cijenjen uspjeh stranaka u sporu s obzirom na konačno postavljene zahtjeve te djelomični uspjeh stranka u sporu. Kako se sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuđuju troškovi potrebni za vođenje spora to s pravom tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 2. srpnja 2021. jer je isti predan na samom ročištu glavne rasprave a s obzirom na sadržaj istog nije bilo zapreke da te navode i usmeno tužitelj iznese u zapisnik pa se prema mišljenju ovoga suda ne radi o potrebnim troškovima. Isto se odnosi i na podnesak od 26. svibnja 2020. kojim se očituje isključivo u odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere sa kojim tužitelj nije uspio. Međutim, podnesak od 7. rujna 2020. tužitelj je dostavio po nalogu suda uz odgovarajuću dokumentaciju te istim precizirao tužbeni zahtjev pa mu za sastav istog (Tbr. 8. t. 1.) i PDV-a u okviru zatraženog iznosa, sukladno postignutom uspjehu u sporu pripada iznos od 82,95 eura (625,00 kn) dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

21. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1., 373. t. 3. i 380. toč. 2. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

22. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, odnosno samo djelomično u odnosu na troškove postupka (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a).

23. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. studenoga 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Branka Ježek Mjedenjak