Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

Gospić

Poslovni broj: K-304/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća Dijani Tomašegović Nikolić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Štimac, u kaznenom predmetu protiv optuženika LP, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-372/2014 od 27. travnja 2015., nakon glavne i javne rasprave održane 6. lipnja 2025., 1. rujna 2025. i 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, ŽP, optuženog LP i branitelja optuženika Silvija Petrovića, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08.),

optuženi LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i ČP, rođene Ž, rođenog **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan, nalazi se na slobodi

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi,

1. ožujka 2004. u Gospiću u nakani pribavljanja veće nepripadne materijalne koristi, podnio Uredu državne uprave Ličko-senjske županije, Službi društvene djelatnosti zahtjev za priznavanje svojstva hrvatskog ratnog vojnog invalida u kojem je neistinito naveo da je 13. prosinca 1991. zadobio ozljedu u lijevo i desno koljeno kao pripadnih Hrvatskih obrambenih snaga, 19. Bojne, 1. Satnije, 4. voda, u svezi čega je priložio i protokol Kirurške ambulante Medicinskog centra Gospić u kojem su pod rednim brojem 55 preko već upisanih podataka naknadno upisivani podaci za LP, iako je znao da kritične zgode nije zadobio ozljedu kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga, pa da stoga niti nema osnova za invalidninu kao hrvatski ratni vojni invalid, na koji način je zatražio da mu se prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, pa kada su mu ovlaštene osobe u upravnom postupku povjerovale i donijele Rješenje kojim mu se priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma s pravom na invalidninu, u vremenu od 1. travnja 2004. do 31. listopada 2013. mjesečno primao naknadu za invalidninu u ukupnom iznosu od 16.830,00 kuna, koji novac je uzeo i za sebe zadržao, oštetivši time proračun Republike Hrvatske za navedeni novčani iznos, nakon čega je na temelju naprijed navedenih neistinitih činjenica doveo u zabludu i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područnu službu u Zagrebu, koji mu je 16. lipnja 2006. izdao Rješenje kojim ostvaruje pravno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je dijelom uzrokovana na radu izvan tih okolnosti, na koji način je u vremenu od 26. siječnja 2006. do 30. studenog 2013. ostvario pravo na invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 341.323,64 kune, koji novac je uzeo i zadržao za sebe, oštetivši time proračun Republike Hrvatske za navedeni novčani iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanje i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevarom, opisano u članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11.

II.Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženog LP te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog LP zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11., predloživši da ga sud proglasi krivim i osudi po zakonu. U optužnici je predloženo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Kov-60/2015-8 od 21. srpnja 2015.

2. U ovom predmetu rasprava je započela iznova pred novim vijećem nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-221/2024-3 od 30. travnja 2024. ukinuta presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-275/2015-49 od 20. listopada 2023. te je predmet upućen Općinskom sudu u Gospiću na ponovno suđenje.

3. Očitujući se o optužbi optuženi LP očitovao se kako se ne smatra krivim te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka (list 787 spisa).

4. Tijekom dokazanog postupka neposredno pred sudom na raspravi 1. rujna 2025. ispitani su u svojstvu svjedoka GP (list 818-819 spisa) i HP (list 819-820 spisa). Uz suglasnost stranaka na raspravi 5. studenog 2025. pročitani su i pregledani: zapisnik o ispitivanju svjedoka ČP sa rasprave 8. studenog 2021. (list 651-652 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka UP na raspravi 8. studenog 2021. (list 653 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka UP (list 586-587 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KP na raspravi od 8. studenog 2021. (list 653-654 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka KP (list 588-589 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MP na raspravi 21. srpnja 2021. (list 671-672 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka AP na raspravi od 21. srpnja 2022. (list 673-674 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka AP (list 584-585 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka JP na raspravi 21. Srpnja 2022. (list 675-677 spisa) te sa rasprave 1. rujna 2025. (list 818-819 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka HP na raspravi 21. srpnja 2022. (list 679-680 spisa) i sa rasprave 1. rujna 2025. (list 819-820 spisa), zapisnik o ispitivanju vještakinje Jasne Galeković na raspravi 8. rujna 2022. (list 691-692 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] (list 9 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 10-11 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] (list 12 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (Iist 13-14 spisa), protokol Kirurške ambulante Medicinskog centra Gospić (listovi 15-24 spisa), Zahtjev za priznavanje svojstva HRVI-a (list 26- 27 spisa),

Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (listovi 30-32 spisa),

Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 34 spisa), Zahtjev za priznavanje svojstva HRVI-a (list 36 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (list 39 spisa), Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 39 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (list 41 spisa), Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 43 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (list 46 spisa), rješenje HZMO (listovi 131 i 132 spisa), prijava ozljede na radu (listovi 164-167 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (listovi 177-179 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji (listovi 234 i 235 spisa), potvrda Ministarstva obrane (listovi 236-239 spisa), rješenje Ministarstva obrane (list 240 spisa), potvrda Ministarstva obrane (listovi 241 i 242 spisa), Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 234 spisa), Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 273 spisa), podaci HZMO (list 290 spisa), dopis Ministarstva obrane od 14. studenog 2013. (listovi 291 i 292 spisa), popis svih sudionika Domovinskog rata (listovi 293295 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broja [serijski broj] (list 298 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 299i 300 spisa), dopis Opće bolnice Gospić (list 359 spisa), mišljenje vještaka sa zapisnikom o vještačenju (listovi 421 - 425 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LP sa reproduciranom snimkom (listovi 443-446 spisa), dopis Opće bolnice Gospić s priloženim nalazom specijaliste (list 28-29 spisa), nalaz specijaliste (list 731 spisa), preslika vojne iskaznice od 3. veljače 1992., vojnik- kurir broj R228522 (listovi 732 i 735 spisa), preslika vojne iskaznice broj R239187 (listovi 732 i 735 spisa), uputnica specijalisti od 13. prosinca 1991. (list 733 spisa), preslika fotografija (list 734 spisa), povijest bolesti od 5. veljače 1996. (list 736 spisa), nalaz specijalističkog pregleda od 25. kolovoza 1998. (list 737 spisa), nalaz specijalističkog pregleda od 12. veljače 1996. (list 738 spisa), potvrda od 13. veljače 2004. (list 115-116 spisa), ratni put (list 117-118 spisa), potvrda od 16. lipnja 1995. (list 378 spisa), dopis Gimnazije Gospić s izvatkom iz matične knjige broj 1. matični broj [matični broj]/91 (list 797-799 spisa), dopis Ministarstva obrane sa prilozima (list 803-813 spisa), dopis Opće gimnazije Gospić (list 823 spisa), dopis Opće gimnazije Gospić s priloženim godišnjim planom i programom rada (list 833-835 spisa), dopis Državnog arhiva u Gospiću sa priloženim zapisnicima sa sjednica nastavničkog vijeća (list 840 do 860 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (listovi 694-695 spisa). Stranke nisu imale primjedbi na provedne dokaze.

5. Ispitan na kraju dokaznog postupka optuženik je na raspravi 5. studenog 2025. iskazao da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio na raspravi 17. listopada 2023. Uz suglasnost stranaka pročitana je obrana optuženika koju je iznio prilikom ispitivanja na raspravi 17. listopada 2023. (list 725-728 spisa).

6. U svojoj obrani na raspravi 17. listopada 2023. optuženik je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao pred državnim odvjetnikom kada je bio prvi puta ispitan u svojstvu okrivljenika. Naveo je kako je kao maloljetan ostao sa svojim ocem u kući, u svome selu, a budući da njegova majka nije bila u to vrijeme kod kuće jer je bila zaposlena u Općoj bolnici Gospić i da je otac upravo iz tog razloga isključivo u to ratno vrijeme brinuo o njemu. U to vrijeme da je imao 14 i pol godina. Naveo je da se staro selo nalazilo na samoj crti bojišnice koje je bilo izloženo svakodnevnom granatiranju. Od kolovoza 1991. su bila ratna zbivanja u njegovom selu koja su itekako uzele maha, od strane četnika i vojske JNA. Kontinuirano i svakodnevno su vršeni napadi na selo, uslijed čega je bila u selu srušena crkva, dosta objekata, poginula četiri susjeda uslijed granatiranja i to konkretno od avijacije. Naveo je da se sjeća kako je to bilo grozno vrijeme, po selu je s ocem išao na stražu, vremena za spavanje uslijed takvih razaranja nije bilo jer su neprijateljske snage bile nadmoćnije od njih. Naglasio je da su u to vrijeme dečki njegovog godišta pa do dobi od 17 godina bili jedno šestero do sedmero. Sjeća se da su se neka mala djeca sklonila iz sela, a isto tako se sjeća da su neke žene iz tog sela otišle sa malom djecom, a neke su ostale sa djecom u dobi od četiri do pet godina, a neke da su spavale upravo u podrumu njihove kuće. Dalje je naveo kako su u njegovom dvorištu bile skladištene mine i to nekih 40 sanduka, bestrzajni top i da je njemu sva vrsta oružja na neki način bila dostupna u svakom trenutku. Nadalje je naveo da su straže krenuli raditi u prvom napadu na Gospić, a radilo se o tome da je Divoselo bilo takvo u kojem je pretežno živjelo srpsko pučanstvo, dok su u njegovom selu bili pretežno hrvati, kršćani, ali da je bilo i dvije, tri familije pravoslavne vjere. Mlađi, jači obučeniji, sposobniji da su bili na prvoj liniji, jer su oni u to vrijeme bili i naoružaniji. Slabije naoružani da su čuvali selo i bili unutar sela.

6.1. Naglasio je za UP da on u to vrijeme nije bio pripadnik ZNG-a do listopada, već da je bio pripadnik vojske JNA u svojstvu podoficira. Sjeća se da su pripadnici HOS-a početkom 11. mjeseca 1991., koliko ga sjećanje služi, s njima još bio u kontaktu od 15. pa do kraja mjeseca. Sjeća se da su bili u pitanju JP, "neki Č", PP, HP i u biti oni su njega pokušali zaštititi da ne bude na liniji prve fronte u selu. Sjeća se kao tadašnji dječak da je njegov sada pokojni otac kuhao za vojsku kako bi se vojska koja je bila u njegovom dvorištu uspjela nahraniti koliko je to ratno zbivanje dozvoljavalo. Da ga je upravo JP kao svojevrsnog kurira u HOS, a osim njega je naveo da je još bilo puno maloljetnika, ali isto tako i desetak "cura" od kojih su tri do četiri bile maloljetne.

6.2. Na posebno pitanje predsjednice vijeća, što je značilo u to vrijeme biti kurir i što se to od njega tražilo, s posebnim naglaskom na prethodni dio njegovog iskaza u kojem je iskazao da ga je JP htio zaštititi da ne bude na prvoj liniji fronte, naveo je da je to bila priprema municije, nekih sanitarnih potrepština koje su oni donosili iz zapovjedništva u postrojbu, a isto tako je naveo da je znao nositi putne naloge, te određenu papirologiju vezanu za količinu hrane, činjenice koliko je ljudi spavalo, a isto tako i za gorivo te koliko je ljudi bilo na terenu. Nadalje je naveo da je bilo bitno znati koliko je točno ljudi na terenu jer se hrana pripremala za točan broj ljudi. U to vrijeme kuhinja u vojarni nije bila osposobljena, bila je srušena te se koristila kuhinja u selu Brušani. On u to vrijeme s posebnim naglaskom na okolnosti koje su u to vrijeme bile aktualne, ratno zbivanje u kojem se našao, nije uopće tada shvaćao što je JP mislio pod time kad je rekao da ga želi zaštititi. JP do trenutka upoznavanja nije znao, bio mu je potpuni neznanac, a sada nakon odmaka je naglasio kako mu je zbog svega zahvalan i da mu skida kapu. Upravo sa JP često je išao u obilaske položaja i to iz razloga što je trebalo ljudima odnijeti municiju koju bi JP prethodno stavio u neko od osobnih vozila i onda bi on s njim išao kako bi JP to njima predao.

6.3. Sjeća se događaja kad je zadobio predmetnu ozljedu. Naglasio je da je bila velika zima, da su ratna zbivanja bila na vrhuncu, da je ljudima trebalo odnijeti municiju i drugu potrepštine u vidu sanitarnih potrepština i hrane. Tog dopodneva, tog petka, da je već poginuo jedan njihov pripadnik, i to G. Sjeća se da su tog dopodneva u vojarnu došli „ Č“, koliko se sjeća ime H je bilo FP te da su on i zapovjednik GP rekli kako treba napuniti što više municije, protuoklopa, minobacača. Sjeća se da je tog dana sigurno palo 500-1000 granata, kako na Grad Gospić, tako i na okolne položaje. Kada su natrpali predmetnu municiju i sve pobrojane stvari, da su zapovjednik GP i on krenuli u Ornice. Sjeća se da je u tijeku bilo granatiranje i da su čak dva puta do ulaska u same Ornice i zastajali. Kad su skrenuli u samo selo Ornice da su dvije mine pale blizu samog vozila na udaljenosti 30-tak metara. Da je zbog toga zapovjednik je zakočio i rekao mu da iskoči iz auta i traži zaklon. Budući da je bilo malo snijega, cesta je bila malo zaleđena, te kad je iskočio i krenuo prema obližnjem kanalu, da se poskliznuo i pao u taj kanal i da mu se uslijed tog poskliznuća okrenulo koljeno i da je ostao u tom kanalu. Nakon nekoliko minuta da je došao je zapovjednik GP do njega i to iz razloga što ga je zvao nije mogao iz kanala izaći. Zapovjednik ga je kad je došao, pitao što mu je, odgovorio mu je da mu je iskočilo koljeno i da ne može hodati. Pitao ga je i da li je ranjen, te mu je odgovorio da nije. Ostavio ga je u tom kanalu jer se zapovjednik uputio odnijeti municiju i sve druge potrepštine iz auta, to sve je nosio bez vozila, iz razloga što više nije bio u mogućnosti upaliti vozilo. Također se sjeća da je zapovjednik otišao u selo po druge vojnike koji su se sa njim vratili kako bi mu pomogli odnijeti cijelu tu municiju, kao i minobacače. Naveo je da su mu predmetni vonjici pomogli pomaknuti vozilo sa strane koje se nije moglo upaliti da sklone sa strane kako bi se oslobodio put, njegov zapovjednik je uzeo drugo vozilo i onda nakon svega toga obavljenog je došao po njega u kanal. Budući da nije mogao uslijed ozljede stajati, pomogao mu je ući u vozilo te su se uputili u Opću bolnicu Gospić. Zajedno sa zapovjednikom je došao pred bolnicu, pred sami ulaz gdje je bila straža. Prilikom ulaska u bolnicu prepoznala ga je sestra TP koja ga je pitala što se dogodilo, a to iz razloga jer se sjetila da je tri dana prije ovog događaja bio pad Čanka iz kojeg je sestra koja ga je prepoznala rodom i da mu je navela kako je stalno razmišljala tko će sljedeći doći u bolnicu. Objasnio joj je vrstu ozljede, nakon čega ga je uvela u bolnicu i te se sjetio da je sjeo na neku vrstu pokretnih nosila sa kotačima i da je digao nogu. S obzirom da je i njegova majka u to vrijeme u bolnici radila i da je bila pozvana, i da mu je ozljedu na nosilu sanirao dr. U, da je potom dobio je longetu sa žicama i da je taj dr. U rekao budući je u to vrijeme u bolnici bio i dr. ĆP, da bi bilo dobro ga upravo dr. ĆP isto pogleda i da svoju dijagnozu. Doktor ĆP kada ga je pregledao utvrdio je da na njegovoj nozi treba izvršiti punkciju te su mu je odmah i vršili, izvadili su mu sukrvicu van, ostavljena mu je longeta, ali labavije, iz razloga što je upravo dr. ĆP rekao da je ostavi ako bi mu nakon punkcije noga otekla. Tu noć je prenoćio na krevetu od majke u bolnici u skloništu bolnice u podrumu i sutradan je otišao kući. Kod kuće je bio tri do četiri dana, nakon čega se vratio u postrojbu. Sam je skinuo longetu i stavio elastičan zavoj, jer mu je zbog ratnih zbivanja i svih okolnosti ta longeta samo smetala i otežavala hod. Zbog njegovog takvog stanja, zapovjednik mu je stavio za zadatak isključivo da odrađuje određene stvari, većinom da je sjedio, jer je zbog predmetne ozljede još uvijek dosta šepao. Ostao u postrojbi po njegovom sjećanju do veljače 1992., kada mu je zapovjednik rekao da se s obzirom da je maloljetnik, mora maknuti, jer se radi o preustroju hrvatske vojske. Osvrnuo se na iskaze UP i KP te naveo da mu oni nikad nisu bili zapovjednici, kao niti AP. To je naglasio iz razloga jer je UP na raspravi postavio pitanje do kada je postrojba HOS-a 19. satnije djelovala samostalno, jer da on u svojem iskazu nije znao reći da li je to bio 27., 28. Ili 29. Prosinac, a radilo se o 1.1.1992. i to konkretno, kad je ta satnija do trenutka kada je potpala pod njega, zapovjednik bio GP. To je sve naveo iz razloga što je AP upravo potvrdio ovu činjenicu, da kada je 19. Satnija HOS-a potpalo pod 3. Bojnu, pod zapovjedništvo UP, da je upravo AP viđao, kako je svakodnevno dolazio, u tom uredu, KP, K, UP i njega.

6.4. Naveo je da je otežano hodao nakon zadobivanja ozljede mjesec dana, da se on ni ne sjeća konkretne dijagnoze, da se samo sjeća da je dobio papire, odnosno nalaze koje je stavio u džep, koje nije iščitavao.

6.5. Naveo je da je u 11. mjesecu 1995. išao na dosluženje vojnog roka, a sve iz razloga što mu je bilo priznato bilo vrijeme koje je proveo u ZNG, HOS, konkretno u 19. satniji nakon čega se prijavio u 9. gardijsku brigadu i onda da je po završetku specijalističke obuke primljen u gardijsku brigadu u kojoj je napredovao od čina manje postrojbe, daljnjih školovanja te odlaska u veće postrojbe. Nakon gašenja 9. gardijske brigade pali su pod zapovjedništvo 1. gardijske brigade, nakon čega je imao ponudu za prijeći u vojnu sigurnosnu agenciju. Prošao je sve sigurnosne provjere, zadovoljio sve kriterije i ušao u službu i raspoređen je u ured ravnatelja Vojno sigurnosne agencije i da je tada bio ravnatelj pok. ĐP, a onda je bio raspoređen za sustav tehnike za nadzor. Umirovljen je nakon operacije lijevog koljena 2004. godine.

6.6. Naglasio je da je 1991. bila herojska godina, godina hrvatske povijesti u kojoj je mali broj ljudi preuzelo odgovornost i obavljao poslove za sve građane Republike Hrvatske i da su upravo oni zaslužni što sve danas građani Hrvatske imaju. Istaknuo je da je među tom skupinom odgovornih i hrabrih ljudi bio i on te da je jedini njegov crimen bio što je u to vrijeme bio maloljetan, iako je tada izgledao zrelije od svojih vršnjaka. Naglasio je nadalje da je za sam grad Gospić to bilo teško vrijeme, da je sve bilo improvizacija i da nije bilo redovnog ustroja hrvatske vojske. On je bio u postrojbi HOS-.a u svojstvu kurira i obavljao kao kurir zadatke koji su mu bili povjereni upravo od zapovjednika JP. Postrojba HOS je bila u sastavu 118. brigade hrvatske vojske, koja nije djelovala samostalno, bila je na najtežoj crti bojišnice u doba žestokih napada na Ornice, koje je predgrađe Gospića. Nakon dobivene zapovijedi da maloljetnici ne mogu biti pripadnici hrvatske vojske, uključujući i HOS, sve do redovnog pristupa u hrvatsku vojsku bio je na raspolaganju u vrijeme obrane grada, jer je tek nakon Oluje došlo do redovnog ustroja hrvatske vojske kojoj je pristupio 1996. Od odsluženog vojnog roka priznat mu je dio ratnog puta proveden u HOS-u, a za njegovo stradavanje u 12. mjesecu 1991. postoji dokumentacija. Naveo je da kako smatra da za kazneno djelo stavljeno mu na teret nisu ostvarena zakonska obilježja, da u optužnici ne stoji niti činjenični niti pravni opis niti pravna kvalifikacija, a da u najspornijem dijelu njegova upisa u knjigu protokola nakon stradavanja on ne može niti imati nikakvih saznanja niti je u tome moga učestvovati ni na koji način.

6.7. Posebno je naglasio da uslijed svih okolnosti koje su ga zadesile kao dijete, da nije imao ni djetinjstvo niti mladosti, a trenutno uslijed bolesti svih vrsta, posebno činjenice da je to sve psihički na njega jako utjecalo, te posebno zbog bolesti korone da je završio u bolnici, na bolničkom liječenju dvadeset dana, uslijed čega je zadobio sepsu pluća, a zbog čega ima oštećenje pluća od 40%. Da mu je jako žao što je došlo do svega ovoga, da mu je jasno da se sve ovo vezano za vođenje ovog kaznenog postupka pokušava staviti njegovoj majci na teret, budući da je radila u to vrijeme u Općoj bolnici Gospić. Međutim, napomenuo je da to nije imalo nikakve veze sa njegovom majkom, a kao činjenice da je i ona sama svjesna.

6.8. Nakon pročitanog iskaza optuženika, optuženik je izjavio da nema ništa za dodati, a pitanja mu nisu postavljana.

7. Obzirom je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka, nakon što su izvedeni svi dokazi u ovom predmetu, sud je tek nakon njegove obrane, imajući u vidu činjenični opis optužnice, mogao zaključiti koje su činjenice sporne u ovom predmetu, dakle koje je činjenice potrebno utvrđivati.

8. Nije sporno da je optuženik podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, nije sporno da mu je taj status priznat i nije sporno da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu, koju je primao i zadržao za sebe.

9. Sporno je je li optuženik bio pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga 13. prosinca 1991. i je li ozljedu zadobivenu toga dana zadobio kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga te je li optuženik neistinito u zahtjevu za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida naveo da je tu ozljedu zadobio kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga te je li znao da bi to bila neistinita činjenica.

10. Obzirom da je sud zaključio koje su činjenice sporne, u nastavku obrazloženja biti će analizirani samo oni dokazi koji se odnose na sporne činjenice i na temelju kojih su te sporne činjenice utvrđivane.

11. Svjedokinja IP, majka optuženika, na raspravi održanoj 8. studenog 2021. (list 651-652 spisa) iskazala je da je 13. prosinca 1991. radila po sistematizaciji ugovora o radu u svojstvu glavne sestre medicinskog centra Opće bolnice Gospić. Zbog specifične situacije koja je Hrvatsku zadesila u predmetno vrijeme, bili su ograničeni sa osobljem, sa tristo ljudi koji su u bolnici radili spali su na njih svega osamdeset, a od četiri kirurga ostao samo jedan i jedan internista. Sjeća se da je bila pozvana u svezi stradavanja svog sina od strane medicinske sestre TP koja joj je priopćila kako joj je sin nastradao. Po saznanju otišla je do doktora U u ambulantu. Navela je kako je njezinom sinu na koljeno lijeve noge odozgo do dolje bila stavljena longeta. Doktor U je predlagao da njezin sin bude pregledan i od strane doktora ĆP, isto je učinjeno ubrzo nakon stavljene predmetne longete. Doktor ĆP za navedenu ozljedu i njoj i njezinom sinu naglasio je kako će od tad, pa ubuduće morati pripaziti te čuvati predmetnu nogu. Preporučio je liječenje u vidu rehabilitacije, međutim, da oni za to materijalnih uvjeta s obzirom na cjelovito stanje kako njihovo osobno, tako i u cijeloj državi nisu imali. Da je kasnije po skidanju longete trpio bolove koji su ga pratili dalje kroz život te da je zbog navedene ozljede bio primoran da se nad njegovom nogom izvrši kirurški zahvat. Od kirurškog zahvata da i nadalje njezin sin trpi posljedice. Pojasnila je da je njezin sin kada je zaprimljen u bolnicu imao četrnaest i pol godina, da je kritične zgode kada je nastradao u Ornicama bio u sastavu postrojbe HOS-a. Također je pojasnila u svezi činjenice, a s obzirom na dob njezinog sina u to vrijeme i to da je bio dijete, da su u to vrijeme graničili sa srpskim područjem i da je njezinom sinu bila pomagati i boriti se za Hrvatsku i da nju nikada kao njegovu majku nitko nije pitao za odobrenje da postane dio postrojbe. Objasnila je kako se u to ratno vrijeme postupalo u bolnici, odnosno protokol te je navela da bi se nekom od zaprimljenih i ranjenih prvo pružala medicinska pomoć, a nakon toga bi ga se upisivalo. Također je navela da bi podatke u protokolu upisivala sestra na temelju postavljene dijagnoze doktora. Isto tako je iskazala u odnosu na podatke sastavljene na temelju protokola da se znalo dogoditi da bi određene pacijente zaprimili, ali s obzirom na zadobivene ozljede da bi ih onda slali dalje za Rijeku i da te pacijente onda ne bi upisali. Saznanja nije imala da li su se podaci naknadno upisivali. Pojasnila je da su ona i ravnatelj imali svatko svoj ured i da je protokol zbog događaja i praćenja zbivanja stavljen u ured ravnatelja, upravo iz razloga što je ravnatelj išao za time da se napravi arhiva, te je arhiva i napravljena. Ona i ravnatelj su surađivali te je i njoj i ravnatelju protokol bio dostupan cijelo vrijeme. Sjeća se sestre koja je radila u to vrijeme u bolnici, TP, a koja je umrla, a isto tako i sestre M koja je imala infarkt i da je trenutno teško bolesna. Također je naglasila da je njezin sin sam skinuo longetu sa noge.

12. Svjedok UP (list 653 spisa), ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 8. studenog 2021. u cijelosti je ostao kod svog iskaza koji je dao kada je bio ispitan u svojstvu svjedoka pred državnim odvjetnikom 4. prosinca 2014. (listovi 586 i 587 spisa). Naveo je da je u inkriminirano vrijeme naslijedio 19. satniju od JP koja je djelovala na području sela Ornice. Da se konkretno zvala 19. satnija treće bojne 118. Brigade. Naglasio je da dijete od 14 godina nije moglo biti pripadnik niti jedne vojne postrojbe. Naveo je da dijete u starosti od četrnaest do petnaest godina je moglo na određen način biti u sklopu vojne postrojbe, ali da s obzirom na svoju dob nije mogao dobivati zapovijed. Na posebno pitanje optuženika svjedok je odgovorio kako je ta satnija djelovala samostalno. Također je naveo da su optuženik i otac bili viđeni u selu. Naveo je kako nema saznanja da bi optuženik dolazio u ured, kao i da nema saznanja da je optuženi bio kurir JP.

12.1. Iz pročitanog zapisnika o ispitivanju svjedoka u ODO Karlovac (list 586-587 spisa) razvidno je da je svjedok u odnosu na sporne činjenice iskazao da optuženik nije bio u njegovoj postrojbi 28. satnije 118. brigade, jer je isti bio maoljetan, a maloljetnici nisu mogli pristupiti vojsci. Nije mu poznato da je optuženik zadobio bilo kakvu ozljedu, odnosno nije vidio da bi isti bio bio ozlijeđen, ali također nije sudjelovao niti u ratnim operacijama. Na tom području njegova je potrojba bila jedina koja je branila to područje. Vezano uz potvrdu koju je potpisao za optuženika radi reguliranja vojne obveze, a kojom se potvrđuje da je optuženik od 15. rujna 1991. do 15. veljače 1992. na tom području boravio i obavljao osmatračko-dojavljivačku djelatnost, izjavio je da je tu potvrdu potpisao s ciljem da se optuženiku smanji vojna obveza za određeni vremenski period. Vrijeme koje je naveo u potvrdi nije imalo nikakve veze s pripadnosti postrojbi HOS-a, a potvrdu je optuženiku izdao jer mu je bilo poznato da je isti tada boravio na području [adresa], međutim za navedeno nije postojala nikakva pisana dokumentacija, a vremenski period koji mu je naisao uzeo je otprilike. Koliko se sjeća LP nije bio niti pripadnik neke druge postrojbe odnosno siguran je da isti nije bio na popisu 28. satnije.

13. Svjedok KP ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 8. studenog 2021.(list 653-654 spisa) u cijelosti je ostao kod svog iskaza koji je dao kada je bio ispitan u svojstvu svjedoka pred državnim odvjetnikom 4. prosinca 2014. (listovi 588 i 589 spisa). Nadodao je da u slučaju zadobivanja ozljede od strane optuženika da je onda kao takva navedena ozljeda morala biti navedena i zabilježena u pisanom obliku. Također je naveo da je on u svojstvu pisara u inkriminiranom vremenu kada je radio bio zadužen za upis bilo kakve ozljede koju bi eventualno zadobio vojnik i to isključivo 28. satnije. Na posebno pitanje optuženika da li je imao saznanja da bi 19. satnija HOS-a bila pod njegovim zapovjedništvom, odgovorio je da nije.

13.1. Iz pročitanog iskaza svjedoka KP iz zapisnika o ispitivanju svjedoka u ODO Karlovac (list 588-589 spisa) razvidno je da je taj svjedok prilikom tog ispitivanja iskazao o bitnim činjenicama da je on bio pisar, odnosno referent u 28. satniji. Koliko mu je poznato LP nije se nalazio na popisu 28. satnije, niti je dobivao plaću, jer je u to vrijeme bio maloljetan. Siguran je da u sporno vrijeme LP nije zadobio ozljedu, budući da je on, svjedok, u rujnu, listopadu, studenom i do kraja prosinca 1991. u 28. satniji obavljao poslove pisara te za svakoga tko je bio ranjen, svjedok je ispunjavao obrazac o načinu ranjavanja, a što nije učinio za LP niti je od ikoga dobio informaciju da bi isti bio ranjen.

14. Svjedok MP ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 21. srpnja 2022. (list 671-672 spisa) naveo je da je unazad deset do petnaest godina bio pozivan od strane policije u Rijeci i to oko utvrđivanja činjenice da li je u vrijeme Domovinskog rata bio u Gospiću te je kao i na raspravi iskazao da u Gospiću tada nije bio. Naglasio je da nikad nije liječio osobu pod imenom i prezimenom LP i da ne zna o kome se konkretno radi. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da nema relevantnih saznanja bitnih za prdmet ovog postupka pa njegov iskaz nije posebno ocjenjivan.

15. Svjedok AP ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 21. srpnja 2022. (list 673-674 spisa) u cijelosti je ostao kod svog iskaza koji je dao kada je bio ispitan u svojstvu svjedoka pred državnim odvjetnikom 4. prosinca 2014. (listovi 584 i 585 spisa). Posebno je naglasio da je očitom omaškom u pisanju bilo navedeno da je bio zapovjednik 188. brigade jer da je bio zapovjednik 118. brigade, a isto tako da se radi o očitoj omašci budući da mu nije bio nadređeni RP, nego UP. Poznato mu je da je u inkriminirano vrijeme osim nazočnog optuženika bilo maloljetnih osoba koji su se priključili vojsci. Naglasio je da u inkriminirano vrijeme optuženik nije bio njegov vojnik te da on po zakonu i nije mogao biti vojnik. Naveo je da je u inkriminirano vrijeme viđao optuženika, i to u vremenskom intervalu od 3. prosinca 1991. pa do 15. siječnja 1992. Posebno je naglasio da nadalje od tog datuma maloljetnici više nisu mogli sudjelovati ni na koji način u oružanim snagama, budući da je bilo određeno da bi maloljetnici redovno mogli služiti vojsku, kao preduvjet da su prije toga morali odslužiti vojni rok, i da je takva odluka bila donesena od vrhovnog zapovjednika na nivou države. Naveo je da ima konkretna saznanja da su maloljetnici sudjelovali u oružanim snagama i da je konkretno osobno optuženika viđao u inkriminirano vrijeme u selu [adresa] te u vojarni Eugen Kvaternik s posebnim naglaskom da ga je viđao u uniformi. Osobno je imao dojam u svezi optuženika i činjenicu da je viđao optuženika, ili svaki dan ili nakon nekoliko dana, a s obzirom na svoju poziciju da je optuženi bio kurir. To je pojasnio na način da je posao kurira obuhvaćao pomaganje u vidu prenošenja određenih dokumenata, ali isto tako da je moguće da je on u svojstvu kurira sudjelovao i u aktivnoj obrani Hrvatske. Na posebno pitanje optuženika, da li su se znali viđati u kancelariji njegovog zapovjedništva 28. satnije u kojoj su znali biti KP, A i UP, odgovorio je da je optuženi znao dolaziti i koliko se sjeća to je bilo često i njemu je djelovao da on dolazi u svojstvu kurira i po njemu je optuženi to svojstvo morao dobiti od nekog njemu nadređenog, JP.

15.1. Iz pročitanog zapisnika o ispitivanju svjedoka AP (list 584-585 spisa) u ODO Karlovac proizlazi da je taj svjedok o bitnim činjenicama izjavio da za ozljedu LP u prosincu 1991. nije znao niti je vidio da je isti bio ozlijeđen, a također mu nije logično da je isti tek 2004. prijavio da je zadobio ozljedu koljena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u prosincu 1991. Također se sjeća da je znao vidjeti optuženika sa zapovjednikom 19. satnije JP kako se vozi u automobilu, a iz priče je čuo da je LP kurir JP, međutim nije mu poznato da bi LP bio pripadnik 118. brigade niti da bi za to primao plaću.

16. Svjedok GP ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 21. srpnja 2022. iskazao je kako je on optuženom bio zapovjednik i da se od tada vodio službeno u svojstvu kurira i to na način da je bio zadužen za poštu obilaženje terena 18.11.1991. Pojasnio je da je optuženi i prije ovog datuma kojeg je naveo (18.11.1991.) svakodnevno dolazio u vojarnu, te da je optuženi od strane njih bio obučen u uniformu, koliko se sjeća od njih je dobio automatsku pušku, a isto je naglasio kako je optuženi bio u to vrijeme maloljetnik i da je u to vrijeme i bilo i drugih maloljetnika. Naveo je da je bio u ZNG i da je bio u Topuskom te da je nakon pada Topuskog raspoređen za Gospić gdje je preuzeo zapovjedništvo HOS-a i da je u to vrijeme bilo oko 50-tak maloljetnika i to su bili maloljetnici iz cijele Hrvatske čak su neki bili i iz Vukovara, a tim maloljetnicima je on osobno zapovijedao. Naveo da je davao zapovijedi u vidu održavanje vojarne, obilaženje položaja, s posebnim naglaskom da su oni za cijelo vrijeme ratnog stanja bili na prvoj linije te su da su ih nastojali mijenjati ih u grupama, da su ih vraćali kući kako bi ih što manje bilo po grupama, a sve iz razloga su bili maloljetnici. Za optuženika je naglasio a budući mu je kuća bila blizu vojarne, da mu on osobno nije mogao zabraniti do 18. studenog 1991. da dolazi, budući je optuženi to htio, a nakon toga je regularno ostao u postrojbi kod njih. Naveo je da je sa maloljetnicima bila ovakva praksa do drugog mjeseca 1992. kada je Ministarstvo donijelo odluku iz koje je proizlazilo da se maloljetnici moraju vratiti u školu, s time da je postojala iznimka s obzirom na ratno stanje u povezanosti sa prvom crtom bojišnice da je određeni maloljetnik mogao ostati ali za takvu odluku je morala biti donesena zapovijed i taj netko bi i odgovarao. Na konkretan upit predsjednice vijeća, da li se sjeća da bi optuženi zadobio u to vrijeme kad mu je bio nadređeni kavu ozljedu, navodi da se i te kako sjeća, te je odgovorio da se to dogodilo na petak 13., tzv. crni petak. Istaknuo je da se radilo o vojnoj akciji, njihovoj internoj, u kojoj su ušli ranom zorom na područje neprijateljskih snaga te su ušli u njihovu zasjedu. Naglasio je kako se radilo o njegovom vodu pod zapovjednikom DP iz [adresa] koji je tog dana i poginuo, da je uslijed toga krenulo veliko granatiranje prema Gospiću. Vezano za navedeno granatiranje koje je bio uobičajeno za taj dan, naveo je kako mu je posebno ostalo u sjećanju i to zbog činjenice što su se u konkretnom slučaju nalazili u Ornicama, u kojem im je bilo njihovo zapovjedništvo, a da se radilo o crti bojišnice Bilaj – Jasikovac, da su se u tom trenutku on i optuženi nalazili u osobnom vozilu marke Golf i kad su skoro došli do položaja u Ornice, budući da je bilo jako granatiranje, i da su granate padale po cesti, da su oni uslijed takvog stanja koje ih je zadesilo izletjeli iz Golfa, svatko na svoju stranu, a sjetio se da je optuženi u jednom trenutku počeo zapomagati, te da je on došao do njega. Sjeća se da je osobno ugledao optuženika kako se nije mogao osloniti na nogu, nije mogao hodati, sjeća se da krvi nije bilo, odnosno da nije bio ranjen i upravo mu je zbog toga bilo lakše kad ga je ugledao. Da ga je odmah stavio u vozilo, u kojem su se zajedno uputili do još jednog rova kako bih iz auta istovario stvari, a nakon toga da su se uputili u bolnici gdje je ostavio optuženika na prijemu, a da se on vratio na položaj u Ornice, kako bi pomogao izvući vojnike koji su zapeli u zasjedu, a da je jedini način kako bi ih izvukli isključivo preko vode. Na poseban upit predsjednice vijeća vezano uz ozljeđivanje optuženika koje je prethodno naveo, kako mu je djelovao optuženi u trenutku kada je došao do njega, odgovorio je da je izgledao izbezumljeno, "da je bio nikakav, blijed". Sjetio se da ga je noga izuzetno boljela i da nije mogao stati na nogu. Pojasnio je da prilikom dolaska u bolnicu sa optuženikom da u bolnici nije bilo puno ljudi. Na pitanje branitelja optuženika i to pod čijim zapovjedništvom je bila postrojba HOSa, odgovorio je da je HOS bio u zapovjedništvu 118. brigade, a njegov zapovjednik da je bio OP. Na poseban upit predsjednice vijeća da li je koga izvijestio da je u predmetnoj akciji optuženi nastradao i da ga je on osobno prebacio u bolnicu u Gospiću, odgovorio je da je i to HP, ZP, PP, a radilo se o vojnicima koji su bili zapovjednici satnija i vodova. Na posebno pitanje državnog odvjetnika da li je optuženi bio član njegove satnije odgovara da je sve do 2. mjeseca 1992., ali da nije postojala nikakva odluka na temelju koje bi optuženi bio član satnije. Na poseban upit predsjednice vijeća, a s obzirom na njegov raniji dio iskaza i to da je optuženi bio dio njegove satnije i da je imao iskaznicu, tko ju je izdavao i kako je izgledala i od kojeg datuma bi ona datirala, odgovorio je da ju je konkretno za optuženika izdala 118. brigada, izgledala je plave boje, imala je sliku vojnika, ime, prezime i broj same iskaznice, a otraga da je bila navedena postrojba, otisnut pečat i vojna pošta, a sama iskaznica je datirala od same prijave. Naveo je da je optuženi sudjelovao u ratnim operacijama, budući da je bio na prvoj crti bojišnice, a pojasnio je to upravo iz razloga što je sam Gospić upravo bio na prvoj crti, pa da je samim time onda i optuženi bio na prvoj crti bojišnice. Naveo je da nije siguran da li je optuženi dobivao plaću. Naveo je da ne zna da li je optuženi bio na popisu 28. satnije, jer on nije bio zapovjednik 28. satnije, ali da je optuženi bio na popisu 19. satnije, jer je bio dio 118. brigade 19. satnije i da je stoga i bio na tom popisu. Da je upravo zbog navedenog što je bio na popisu i imao iskaznicu o kojoj je ranije iskazivao. Naveo je da su KP i UP mogli znati da je optuženi bio u bolnici, ali isto tako da postoji mogućnost da nisu znali ništa o tom ozljeđivanju, a to je pripisao činjenici što je u to vrijeme bilo ratno stanje i iz sustava to nije bilo moguće vidjeti. Isto tako je naveo za AP da je mogao znati i biti upoznat u ozljeđivanje optuženika, ali s obzirom da nije bio dio njihove postrojbe da onda postoji mogućnost da nije bio upoznat s time da je optuženi ozlijeđen. Naveo je da ima saznanja što se sa optuženim događalo nakon što ga je ostavio u bolnici i to da je nekoliko dana ostao u bolnici, nakon čega se vratio kod u postrojbu te se sjeća da ni tada nije bio u mogućnosti normalno hodati, koliko se sjeća hodao je uz pomoć štake i to je bilo zasigurno 2-3 tjedna. Da je s obzirom na njegovo takvo stanje bio na poštedi te bi sjedio u kancelariji. Sjeća se da je bio pozvan vezano za rješavanje optuženikovog statusa i to od strane UP. Na poseban upit predsjednice vijeća, da li je po njemu postojala mogućnost, sve s obzirom na činjenicu da je iskazao kako je on prvi došao do optuženika po ozljeđivanju, da je optuženi to odglumio, odgovorio je da to nije moguće, s obzirom na situaciju koja je bila, evidentno je bilo da je optuženi ozljedu zadobio.

16.1. Svjedok GP, neposredno ispitan na raspravi 1. rujna 2025. (list 818-819 spisa) iskazao je da optuženika poznaje iz postrojbe u koju se dragovoljno javio jer je njihova postrojba bila jedina koja je primala maloljetnike i strance. To je bila 19. bojna HOS, a kasnije 19. satnija u sastavu 118. brigade HV. S obzirom da je optuženi bio iz Gospića, a bio je maloljetan stavljen je za kurira. S obzirom da su se maloljetnici od početka "muvali" po vojarni i od zauzimanja vojarne JNA u Gospiću nalazili u toj vojarni, a oni su tamo ostali kao jedina postrojba nakon zauzimanja zajedno sa zapovjedništvom, uzeli su ih pod svoje. Bili su s njima do polovine siječnja 1992., dok Ministarstvo nije donijelo odluku da se moraju vratiti u školu. Dok su bili kod njih, nisu išli u školu. Svjedok je bio zapovjednik te bojne kasnije satnije. Optuženik je najveći dio vremena provodio s njim jer je bio maloljetan pa da ga zaštiti. 13. prosinca 1991. u mjestu Ornice na cesti prema Bilajskom mostu kada su se vraćali prema Gospiću, granatama je gađana cesta kojom su se kretali pa su u jednom trenutku morali iskočiti iz vozila, on na jednu stranu optuženik na drugu i prilikom toga se optuženik ozlijedio na što ga je upozorio kada su se vratili jer mu je rekao da ga boli noga. On ga je ostavio u bolnici i vratio se u vojarnu, došao je sa zavijenom nogom i nije mogao hodati, ali ne zna je li imao gips, toga se ne sjeća, ali zna da je dobio poštedu.

16.1.1.Na upit branitelja jesu li vodili evidencije o pripadnicima HOS-a svjedok je odgovorio da jesu njihove interne evidencije koje su slali u zapovjedništvo 118. brigade, kako bi znali broj ljudi koji su na raspolaganju. Što su oni dalje radili s time evidencijama, svjedok ne zna, to je bilo do 18. studenog 1991., a onda je nakon toga evidencije vodilo zapovjedništvo 118. brigade HV, kojima su slali podatke o ljudima periodično te je do Božića ili Nove godine cijela njihova postrojba ušla u sustav i svi su dobili prve plaće osim maloljetnika, jer nisu znali što s njima i stranaca. Onda u siječnju i veljači su i oni došli na te popise. "Skidanje" maloljetnika iz postrojbi ovisilo je od postrojbe do postrojbe i od pojedinca do pojedinca. Ne zna točno do kada je optuženik bio u postrojbi, misli do kraja veljače 1992., nije siguran. Maloljetnici su prve plaće dobili u siječnju ili veljači, a ostali ranije.

16.1.2. Na upit ODO svjedok je odgovorio da su prve iskaznice maloljetnici dobili krajem prosinca, početkom siječnja.

16.1.3. Predsjednica vijeća je predočila svjedoku podatke iz dopisa Ministarstva obrane RH od 22. srpnja 2025. ( list 803-804 spisa), treći pasus na listu 804, nakon čega je svjedok iskazao da je on imao ukupno cca 400 vojnika, a ne 196 i da je ova grupa od 196 prva grupa koja je prešla u HV i dobila iskaznice. Nadalje je iskazao da ne zna zašto 118. brigada nije upisala i one koje su naknadno pristupili.

17. Svjedok HP, ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 21. srpnja 2022. naveo je da je za vrijeme rata bio u HOS-u u Gospiću, te da je bio zamjenik zapovjednika i to od osnutka HOS-a je bio u HOS-u. Naveo je da im je sjedište bilo u vojarni te da se sjeća optuženika, imao je uniformu. Za optuženika je naveo da je u to vrijeme bio klinac, po prilici u dobi od 15 do 16 godina. Da se sjeća kako su optuženika, ali i druge klince uzeli k sebi, a pod time je mislio s obzirom na činjenicu da je u Gospiću bilo ratno stanje, da je onda bilo pametnije držati te klince pod kontrolom nego van kontrole. Da su o tim klincima među kojima je bio i optuženi vodili evidenciju, a sve kako bi im omogućili da svakodnevno imaju obroke. Sjeća se konkretno za optuženika da je bio u svojstvu kurira, a da su ga tako i zvali. Posao kurira je bio da se odnese s vremena na vrijeme pošta, otići po poštu. Na konkretan upit predsjednice vijeća da li se sjeća točno od kojeg trenutka bi optuženi bio točno kod njih, dogovorio je da bi to bio kraj studenog, početak prosinca 1991. Sjeća se da ga je GP bio dovezao u bolnicu u Gospiću iz Ornica, budući da je tamo bio pao te uganuo nogu. Da ta saznanja crpi neposredno, budući da je u to vrijeme i on sam bio u bolnici u trenutku kada je optuženog GP dovezao. Sjeća se da je uvidio da je optuženi tom prilikom šepao. Da se nakon bolnice u kojoj se susreo sa optuženikom i GP uputio za Zagreb, te da se po povratku iz Zagreba nakon nekoliko dana vratio u vojarnu te je saznao da je optuženi povrijedio nogu, jer da je imao zavoj na koljenu i u to vrijeme je bio u vojarni u zapovjedništvu. Sjeća se da se optuženi u to vrijeme kretao na način da je malo šepao. Na poseban upit državnog odvjetnika, tko je bio nadređeni optuženom, odgovorio je da je to bio GP te je naveo da optuženi nije sudjelovao u ratnim operacijama. Na poseban upit predsjednice vijeća, što bi po njemu podrazumijevala činjenica da je optuženi bio, a kako je sam ranije iskazao u Ornicama sa svojim nadređenim, konkretno GP, imajući u vidu činjenicu da je u to vrijeme bilo ratno stanje, odgovorio je da s obzirom da se optuženi zatekao sa svojim nadređenim u vrijeme ozljeđivanja u Ornicama, da je on zasigurno bio na prvoj liniji, te je naglasio da je sada kada razmišlja trebalo pripaziti i optuženika ne voditi sa sobom te ga je po njegovom mišljenju trebalo ostaviti u vojarni. Naveo je da nije zamijetio gips niti longetu, ali je čuo da je optuženi imao zavoj na ozlijeđenoj nozi, a u to vrijeme je optuženi kako bio obučen u uniformu.

17.1. Svjedok HP, ispitan na raspravi 1. rujna 2025. (list 819-820 spisa) iskazao je da je 1991. bio pripadnik HOS-a i to kao osnivač i to kao osnivač HOS-a za cijelu Hrvatsku pa tako i 19. bojne HOS-a koja je bila stacionirana u Gospiću. Krajem 1991. početkom 1992. bojne HOS-a pridružile su se HV-u pa tako i 19. bojna HOS-a koja je postala satnija pridružena 118. brigadi HV. Optuženik je 1991. bio u Gospiću. On je zajedno sa još nekim maloljetnicima prihvaćen u njihovu 19. bojnu HOS-a i to na način da ga je zapovjednik GP uzeo za svog kurira. Tad u Gospiću nitko nije išao u školu, jer nije bilo nastave zbog ratnih djelovanja. Misli da je on imao svoj pištolj. Dana 13. prosinca 1991. optuženik se nalazio sa zapovjednikom u Ornicama kada je bilo granatiranje i onda je optuženik ozlijedio koljeno pa ga je zapovjednik GP odveo u bolnicu. Svjedok se tada nalazio u bolnici jer je tog istog dana i on stradao. Optuženika je vidio u bolnici. Svjedok je tada imao ozljede na rukama licu i leđima i bio je pri svijesti. Vidio je kada je zapovjednik doveo optuženika na bolnički hodnik.

18. Vještakinja Jasna Galeković, ispitana na raspravi 8. rujna 2022. u cijelosti je ostala svojeg pisanog nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2014. (list 422-425 spisa). Na poseban upit branitelja optuženika, da konkretno objasni što znači međunarodna norma koja je istaknuta u nalazu i mišljenju izrađenog vještačenja od 5. ožujka 2014. odgovorila je da je u pisanom nalazu i mišljenju navela da je međunarodna norma u kojoj su navedene metode vještačenja izrađene, a sama norma se odnosi na propise i pravila prema kojima laboratorij poput laboratorija za vještačenje dokumenata i rukopisa Centra za vještačenje moraju imati propisanu opremu, načine ispitivanja, odnosno svaki laboratorij unutar EU koji provodi ispitivanja sukladno toj normi trebao bi imati istovjetne rezultate što znači da apliciranje ove norme osigurava kvalitetu samog vještačenja i davanje odgovarajućeg mišljenja u skladu s propisanim pravilima. Na njegov daljnji upit i to s obzirom da je na temelju nalaza i mišljenja utvrđeno da je preko ranije upisanog korisnika upisano ime optuženika, da li je moguće utvrditi puni identitet te osobe na bilo koji način, vještakinja je odgovorila da kao što je navela u nalazu u tablici broj 1 na strani 3 da je izvršena je djelomična restitucija prvobitno pisanih podatka u pojedinim rubrikama, pri čemu dio podataka nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi, a što je označeno u tablici oznakom ?, a detaljno pojašnjenje razloga nemogućnosti restitucije je opisano na strani 2 nalaza, gdje piše "da tom oznakom upitnika je označen dio podataka čiji sadržaj nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi ili zbog slabe vidljivosti tih podataka ili zbog nedovoljno čitkog rukopisa odnosno na dijelu prvobitno upisanih podataka se nalaze novoupisani podaci koji su već u dijelu prekrili prvobitne podatke te u takvom slučaju vještakinja nije mogla nagađati što bi tamo moglo pisati već je u tablici navela prvobitne podatke za koje je bilo sigurno što piše". Na daljnji upit da li je upoznata tko je sve imao pristup bolničkom protokolu, vještak iskazuje kako ne posjeduje te podatke.

19. Iz pročitanog zahtjeva za priznavanje svojstva hrvatskog ratnog vojnog invalida u Uredu državne uprave u Ličko – senjskoj županiji od 1. ožujka 2004. (listovi 26. i 27 spisa), proizlazi da je optuženi u tom zahtjevu kao datum zadobivanja povrede naveo 13. prosinca 1991., kao mjesto zadobivanja povrede Ornice – Bilaj, kao dio tijela, lijevo koljeno i desno, kao okolnosti nastanka povrede, usred neprijateljskog granatiranja položaja Ornica – Bilaj, kao vrijeme povrede, da je bio pripadnik postrojbe HOS-a 19. bojne, 1. satnije, 4. voda, kao zdravstvena ustanova gdje je liječen, MC Gospić (bolnica), kao za koju bolest traži priznavanje svojstva Ja, povreda lijevog i desnog koljena, kao kada je bolest nastala i pogoršala se i ispoljila, 13. prosinca 1991., 1993., 1994., 1996., 1998. i 2004., kao pod kojim okolnostima granatiranje položaja, a koji zahtjev je vlastoručno potpisan od LP u [adresa] **.**.2004.

20. Iz pročitanog nalaza specijaliste od 13. prosinca 1991. (list 29 spisa), kojega je optuženiku dostavila Opća bolnica Gospić u privitku dopisa od 3. veljače 2004. (list 28 spisa) proizlazi da je od strane prim. dr. ĆP **.**.1991. izvršen pregled LP, 1977., dragovoljca i stradalnika Domovinskog rata, ozljedu lijevog koljena zadobio na ličkoj bojišnici u predjelu "Ornica" prilikom skoka u jarak tražeći zaklon od neprijateljskog granatiranja, dg.: distarsio genus lat. sin, luxatio patellae eiusdem, haemarthros, laesio in tera genus lat. sin., laesis ligamenticallat. medi. lis gen l. sin., (ruptura menisci medialis suspecta), th.: punkcija koljena (40 cm hemat., sadrena tutor lanceta, mirovanje, noga na povišenom, kontrola za 8 dana. Nalaz specijaliste jednakog sadržaja nalazi se i na listu 572 spisa.

21. Iz pročitanog nalaza specijaliste potpisanog kao P. Dr. NP od 13. prosinca 1991. (list 731 spisa) proizlazi da je izvršen pregled Tihomira Jelače 1977 i da je postavljena Dg. Distorsio art.genus. l. sin. i Th. sadreni tutor za koljeno.

22. Iz pročitane uputnice specijalisti (list 733), potpis nečitak, proizlazi da je ista sačinjena 13. prosinca 1991., pod registarski broj obveznika doprinosa navedeno je HV. HOS, uputnica je izdana LP rođenom 1977., a upućuje se specijalisti za Kir. Gospić.

23. U pročitanoj potvrdi Zajednice Udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga Klasa: 127-02/04-01/08, Ur.br.: 363-ZUDHOS-01-04-08 od 13. veljače 2004. (list 115- 116 spisa) stoji pod osnovnim podacima o stradalniku da je stradalnik LP, otac F, rođen **.**.1977. u [adresa], od adresom prebivališta i boravišta [adresa], kao nadnevak pristupanja u OS RH naveden je 15.09.1991., kao dužnost vojak, a pod sastav dragovoljac. U potvrdi je opisano stradavanje i to: kao nadnevak je naveden 13.12.1991., kao općina-grad događaja Gospić, a kao mjesto Bilaj-Ornice. U opisu stradavanja u bitnome stoji da se stradavanje dogodilo u oružanom otporu agresoru, na prvoj crti bojišnice, 13.12.1991. u mjestu Ornice na Gospićkom ratištu na način da je uslijed neprijateljskog granatiranja skočio u jarak te je prilikom skoka udario u tvrdu podlogu i zadobio tešku ozljedu lijevog koljena te da je prebačen na daljnju obradu u Medicinski bolnički centar Gospić. Posebno je naznačeno da je predmetna potvrda o stradavanju izdana temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, potvrde zapovjednika i dostupne liječničke dokumentacije, a služi u svrhu ostvarivanja statusa Ja te da se u drugu svrhu ne može upotrijebiti. Ta potvrda je vlastoručno potpisana od koordinatora ZUDHOS-a JP, dipl. ing. i predsjednika ZUDHOS-a BP, dipl. ing. te ovjerena pečatom.

24. Iz pročitanog ratnog puta (list 117 i 118 spisa), za LP od Zajednice Udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga od 13. veljače 2004. Klasa: 123- 02/04-01/09, Ur. broj: 363-ZUDHOS-01-04-09 koji je dostavljen Uredu za obranu Gospić, proizlazi da je LP bio pripadnik Samostalne 19. bojne HOS-a prve satnije, četvrtog voda koja je kasnije ušla u sastav 118. Brigade HV-a i to u periodu od 15. rujna 1991. do 15. veljače 1992., iz čega da je vidljivo da je LP sudjelovao u oružanom otporu i obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dalje je navedeno da je bio izložen raznim borbenim djelovanjima od strane neprijatelja, na prvoj crti bojišnice, na koje je 13. prosinca 1991. u mjestu Ornice – Bilaj na ličkom ratištu uslijed neprijateljskog granatiranja kako bi se zaštitio skočio u jarak te je uslijed skoka udario kako čitavim tijelom, tako i koljenima od tvrdu podlogu (kamene ploče), uslijed čega je LP zadobio tešku ozljedu lijevog koljena i lakšu ozljedu desnog, uz uganuće lijeve noge i rupture ligamenata. Isto tako proizlazi da je nakon tog događaja LP prebačen na daljnju obradu u Medicinski bolnički centar u Gospiću. Proizlazi da je u sklopu svega navedenog LP bio izložen i drugim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u periodu u kojem je služio u navedenoj postrojbi da je doživio jednu vrstu ratnog stresa, nakon čega je bio upućen na daljnje liječničke preglede. Također je navedeno da se LP pokazao kao korektan i predan borac, dobar suborac te je tako kako kroz navedenu postrojbu, tako i kroz postrojbe Hrvatske vojske za sve akcije u kojima je sudjelovao bio pohvaljen, nosilac spomenice Domovinskog rata i ostalih pohvala dodijeljenih od strane zapovjednika brigade i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske. Posebno je navedeno da se predmetni ratni put za LP izdaje na osnovu Odluke ministra obrane (Klasa: 023-03/02-02/01, Ur. broj: 512-01-02-689 od 13. prosinca 2002.) i da služi u svrhu rješavanja prava i zakona hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te da se u druge svrhe ne može upotrijebiti. Navedena potvrda je vlastoručno potpisana od koordinatora ZUDHOS-a JP, dipl. ing. i predsjednika ZUDHOS-a BP, dipl. ing. te ovjerena pečatom.

25. Uvidom u Potvrdu Ministarstva obrane, glavnog stožera HV-a, zbornog područja Gospić, zapovjedništvo 9. gbr., Gospić, Klasa: 080-09/95-01/07, Ur. broj: 3178-04/1- 94/22 od 16. lipnja 1995. utvrđeno je da iz iste proizlazi da se od strane Zapovjednika 3. bojne 118. brigade HV potvrđuje da je LP rođen **.**.1977. boravio u s. [adresa] u vremenu od 15.09.1991. do 15.02.1992., a koji se nalazio u zoni odgovornosti 28. satnije 3. bojne te da je glede nedovoljnog broja vojnika bio raspoređivan na vojničke dužnosti i tako obnašao osmatračko – dojavljivačku službu sve do 15.02.1992. kada je popunjenost postrojbi postala bolja. Proizlazi da imenovani vlada osnovnim znanjima i iskustvima iz rata i da se predmetna potvrda izdaje imenovanom u svrhu reguliranja vojne obveze te da se kao zamolba Uredu za obranu navedeno činjenično stanje uzme u obzir i po njemu postupi. Navedena potvrda je ovjerena pečatom vojne pošte Gospić te je vlastoručno potpisana po zapovjedniku 3. bojne – bojniku CP.

26. Uvidom u fotografije (list 734 spisa) utvrđeno je da se na istima nalaze i djeca odjevena u vojničke maskirne uniforme, a u rukama drže oružje, a na jednoj fotografiji dijete sjedi na nekoj vrsti topničkog naoružanja.

27. Uvidom u preslike vojnih iskaznica (list 732 i 735 spisa) utvrđeno je na jednoj vojnoj iskaznici piše broj R228522, ime LP. Na iskaznici je i fotografija muškog djeteta u maskirnoj vojnoj uniformi. Također je utvrđeno uvidom u preslike poleđina vojnih iskaznica na listu 732 spisa da na jednoj od preslika piše pod čin- dužnost vojni kurir, kao broj iskaznice naveden je 001-1795, kao oznaka jedinice navedena je VP 2140, a kao datum izdavanja 3.2.1992.

28. Čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka SP kod Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 18. prosinca 2014. (list 590-591 spisa) utvrđeno je da izjavio da je od siječnja 1991. Kao liječnik bio na području Gospića, da se sjeća da su ga 2-3 ljudi tražili da im naknadno izda nalaz i mišljenje, navodeći da su predmetni izgubili, nakon čega je on samo jednom izdao, obzirom je tu osobu pronašao u protokolu operativne zone Rijeka, međutim sada se ne može sjetiti imena te osobe. U odnosu na nalaz koji mu je predočen od 13.12.1991. za LP iskazao je da je to njegov rukopis i da je on predmetni nalaz napisao, ali se ne sjeća da li je to pisano u ambulanti baš toga dana ili je to pisao naknadno, time da je na nalaze koje je pisao naknadno stavljao datum pregleda iz protokola. Još je naveo da je tijekom tih ratnih godina bilo teško voditi evidenciju na kvalitetan način te je protokol u ambulanti bio dostupan praktički svima.

29. Čitanjem popisa svih sudionika Domovinskog rata za dodjelu spomenice 1990- 1992 (list 293-295 spisa) utvrđeno je da se pod rednim brojem 1199. Nalazi ime LP rođen u [adresa] i datum stupanja u HV 15.1.1992., a kao datum prestanka naveden je 15.2.1992.

30. Iz pročitanog dopisa Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, KLASA: 562-01/25-01/56, URBROJ: 512M2-01-04-01-25-4 od 22. srpnja 2025., kojemu su priloženi preslika dopisa Službe za vojnu obvezu s preslikom ratnog puta i potvrde, preslika platnog spiska za siječanj i veljaču 1992. i preslika očitovanja Središnjeg vojnog arhiva (list 803-813 spisa) proizlazi da je vojna iskaznica izdata na ime LP serijske oznake R228522 izdata 3.2.1992. od VP 2140 vjerodostojna, da su vojne iskaznice izdavane svim pripadnicima ratnih postrojbi pa tako i maloljetnim pripadnicima. Kasnije je izdata zapovijed da se iz Hrvatske vojske moraju otpustiti maloljetne osobe i strani državljani, što je većina postrojba izvršila. Dio zapovjednika nije proveo zapovijed te su u svojim redovima i dalje imali maloljetne osobe, a i strane državljane premda ih nisu više iskazivali u svojim evidencijama i na isplati novčanih naknada. Iz tog razloga dio tada maloljetnih osoba pa i stranih državljana, danas kroz upravni postupak, sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, dokazuje svoje sudjelovanje u Domovinskome ratu.U dopisu se navodi i da je LP, rođen **.**.1977. evidentiran kao pripadnik 118. Brigade Gospić s nadnevkom pristupanja 15.1.1992., da je imenovani evidentiran na platnom spisku nezaposlenih pripadnika pričuvnog sastava HV-a u obračunu za mjesec siječanj 1992. – 15 dana i mjesec veljaču 1992. – 15 dana u 118 R brigadi Gospić. Navodi se također da je izvršen uvid u službeni popis pripadnika 118. brigade HV-a te je utvrđeno da je imenovani bio pripadnik navedene postrojbe u vremenu od 15.1.1992. do 15.2.1992. te je stoga utvrđeno da podaci iz službene evidencije nisu usklađeni s podacima evidentiranim u evidenciji hrvatskih branitelja u kojoj je imenovani evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe u vremenu od 15.9.1991. do 15.2.1992. te je nadležni Područni ured za poslove obrane Gospić, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak usklađivanja službene evidencije. Nadalje se navodi da je utvrđeno da je 19.2.2004. Uprava za ljudske resurse, Služba za poslove obrane MORH-a, Upravi za obranu Gospić dopisom dostavila ratni put i potvrdu o stradavanju LP u HOS-u, koji podatak nije proveden u službenoj evidenciji. U dopisu stoji i da je uvidom u dokument naslova „118. brigada Hrvatske vojske, V.P. 2140 Gospić, 19. Satnija HOS-a, mobilizirani za Gospić od 18.11.1991., 19 satnija, Zapovjednik GP“ utvrđeno da je u navedenom dokumentu evidentirano 196 osoba koje su kao pripadnici 19. Satnije HOS-a pristupili 118. brigadi HV-a Gospić, s time da je prvi nadnevak pristupanja bio 18.11.1991., zadnji upisan je HP kao 196. s nadnevkom pristupanja 1.1.1992. dok je kao 195. Upisan NP s nadnevkom pristupanja 7.1.1992. te da u navedenom popisu nije evidentiran LP pa je stoga upitna vjerodostojnost ratnog puta i potvrde o stradavanju izdane 13. veljače 2004. od strane Zajednica udruga dragovoljaca HOS-a, potpisane od JP i HP. Glede zaduživanja vojne opreme i naoružanja, u dopisu se navodi da, koliko im je poznato, nije postojao unificirani protokol već se navedeno izdavalo na revers ili se vodila evidencija zaduženog naoružanja s njegovim brojem i potpisom branitelja, način vođenja evidencije ovisio je od postrojbe do postrojbe. Vezano uz podatke o položaju i kretanju 19. satnije HOS-a u vremenu od 1. studenog do 31. prosinca 1991., u dopisu je navedeno da ne raspolažu podacima jer u Središnjem vojnom arhivu nije zaprimljeno arhivsko gradivo 19. satnije HOS-a.

31. Uvidom u dopis Gimnazije Gospić od 2. srpnja 2025. (list 797 spisa) utvrđeno je da su u matičnoj knjizi škole br. 1 za školsku godinu 1991/1992 evidentirani podaci da je LP izostao ukupno 54 sata, od čega 1 neopravdan sat.

32. Uvidom u dopis Gimnazije Gospić od 18. rujna 2025. (list 823 spisa) utvrđeno je da je u matičnoj knjizi škole broj 1. za školsku godinu 1991/1992 evidentirano da je datum upisa 1. rujna 1991., što označava početak školske godine, ne nužno i početak nastavne godine.

33. Uvidom u dopis Gimnazije Gospić od 10. listopada 2025. (list 833-835 spisa) utvrđeno je da je u istome navedeno da se u Godišnjem planu i programu za školsku godinu 2014/2015, priloženom dopisu, navodi da je nastava za školsku godinu 1991/1992 počela 17. veljače 1992. (list 835 spisa), ali da Godišnji plan i program ne predstavlja javnu ispravu pa temeljem njega škola ne može izdati potvrdu.

34. Uvidom u dopis Državnog arhiva u Gospiću od 15. kolovoza 2025. s prilozima (list 840-860 spisa) utvrđeno je da se među prilozima nalazi Zapisnik sa sjednice Nastavničkog vijeća Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja Nikola Tesla Gospić (danas Gimnazija Gospić) održane 13. veljače 1992. (list 843-844 spisa). U tom zapisniku (list 844 spisa) stoji pod c) Odlučeno je da početak nastave bude 17. veljače 1992.

35. Iz pročitanog dopisa Opće bolnice Gospić od 29. kolovoza 2013. (list 359 spisa) proizlazi da je u bolnici arhivar VP zaposlen 1.4.2004., a da je prije toga arhivska građa bila kod bivše glavne sestre bolnice ČP i glavne sestre odjela pa se u nastavku navode imena glavnih sestara pojedinih odjela i to ŠP, EP, LO i ŽO, a nije bilo djeltanika koji bi do 1.4.2004. vodio arhivu bolnice.

36. Uvidom u nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", dipl. ing. Jasne Galeković, samostalnog vještaka za rukopise i dokumente od 5. ožujka 2014. (listovi 420 – 425 spisa), utvrđeno je da je na listu Protokola kirurške ambulante Medicinskog bolničkog centra u Gospiću u rubrici pod rednim brojem 55, izvršeno naknadno upisivanje podataka preko prvobitno upisanog teksta. Izvršena je restitucija sadržaja prvobitno upisanog teksta. Nadalje, uvidom u rezultate ispitivanja (listovi 423 i 424 spisa) proizlazi da je utvrđeno kako su u svim rubrikama predmetnog lista upisani podaci korištenjem indigo papira ili samokopirajućeg papira koji ostavlja trag plave boje, te kako je u rubrici pod rednim brojem 55, iznad svih prvobitnih upisanih podataka te i u pojedinim podrubrikama u kojima prvobitno nisu upisani podaci, izvršeno naknadno upisivanje podataka pri čemu je korišten indigo papir ili samokopirajući papir koji ostavlja trag u crnoj boji. Proizlazi da je izvršena restitucija prvobitno upisanih podataka u rubrici pod rednim brojem 55 predmetnog lista protokola te je u tablici broj 1 prikazan sadržaj prvobitnih i naknadno upisanih podataka. Pri tome je oznakom "?" označen dio podataka čiji sadržaj nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi zbog slabe vidljivosti ili uslijed nedovoljno čitkog rukopisa, dok je oznaka "-" upisano pod rubrikama u kojima nema tragova prvobitnih i / ili naknadno upisanih podataka. Iz podataka tablice br. 1, naziv podrubrike, redni broj 55, prvobitno su upisani podaci i to datum upisa 13.12.91, osobni podaci LJ? NP 1961 reg. br. obveznika doprinosa -, šifra djelatnosti – dijagnoza (šifrom), Početna, Završna, -,-, kategorija osiguranika - , terapija - , vrsta usluge ponovni pregled, cijena, - , ukupno-, obveznik plaćanja RS ZNG Gospić, potpis odgovornog radnika -. Pod naknadno upisani podaci proizlazi pod osobni podaci Jelača Tihomir 1977, Gospić, L. Novi, reg. br. obveznika doprinosa 118. brig., šifra djelatnosti HOS, dijagnoza (šifrom), Početna, Završna, -, - kategorija osiguranika -, terapija S? rdeni tutor za koljeno, vrsta usluge Rtg koljena lijevog, cijena -, ukupno - , obveznik plaćanja 118. brig. HV HOS, potpis odgovornog radnika -. Nadalje, je utvrđeno da je kemijskom olovkom crnog crta izvršeno podebljavanje dijela naknadno upisanih podataka u pod rubrici "osobni podaci" i to: " T" u upisanom imenu " LP" te prve s lijeva brojčane oznake "7" u upisanoj godini rođenja "1977".

37. Nakon analize dokaza koji se odnose na sporne činjenice, sud cijeni iskaze svjedoka ČP, JP, HP, i ĆP vjerodostojnim, jer su isti iskazivali detaljno, životno, okolnosno i jasno, njihovi iskazi su suglasni, a potvrđuju ih i izvedeni materijalni dokazi i to zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (list 26-27 spisa), nalaz specijaliste (list 29 spisa), nalaz specijaliste (list 731 spisa), uputnica specijalisti (list 733 spisa), potvrda Zajednice udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (list 115-116 spisa), ratni put (list 117-118 spisa), potvrda Ministarstva obrane, Glavnog stožera HV-a, Zbornog područja Gospić, zapovjedništva 9. gbr. Gospić (list 378 spisa), fotografije (list 734 spisa), preslika vojne iskaznice broj R228522 (list 732 i 735 spisa), dopis Gimnazije Gospić (list 797 spisa), dopis Gimnazije Gospić (list 823 spisa), dopis Gimnazije Gospić (list 833-835 spisa) i dopis Državnog arhiva s prilozima (list 840-860 spisa) s posebnim naglaskom na relevantni Zapisnik sa sjednice Nastavničkog vijeća (list 843-844 spisa).

38. Svjedoci IP, GP i HP svojim su iskazima potvrdili da je optuženik u vrijeme ozljeđivanja 13. prosinca 1991. bio pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga te da je ozljeđen prilikom obavljanja vojničkih dužnosti, a navedeno je potvrđeno i materijalnim dokazima i to zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (list 26-27 spisa), nalazom specijaliste (list 29 spisa), nalazom specijaliste (list 731 spisa), uputnicom specijalisti (list 733 spisa), potvrdom Zajednice udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (list 115-116 spisa), ratnim putem (list 117-118 spisa), potvrdom Ministarstva obrane, Glavnog stožera HV-a, Zbornog područja Gospić, zapovjedništva 9. gbr. Gospić (list 378 spisa), fotografijama (list 734 spisa), preslikama vojne iskaznice broj

R228522 (list 732 i 735 spisa)

39. Vezano uz materijalnu dokumentaciju potrebno je posebno se osvrnuti na nalaz specijaliste (list 29 spisa), nalaz specijaliste (list 731 spisa) i uputnicu specijalisti (list 733 spisa) te ih dovesti u vezu s iskazom svjedoka ĆP. S tim u vezi ističe se da su sva tri navedena nalaza sačinjena istog dana 13. prosinca 1991. i da pokazuju logičan slijed liječničke obrade optuženika u Općoj bolnici Gospić. Posebno se ističe da je svjedok ĆP u svom iskazu kod ODO Karlovac potvrdio da je nalazu od 13. prosinca 1991. njegov rukopis i da ga je on napisao. Za istaknuti je da u tom nalazu piše da je LP ozljeđen kao dragovoljac i stradalnik Domovinskog rata pa se napominje da nije životno ni vjerojatno da bi optuženik, u vrijeme nastanka nalaza dijete od samo četrnaest godina, dao lažne podatke liječniku koji mu pruža liječničku pomoć, zato jer planira nekih dvadeset godina kasnije podnijeti zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida. Točno je da je svjedok ĆP naveo da je neke nalaze pisao naknadno, ali za ovaj nalaz ne zna je li ga pisao baš toga dana u ambulanti ili naknadno, međutim, u iskazu svjedok nije precizirao što znači naknadno, radi li se o danima ili godinama. Ovdje se ponovno ističe da nalaz potpisan od strane svjedoka ĆP, prate još i nalaz drugog specijaliste (list 731 spisa) i uputnica specijalisti (list 733), svi s istim datumom 13. prosinca 1991., koji zajedno s nalazom koji je napisao ĆP čine jednu logičnu cjelinu u smislu postupanja i vremenskog slijeda.

40. Dopis Gimnazije Gospić (list 797 spisa), dopis Gimnazije Gospić (list 823 spisa), dopis Gimnazije Gospić (list 833-835 spisa) i dopis Državnog arhiva s prilozima (list 840-860 spisa) s posebnim naglaskom na relevantni Zapisnik sa sjednice Nastavničkog vijeća (list 843-844 spisa) dokazuju da je nastava u Centru odgoja i usmjerenog obrazovanja Gospić, u školskoj godini 1991/1992 započela tek 17. veljače 1992. Također je na temelju dopisa Gimnazije Gospić i privitaka tim dopisima utvrđeno da je optuženik školske godine 1991/1992 bio učenik prvog razreda u toj školi. Navedeno posredno potvrđuje iskaze svjedoka ČP, JP i HP, jer je iz toga razvidno da je nastava u školi, čiji je učenik bio optuženik, u školskoj godini 1991/1992 započela tek 17. veljače 1992., što znači da optuženik nije mogao pohađati nastavu pa se kroz rujan, listopad, studeni i prosinac 1991. te siječanj 1992. mogao nalaziti u nekoj vojnoj postrojbi i biti sudionik Domovinskog rata u svojstvu branitelja.

41. Vezano uz spomenutu dokumentaciju, važno je napomenuti da tijekom postupka nije dovedena u pitanje vjerodostojnost pročitanih dokumenata.

42. Nakon analize dopisa Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, KLASA: 562-01/25-01/56, URBROJ: 512M2-01-04-01-25-4 od 22. srpnja 2025., kojemu su priloženi preslika dopisa Službe za vojnu obvezu s preslikom ratnog puta i potvrde, preslika platnog spiska za siječanj i veljaču 1992. i preslika očitovanja Središnjeg vojnog arhiva (list 803-813 spisa), a čiji sadržaj je detaljno iznesen pod točkom 30. ovog obrazloženja, bitno je spomenuti sljedeće. Tim dopisom izrijekom je potvrđena vjerodostojnost vojne iskaznice izdate na ime optuženika te je potvrđeno da su ratne postrojbe u svom sastavu imale maloljetnike. Iz dopisa također proizlazi da se zapovijedi vezano uz otpust maloljetnih pripadnika nisu sustavno provodile, odnosno nisu ih proveli svi zapovjednici te da na razini oružanih snaga nije postojao unificirani protokol o zaduživanju vojne opreme i osobnog naoružanja. U dopisu stoji i da je upitna vjerodostojnost ratnog puta optuženika i potvrde o stradalniku koja se odnosi na njega. S tim u vezi sud prvenstveno želi naglasiti da to što je nešto upitno ne znači da je utvrđeno nevjerodostojnim. Pogotovo imajući u vidu daljnje navode istog dopisa, a to su da podaci iz službene evidencije nisu usklađeni s podacima evidentiranim u evidenciji hrvatskih branitelja te je pokrenut postupak usklađivanja evidencija, da je u dopisu konstatirano da u dokumentu koji sadrži popis 196. pripadnika 19. satnije HOS-a, koji su pristupili 118. brigadi (a temeljem kojeg se u dopisu izvodi zaključak o upitnoj vjerodostojnosti ratnog puta i potvrde stradalnika), pod brojem 196. kao zadnjim brojem upisana je osoba koja je pristupila ranije od osobe koja je upisana kao predzadnja pod rednim brojem 195. U dopisu također stoji da u središnjem vojnom arhvu nije zaprimljeno arhivsko gradivo 19. satnije HOS-a pa ne raspolažu podacima o položaju i kretanju te postrojbe u vremenu od 1. studenog do 31. prosinca 1991. Iz svega navedenog, vezano uz ovaj dopis, sud može samo zaključiti da je dokumentacija kojom raspolaže Ministarstvo obrane vezano uz razdoblje od rujna do krja prosinca 1991. izvjesno manjkava te se na temelju trenutno raspoloživih podataka ne može sa sigurnošću cijeniti vjerodostojnost dokumentacije s kojom raspolažu. Međutim, dopis Ministarstva obrane, ako se pažljivo pročita potvrđuje činjenicu da u razdoblju do siječnja 1992. nije postojao ustroj hrvatske vojske, nego je ustroj započeo tek krajem prosinca 1991. pa se, imajući u vidu ratna zbivanja nije za čuditi ako sva administracija u tom vremenu nije savršeno i uredno vođena ili kako je to u svom iskazu rekao svjedok ĆP: "u tim ratnim vremenima bilo je teško voditi evidenciju na kvalitetan način." Vezano uz evidencije spomenute u ovom dopisu Ministarstva obrane, sud cijeni životnim i logičnim pojašnjenje svjedoka JP, a nakon što mu je sud predočio dio dopisa u kojemu se dovodi u pitanje vjerodostojnost ratnog puta i potvrde stradalnika: " nakon čega je svjedok iskazao da je on imao ukupno cca 400 vojnika, a ne 196 i da je ova grupa od 196 prva grupa koja je prešla u HV i dobila iskaznice. Nadalje je iskazao da ne zna zašto 118. brigada nije upisala i one koje su naknadno pristupili."

43. Sud je iskaz svjedoka AP cijenio djelomično uvjerljivim i to u dijelu u kojem je isti u suglasnosti s ostalim provedenim dokazima, koje je sud prihvatio, a to je u dijelu u kojem svjedok navodi da je u inkriminirano vrijeme bilo maloljetnih pripadnika koji su se priključili vojsci i da su sudjelovali u oružanim snagama, da je viđao optuženka u uniformi, da ga je viđao u kancelariji zapovjedništva 28. satnije i da je po svemu optuženik mogao biti kurir. Međutim, sud nije prihvatio dio iskaza ovog svjedoka u kojemu navodi da mu nije logično da je optuženik tek 2004. prijavio ozljedu iz 1991., jer svjedok ovdje ocjenjuje činjenice, a ne iznosi svoja saznanja o bitnim činjenicama.

44. Sud nije kao uvjerljive prihvatio iskaze svjedoka UP i KP, jer su njihovi iskazi konfuzni, kontradiktorni materijalnoj dokumentaciji u spisu i iskazima ostalih svjedoka.

44.1. Svjedok UP tako navodi da dijete od 14 godina nije moglo biti pripadnik niti jedne vojne postrojbe, da bi nakon toga naveo da je dijete u starosti od četrnaest do petnaest godina je moglo na određeni način biti u sklopu vojne postrojbe, ali da s obzirom na svoju dob nije mogao dobivati zapovijedi. Ovaj navod svjedoka u suprotnosti je s iskazima svjedoka ČP, JP, HP i ČO. U suprotnosti je i s navodima dopisa Ministarstva obrane navedenih pod 42. ovog obrazloženja, kao i s ostalom materijalnom dokumentacijom analiziranom u ovoj presudi. Uzgred se napominje da je javno dostupan podatak da je aktualni ministar obrane Republike Hrvatske bio maloljetni branitelj u Domovinskom ratu.

44.2. Vezano uz razloge za ocjenu iskaza svjedoka GO nevjerodostojnim, sud je posebno uzeo u obzir njegov navod da je u potvrdi koju je potpisao ispred zapovjedništva 9. gbr. (list 378 spisa) neistinito naveo podatke da je optuženik od 15. rujna 1991. do 15. veljače 1992. obavljao osmatračko dojavljivačku službu s ciljem da se optuženiku smanji vojna obveza. Navod svjedoka da je u službene dokumente unosio neistinite podatke ukazuje na karakter svjedoka, njegov lakonski odnos prema istini i posljedicama lažnog prikazivanja činjenica.

44.3. Svjedok KP u svom je iskazu konfuzan i kontradiktoran ostalim izvedenim dokazima, koje je sud prihvatio kao vjerostojne i na koji stranke nisu imale primjedbi. Taj svjedok cijelo vrijeme ustraje u svojim tvrdnjama da je on, svjedok, bio pisar u 28. satniji, zadužen u rujnu, listopadu, studenom i do kraja prosinca 1991., evidentirati sve ranjene pa je tako trebala biti zavedena i ozljeda optuženika. Ovaj svjedok ne navodi da je optuženik bio pripadnik 28. satnije, štoviše navodi da se optuženik nije nalazio na popisu 28. satnije, niti je dobivao plaću pa je stoga njegov iskaz kontradiktoran sam sebi i konfuzan, jer nije jasno zašto bi svjedok kao pisar 28. satnije, evidentirao ozljede optuženika, za kojega isti taj svjedok tvrdi da nije bio pripadnik 28. satnije.

45. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Jasne Galeković za rukopise i dokumente kao i njezinu dopunu na raspravi održanoj 8. rujna 2022. prihvatio kao objektivan, vjerodostojan, dan u skladu s visokim pravilima struke na koji stranke nisu imale primjedbi. Vezano uz Protokol, koji je bio predmet vještačenja, potrebno je naglasiti sljedeće. Nije sporno, kao što je to i utvrđeno nalazom vještaka da je na listu Protokola kirurške ambulante Medicinkog bolničkog centra u Gospiću u rubrici pod rednim brojem 55 izvršeno naknadno upisivanje podataka preko prvobitno upisanog teksta. Međutim, u postupku nije utvrđeno tko je osoba koja je naknadno upisivala podatke, kao niti motiv te osobe. Jasno je da optužba nastoji ukazati da je podatke naknadno upisivala majka optuženika IP, kako bi pomogla optuženiku da ostvari prava koja mu ne pripadaju. Ali jednako vjerojatna kao ta hipoteza, ako ne i vjerojatnija je mogućnost da je podatke naknadno upisivao netko slučajno, posebno kad se uzme u obzir iskaz svjedoka ĆP koji je naveo da je tijekom tih ratnih godina bilo teško voditi evidenciju na kvalitetan način te je protokol u ambulanti bio dostupan praktički svima. Po ocjeni suda, u prilog ovakvom navodu svjedoka idu i navodi iz dopisa Opće bolnice Gospić od 29. kolovoza 2013. (list 359 spisa) iz kojih proizlazi proizlazi da je u bolnici arhivar VP zaposlen 1.4.2004., a da je prije toga arhivska građa bila kod bivše glavne sestre bolnice ČP i glavne sestre odjela pa se u nastavku navode imena glavnih sestara pojedinih odjela i to ŠP, EP, LO i ŽO, a nije bilo djelatnika koji bi do 1.4.2004. vodio arhivu bolnice. Osim toga, spomenuti Protokol nije jedina medicinska dokumentacija koja bi dokazivala da je optuženik ozljeđen 13.12.1991. kao pripadnik vojne postrojbe, obzirom da od istog dana postoje dva nalaza specijaliste i jedna uputnica za specijalistički pregled, čija vjerodostojnost tijekom postupka nije osporavana.

46. Nakon provedene analize svakog dokaza zasebno i međusobno, sud je provedene dokaze, kako personalne, tako i materijalne, doveo u vezu i komparirao s obranom koju je iznio optuženik te je na temelju takve analize zaključio da je obrana optuženika suglasna iskazima svjedoka koje je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive, a u skladu je i s materijalnim dokazima, jer iz iskaza tih svjedoka, kao i iz analiziranih materijalnih dokaza proizlazi da je optuženik u prosincu 1991. zaista bio pripadnik 19. bojne HOS-a i da je tom svojstvu 13. prosinca 1991. ozljeđen. Osim toga, optuženik je po ocjeni ovog suda iskazivao deteljano, okolnosno i uvjerljivo. Slijedom svega navedenog, sud je u odnosu na bitne, a sporne činjenice povjerovao obrani optuženika.

47. Kazneno djelo prijevare čini onaj tko lažnim prikazivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, a sve to čini u cilju kako bi sebi pribavio imovinsku korist. Kako je već gore detaljno i argumentirano obrazloženo, a na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optuženi lažno prikazao činjenice prilikom podnošenja zahtjeva za priznavanje svojstva hrvatskog ratnog vojnog invalida. Uredu državne uprave, Ličko senjske županije, Službi za društvene djelatnosti, i to na način opisan u činjeničnom opisu optužnice.

48. Za postojanje kaznene odgovornosti optuženika potrebno je utvrditi da je bio svjestan neistinitog prikazivanja činjenica glede zahtjeva u kojem je zatražio priznavanja svojstva hrvatskog ratnog vojnog invalida i da je prilikom podnošenja zahtjeva neistinito naveo da je 13. prosinca 1991. zadobio ozljedu u lijevo i desno koljeno kao pripadnik HOS-a 19. Bojne, 1. Satnije, 4. voda, odnosno i svu ostalu dokumentaciju koju je predložio, a koja je bila potrebna za realizaciju priznavanja svojstva hrvatskog ratnog vojnog invalida. Naime, optuženik u konkretnom slučaju odgovara u okviru svoje namjere i u razjašnjenju subjektivne strane djela treba točno navesti dokaze o postojanju njegove svijesti da je postupao s prijevarnom namjerom. Sud smatra da u ovom predmetu nije dokazana prijevarna namjera optuženika.

49. Slijedom svega navedenog, a na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud nije nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom.

50. Stoga je sud optuženika LP na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobodio optužbe za kazneno djelo za koje ga se teretilo, jer nije dokazano da je počinio to kazneno djelo.

51. Obzirom da je sud optuženika oslobodio optužbe, nije odlučivao i prijedlogu ovlaštenog za oduzimanje imovinske koristi ostvarne kaznenim djelom, jer je isti bespredmetan.

52. Budući da je optuženi u ovom kaznenom postupku oslobođen od optužbe to u smislu odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

53. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

Gospić, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Karlovcu na broj: K-DO-372/2014

2. Optuženi LP

3. Branitelj optuženog Silvije Petrović, odvjetnik iz Gospića