- 1 -              Rev 14/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 14/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. l. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-219/2020-5 od 10. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-24/19 od 30. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu - izvanredni otkaz ugovora o radu od 13. veljače 2018. donesena od strane tuženika, da tužitelju nije prestao radni odnos te na vraćanje na rad na radno mjesto računalnog operatera. Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.000,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka preinači, podredno ukine uz naknadu troškova sastava revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. rujna 2015. za radno mjesto računalnog operatera,

 

- da je tuženik 30. siječnja 2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog toga što je tužitelj tog dana u prostorijama poslodavca verbalno napao i vrijeđao drugog radnika, pogrdnim imenima nazivao direktora i radne kolege, nogom udario u stolicu, čime je počinio osobito tešku povredu radne obveze uslijed koje uvažavajući sve okolnosti i interese obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

- da je zbog tog događaja bila pozvana i policija, da je slijed događanja vidljiv iz pregleda snimke video nadzora,

 

- da je u predmetu broj Pr-17/18 presudom od 13. veljače 2019. utvrđeno da istog dana ranije nije donesena usmena odluka o otkazu ugovora o radu (posljedicom koje je tužitelj došao u prostorije tuženika i počinio radnje koje mu se pobijanim pisanim otkazom ugovora o radu stavljaju na teret), dok je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-402/19-4 od 2. lipnja 2020. ista preinačena i usmeni otkaz poslodavca utvrđen nezakonitim,

 

- da u opisanim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući da iznese obranu,

 

- da kod tuženika ne djeluje ni radničko vijeće ni sindikat.

 

9. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je otkaz bio dopušten sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR), zbog ponašanja tužitelja kritične prigode, 30. siječnja 2018., što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć te se pritom pozvao na niz odluka ovog revizijskog suda iz kojih proizlazi da je slično predmetno ponašanje radnika smatrano osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10. Neosnovan je revizijski razlog da bi od strane drugostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. i čl. 221.a ZPP. Naime, nižestupanjski sud prihvatio je utvrđeno činjenično stanje i ocjenu dokaza prvostupanjskog suda navodeći da je taj sud pravilno, kada je donosio zaključak o odlučnoj činjenici koja je pravno relevantna za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva (postojanju povrede obveze iz radnog odnosa), primijenio odredbu čl. 220. ZPP (na koju se tužitelj pozivao u žalbi), te prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka.

 

10.1. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili koji pobija navod i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica odlučit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10.2. Budući nižestupanjski sud uopće nije ni primjenjivao odredbu čl. 221.a ZPP jer je primjenom općeg pravila o teretu dokazivanja kao i pravila iz čl. 135. ZR (da je tuženik dužan dokazati opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu), smatrao utvrđenim okolnosti i povredu radne obveze, to je i ovaj revizijski razlog neutemeljen.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužitelj u reviziji uglavnom ponavlja navode koje je iznosio tijekom postupka a koji su od strane nižestupanjskih sudova cijenjeni prilikom donošenja odluke. Utvrđena je povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

11.1. U odnosu na reviziju tužitelja samo je dodatno za istaći da je sud drugog stupnja imao u vidu okolnosti na koje je tužitelj ukazivao i tijekom prvostupanjskog i tijekom žalbenog postupka te se jasno i argumentirano izjasnio, sukladno rezultatima provedenog postupka, da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten.

 

12. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.