Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZG fizičke osobe - obrtnika, zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat & Dean Radišić iz Karlovca, zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 1. točka 2. i stavak 3., članka 47.a stavak 1. točka 7. i stavak 3. i članka 45.a stavak 1. točka1. i stavak 2., Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (''Narodne novine“ broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, Klasa: 211-07/25-3/8950, Ur.broj: 511-05-13-25-1 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika ZG fizičke osobe – obrtnika, kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ZG fizička osoba – obrtnik proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 1. točka 2. i stavak 3., članka 47.a stavak 1. točka 7. i stavak 3. i članka 45.a stavak 1. točka1. i stavak 2., Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanih pod točkama 1., 2. i 3. izreke tog naloga, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.360,00 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom svaki okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura.
3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, ističući da priznaje počinjenje prekršaja te se ispričava radi počinjenja istih. U cijelosti je uskladio poslovanje i opremu, sukladno navodima iz prekršajnog naloga, čim je isti zaprimio te je uklonio štetne posljedice. Smatra kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i blažom novčanom kaznom od izrečene, budući da nije ranije kažnjavan radi istih prekršaja te je u cijelosti uskladio svoje poslovanje i ponašanje sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, odnosno Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu
4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
5. Prigovor nije osnovan.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnost.
7. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe prekršajna nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost sama za sebe ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja koje također ne može opravdati ublažavanje kazne.
8. Razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama i sukladno čl. 39. Prekršajnog zakona, izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, cijeneći otegotnim da je povratnik u činjenju prekršaja iz članka 38.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. i članka 45.a stavak 1. točka1. i stavak 2., Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu unazad 36 mjeseci, kako je navedeno u obrazloženju prekršajnog naloga. I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršajima koji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, cijeneći dosadašnju osuđivanost okrivljenika u činjenju istovrsnih prekršaja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene zbog čega ovaj sud smatra da nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.
