Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milene Kukolić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JČ, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22. i 36/24., dalje u tekstu ZOZONUO ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, broj: KLASA: 211-07/25-5/29174., URBROJ: 511-14-07-25-1. od 03. studenog 2025., na temelju članka 222. stavak 3. i članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 05. studenog 2025., donio je i
p r e s u d i o j e
I Okrivljeni JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i TČ, rođ. T, rođen **.**.1975. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, stolar, zaposlen u Forum, sa sjedištem u [adresa], s mjesečnom plaćom od oko 1.200,00 eura, ne posjeduje nepokretnu imovinu, vlasnik osobnog automobila marke Audi, godina proizvodnje 1996., oženjen, otac jednog mljt. djeteta u dobi od 10 godina, vojsku služio 1995. u Požegi, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno neosuđivan
k r i v j e
što se je dana 02. studenog 2025., u vremenu od 15,00 do 18,00 sati, u obiteljskoj kući, u [adresa], nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj supruzi ĆČ, na način da je u vrijeme kada je u svojem organizmu imao koncentraciju alkohola, koja je umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,90 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, u narečenom vremenu, u više navrata dolazio u spavaću sobu u kojoj je ĆČ odmarala radi odlaska na posao u noćnu smjenu, stalno je budio i dobacivao, što je oštećenu uznemirilo, a kada je ista ustala i došla u dnevni boravak, te sjela za stol kako bi večerala, došao za suprugom u dnevni boravak i bacio je na pod sa stolice i potom fizički nasrnuo na istu, na način da ju je više puta udario otvorenim dlanom ruke u predjelu glave, točnije lica, koje ponašanje i radnje okrivljenika su kod oštećene izazvale osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva
dakle, nasilnički se ponašao u obitelji prema svojoj supruzi
čime je postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, temeljem kojega mu se
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 15 ( petnaest ) dana
a primjenom čl. 41. i čl. . 1. 2. i 3. PZ
p r i m j e n j u j e
UVJETNA OSUDA
te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 8 ( osam ) mjeseci, dakle u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
II Temeljem članka 40. PZ u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme u kojem je bio uhićen od strane policijskih službenika i to počev od trenutka lišenja slobode – uhićenja dana 02. studenog 2025., u 18,30 sati do 03. studenog 2025., do 15,15 sati, kada je od strane suda pušten na slobodu, a to kao 2 ( dva ) dana zatvora.
III Trošak postupka od 40,62 EURA ( četrdeset eura i šezdeset dva centa), koji se odnosi na paušalni trošak postupka i trošak alkotesta, a temelji se na članku 138. stavak 2. i 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), dužan je nadoknaditi okrivljenik u roku od 30 ( trideset ) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg podnijela je ovom
sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog , broj: KLASA: 211-07/25-5/29174., URBROJ: 511-14-07-25-1. od 03. studenog 2025., zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. ZOZONUO.
1. Okrivljenik, uhićen od strane policijskih službenika 02. studenog 2025. i drugog
dana doveden uređujućem sudu, ispitan u žurnom postupku, na ročištu održanom pred uređujućim sudom dana 03. studenog 2025., odrekao se prava na branitelja, a pozvan da se, sukladno članku 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom, očitovao se da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti, te da će iznijeti svoju obranu.
2.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da su ovdje oštećena PČ i on u braku unatrag skoro jedanaest godina i da su roditelji jednog zajedničkog maloljetnog djeteta – sina u dobi od 10 godina. Nadalje, da nije sporno da je on jučer imao u svojem organizmu koncentraciju alkohola od 1,90 g/kg, time da je napomenuo kako on ne konzumira alkohol niti stalno, niti u većim količinama, već povremeno, prigodno kada je kakva prigoda ili društvo, tako da mu liječenje od ovisnosti o alkoholu nije potrebno.
Što se tiče jučerašnjeg događaja točno je da je on u kritično vrijeme došao kući i sjeća se da je suprugu zatekao za stolom i da joj je dobacio "Bulfica", obzirom da joj je djevojačko prezime Ć, a što ju je razljutio, pa je ustala i lupila mu jedan šamar, a na što ju je on odgurnuo, ali ista nije pala i onda mu je lupila još jedan šamar, što ga je razljutilo, te kako bi se obranio ju je moguće dva puta "ispljuskao" po licu otvorenim dlanom, ali lagano. Nakon toga je ista rekla da će pozvati policiju, a on joj je rekao neka zove. Nije točno da bi ju on bacio na tlo sa stolice. Tom događaju između ĆČ i njega nije bio nitko nazočan, sin je bio u drugoj sobi i igrao je igrice i nije ništa vidio niti čuo. U kući inače živi i njegova punica, ali u prizemlju kuće dok se ovaj događaj između ĆČ i njega zbio na gornjoj etaži. Što se tiče navoda da bi on tijekom dana u više navrata uznemiravao ĆČ, dolazio u spavaću sobu gdje je ista odmarala prije odlaska na posao u noćnu smjenu, budio je i dobacivao joj, naveo je da to nije točno. Na daljnje pitanje suda naveo je da ĆČ i on povremeno imaju probleme u braku, ali ništa posebno ni specijalno. Smatra da ga nije potrebno zadržavati budući da on do danas nije osuđivan radi bilo kakvog prekršaja, pa tako niti prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i ne postoji opasnost da bi se bilo što isto ili slično nastavilo odnosno ponovilo.
3. U okviru postupka sud je ispitao oštećenu PČ, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to Zapisnik o ispitivanju svjedoka, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, Izvješće o uhićenju, Zapisnik o alkotestu za okrivljenika i oštećenu, Zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, Zahtjev za naknadu troškova tužitelja, Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji i Potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 3. studenog 2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
3.1. Oštećena PČ, supruga okrivljenika, ispitana u svojstvu svjedoka, prihvatila je blagodat nesvjedočenja i navela da ne želi svjedočiti u ovom prekršajnom postupku.
3.2. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.
4. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza i to iskaza oštećene, kao i materijalnih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao dokazanim i utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, a na način i kako je to navedeno u izreci presude.
4.1. Članak 10. stavak 1. točka 1. ZOZONUO kaže da je nasilje u obitelji, između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, dok stavak 3. istog članka Zakona kaže da je nasilje u obitelji, između ostalog, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.
5. Nadalje, članak 8. stavak 1. ZOZONUO kaže da su osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.
5.1. U konkretnom slučaju, imajući u vidu navode optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da su okrivljenik i oštećena bračni drugovi, da su roditelji jednog zajedničkog mldb. djeteta u dobi od 10 godina i da žive u zajedničkom kućanstvu, slijedom čega se na iste, kao takve, nedvojbeno primjenjuju odredbe ZOZONUO.
6. Nadalje, imajući u vidu navode optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno niti da je okrivljenik inkriminirane prilike imao u svojem organizmu koncentraciju alkohola od 1,90 g/kg, koju činjenicu okrivljenik potvrđuje i priznaje, a što je razvidno i iz navoda Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika PU varaždinske, PP Ludbreg od 02.11.2025., iz kojeg proizlazi da su policijski službenici 02.11.2025., u 18,25 sati mjernim uređajem – alkometrom marke Drager, alkotestirali okrivljenika i da je mjernim uređajem bila očitana koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 2,00 g/kg, koju su policijski službenici umanjili za granicu dopuštene pogreške i utvrdili koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,90 g/kg, koju pak okrivljenik nije osporavao i zapisnik o alkotestu je vlastoručno potpisao.
6.1. Nije sporno niti da je okrivljenik svoju suprugu PČ predmetne prilike više puta udario otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, što okrivljenik potvrđuje i priznaje navodeći da ju je moguće dva puta „ispljuskao“.
7. Sporno je da li je okrivljenik kritične prilike suprugu bacio sa stolice na pod, da li ju je u inkriminiranom razdoblju psihički uznemiravao dolaskom u spavaću sobu, budeći je i dobacujući joj, kao i da li ju je ispljuskao kako bi se od iste obranio.
8. Obranu okrivljenika kada isti osporava da bi on dolazio u spavaću sobu, budio svoju suprugu i dobacivao joj i da bi je bacio sa stolice na pod, dok ju je ispljuskao kako bi se obranio, sud nije prihvatio i ove navode obrane okrivljenika ocjenjuje neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samome sebi u ovom prekršajnom postupku i sa ciljem izbjegavanja ili barem ublažavanja svoje prekršajne odgovornosti.
8.1. Dakle, obranu okrivljenika sud je prihvatio samo u nespornom dijelu i u dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.
9. Naime, po stavu suda, čak i kada bi bili točni paušalni navodi okrivljenika da je i supruga njega predmetne prilike u dva navrata ošamarila, a što nije ničim dokazao, a to stoga jer ju je nazvao „ P“, što jer suprugu naljutilo, narečeno okrivljeniku ne daje za pravo suprugu „ispljuskati“, budući se je, životno i logično, umjesto da istu ispljuska, što potvrđuje i priznaje, mogao maknuti od supruge i izbjeći bilo kakav sukob ili pak jednostavno, kao muška osoba, notorno daleko snažnija od svoje supruge, suprugu uhvatiti za ruku u cilju sprječavanja da ga ista udari, a ne istu više puta udarati otvorenim dlanom ruke u predjelu glave, odnosno lica, slijedom čega sud ne nalazi da bi okrivljenik predmetne prilike bio postupao bilo u nužnoj obrani, bilo u krajnjoj nuždi.
10. Nadalje, iako je oštećena prihvatila blagodat nesvjedočenja u ovom prekršajnom postupku, ista je bila ispitana neposredno nakon samog inkriminiranog događaja, dakle istoga dana 02.11.2025., na Zapisnik o ispitivanju svjedoka PU varaždinske, PP Ludbreg, kada je, a prethodno upozorena u smislu članka 285. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, potvrdila da je 02.11.2025., oko 15,00 sati legla kako bi odmorila jer radi noćnu smjenu u Ludbreškom suncu, kao njegovateljica, te je okrivljenik stalno dolazio i budio ju, a potom da je došla u dnevnu sobu nešto pojesti, pri čemu ju je okrivljenik napao na način da ju je bacio sa stolice na kojoj je sjedila, te ju udarao svojim otvorenim dlanom ruke u predjelu glave, točnije po licu, a kada se je ona podigla da je supruga odgurnula i rekla mu da će sada pozvati policiju.
10.1. Predmetni iskaz oštećene sud je prihvatio, budući je imenovana svjedokinja prethodno upozorena u smislu članka 285. Zakona o kaznenom postupku, te je otklonila blagodat nesvjedočenja, a ujedno je bila upozorena da će se u smislu članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.
10.2. Štoviše, prema odredbi članka 158. stavak 8. PZ, Zapisnik o ispitivanju svjedoka Ivane Bela PU varaždinske, PP Ludbreg od 02.11.2025., kojega je ista vlastoručno potpisala, što je potvrdila i na navode kojeg nije imala, niti stavila nikakve primjedbe služi i koristi se, kao dokaz, u prekršajnom postupku.
11. Nadalje, njezin iskaz sa Zapisnik o ispitivanju svjedoka PU varaždinske, PP Ludbreg od 02.11.2025. ima uporišta i u materijalnoj dokumentaciji i to u Izviješću o pruženoj intervenciji PU varaždinske, PP Ludbreg od 02.11.2025., iz kojeg je razvidno da je oštećena odmah po inkriminiranom događaju, već u 18,06 sati, o istome obavijestila policijske službenike i zatražila intervenciju i zaštitu istih, kao i da su policijski službenici, dolaskom na intervenciju, osobno i neposrednim zapažanjem uočili da je oštećena PČ uznemirena i uplakana.
12. Iz svega naprijed navedenoga, povezujući djelomično činjenično priznanje okrivljenika i navedenu materijalnu dokumentaciju i personalne dokaze, odnosno navode iskaza oštećene sa zapisnika od 02.11.2025., te stavljanjem narečenih dokaza u međusobno korelaciju, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, a na način i kako je to navedeno u izreci presude.
12.1. Po ocjeni suda, gore opisano ponašanje okrivljenika nedvojbeno, notorno i životno, predstavlja, po svim objektivnim kriterijima, ponašanje i radnje kojima su jedini smisao, svrha i cilj da povrijede dostojanstvo i uznemire osobu prema kojoj su usmjerene i takovo ponašanje i radnje ne mogu se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja između članova obitelji, u konkretnom slučaju bračnih drugova. Naprotiv, takvo ponašanje i radnje objektivno mogu kod osobe prema kojima su usmjerene, izazvati povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti, ugroženosti i straha, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, što sud zaključuje po činjenici da je oštećena o događaju obavijestila policijske službenike i zatražila pomoć i zaštitu istih, kao i da su policijski službenici oštećenu, dolaskom na intervenciju, zatekli vidno uznemirenu i uplakanu.
13. Okrivljenik je, kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, mogao i morao biti svjestan svih okolnosti djela i da svojim ponašanjem pobliže opisanim u izreci presude narušava dostojanstvo svoje supruge i da kod iste izaziva osjećaj uznemirenosti i straha, te za njegovo ponašanje inkriminirane prilike ne postoji nijedan ispričavajući razlog, niti je njegova ubrojivost na bilo koji način dovedena u sumnju.
13.1. Činjenica da je okrivljenik u svojem organizmu imao alkohola, ne otklanja odgovornost od okrivljenika za počinjeni prekršaja jer je okrivljenik sam i dobrovoljno unio alkohol u svoj organizma, a time i prihvatio i pristao na posljedice svojeg ponašanja kada u organizmu ima alkohola.
14. Postupajući na opisani način, po ocjeni suda, okrivljenik je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, slijedom čega ga je, radi počinjenja narečenog prekršaja, sud proglasio krivim.
15. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavka 2. PZ, pa je tako sud okrivljeniku, kao olakotnim okolnostima cijenio dosadašnju neosuđivanost, koja je razvidna iz Potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 03.11.2025., korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, djelomično činjenično priznanje navoda optužnog prijedloga, a vodio je računa i o njegovim imovinskim prilikama, dok osobito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
16. Obzirom na propisane kazne, te navedene okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a potom mu, primjenom članka 41. i članka avka 1. 2. i 3. PZ, primijenio uvjetnu osudu, smatrajući kako će se u konkretnom slučaju i uz primjenu uvjetne osude okrivljeniku uputiti takova vrsta prijekora kojim se omogućuje ostvarenje prekršajno pravnih sankcija i bez izvršenja kazne zatvora, te u je izrečen rok provjeravanja u trajanju 8 mjeseci.
16.1. Temeljem članka 40. PZ u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme u kojem je bio uhićen od strane policijskih službenika i to počev od trenutka lišenja slobode – uhićenja dana 02. studenog 2025., u 18,30 sati do 03. studenog 2025., do 15,15 sati, kada je od strane suda pušten na slobodu, a to kao dva dana zatvora.
16.2. Takav izbor i visina kazne te trajanje roka provjeravanja su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.
17. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku primijeni zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. No, imajući u vidu težinu djela, da okrivljenik do danas nije prekršajno prijavljivan, a shodno tome niti osuđivan radi bilo kakovog prekršaja, a shodno tome niti radi prekršaja iz ZOZONUO, što upućuje na zaključak da se ovo radilo o jednoj incidentnoj situaciji, te nadalje, da okrivljenik navodi kako on alkohol ne konzumira niti svakodnevno, niti u većim količinama i da nije ovisan o alkoholu, kao i vodeći računa o načelu razmjernosti, sud okrivljeniku u ovom slučaju nije primijenio predložene zaštitne mjere.
18. Temeljem članka avak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,62 EURA jer ih je isti i prouzročio, a isti se odnose na paušal suda u iznosu od 30,00 EURA i trošak alkotesta u iznosu od 10,62 EURA, koji troškovi su obređeni u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka, s jedne strane i imovinskim prilikama okrivljenika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, a imajući u vidu da je zaposlen i njegova mjesečna primanja s osnova plače i da je vlasnik osobnog automobila, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.
19. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu, 05. studenog 2025.
Zapisničarka:
Sudac:
Milena Kukolić, v.r.
BČ, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1. Tužitelj: PU varaždinska, PP Ludbreg, odmah i po pravomoćnosti
2. Okrivljeni: JČ, [adresa]
3. Oštećena: ĆČ [adresa], po pravomoćnosti
4. Hrvatski zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg
5. Za spis, ovdje