- 1 -              Rev 101/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 101/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d., OIB: ..., iz Z., protiv tuženika D. Š., OIB: ..., iz S. G., kojeg zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-306/2019-2 od 2. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-36/2018-10 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da izvanredni otkaz ugovora o radu broj 191/2015 od 26. ožujka 2015. koji je tuženik dao tužitelju 26. ožujka 2018. nije dopušten i za utvrđenje da radni odnos tuženika kod tužitelja prestaje 11. svibnja 2018. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.160,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom je presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, odbijen po prvostupanjskom sudu, prihvaćen.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao poslodavca, za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

8. Tuženik u reviziji postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, međutim ne obrazlaže u čemu bi se ostvarenje te povrede sastojalo. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP-a nije našao postojanje te povrede ni revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme;

- da je pismenom od 14. ožujka 2018. tuženik kao radnik dao tužitelju kao poslodavcu redoviti otkaz ugovora o radu, te je inzistirao na kraćem otkaznom roku u smislu odredbe iz članka 122. stavka 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) jer je našao novi posao i što mu je iz obiteljskih razloga više odgovaralo;

- da je tužitelj kao poslodavac prigovorio tom razlogu uz istovremeno pozivanje tuženika na odrađivanje otkaznog roka od dva mjeseca u smislu odredbe članka 122. stavka 1. točke 4. ZR;

- da je tuženik za vrijeme otkaznog roka dao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa koju nalazi u tvrdnji o grubom kršenju njegovog prava kao radnika na kraći otkazni rok.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim, izrazivši shvaćanje da pronalaženje novog zaposlenja predstavlja osobito važan razlog koji opravdava skraćivanje trajanja otkaznog u smislu čl. 122. st. 7. ZR-a.

 

11. Nasuprot tome drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku presudu tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim, izrazivši pritom shvaćanje da pronalazak novog posla ne može biti osobito važan razlog za kraći otkazni rok u smislu odredbe članka 122. stavka 7. ZR-a. Ovo stoga što otkazni rok nije isključivo zaštitni instrument radnika, već onoga koji dobiva otkaz, pa ako ugovor o radu otkazuje radnik, tada otkazni rok predstavlja zaštitu poslodavca od poremećaja u poslovanju zbog neočekivanog odlaska radnika i u tom slučaju radnik ne može uskratiti odrađivanje otkaznog roka.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o nepostojanju pretpostavki za kraće trajanje otkaznog roka iz čl. 122. st. 7. ZR-a, a posljedično tome nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz radnik, te nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Prema odredbi čl. 396.a ZPP-a, kada revizijski sud odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, može se umjesto posebnog obrazloženja pozvati i na razloge neke svoje prethodne odluke.

 

14. Ovaj sud je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, po tužbi istog tužitelja, već donio odluku pod brojem Rev-952/2020-2 od 28. ožujka 2023., te se zbog nepotrebnog ponavljanja u pogledu primjene materijalnog prava poziva na razloge te presude koja će se objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

 

15. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.