Poslovni broj: Gž Ovr-176/2023-3

1

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: … (kao pravni slijednik iza: E.&S. B. d.d., R., OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv ovršenice J. J. iz Č.,  OIB: …, koju zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj: Ovr-3576/2016-48 od 16. ožujka 2023., 3. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, broj: Ovr-3576/2016-48 od 16. ožujka 2023.

 

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

              "I.               Odgađa se postupak provedbe ovrhe temeljem prijedloga ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-438/22 između istih stranaka.

 

              II.               Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ovrha provodi.

 

              III.               Za vrijeme odgode Financijska agencija neće poduzimati ovršne radnje prodaje nekretnine elektronskom javnom dražbom."             

 

              2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže pobijano rješenje „staviti van snage te nastaviti s ovršnim postupkom do namirenja ovrhovoditelja“.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Polazeći od toga da je ovrha u ovom predmetu određena na temelju ovršne isprave – Sporazuma od 27. studenoga 2006. o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini ovršenice, a da je tim Sporazumom osigurana novčana tražbina koju ovršenica, kao korisnica kredita, duguje kreditoru E. & S. B. d.d. na temelju Ugovora od 24. studenoga 2006. koji je sklopljen u valuti CHF uz promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci kreditora, prvostupanjski je sud, na prijedlog ovršenice, ovrhu određenu rješenjem broj Ovr-376/2016-7 od 27. veljače 2017., odgodio do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred Općinskim sudom u Virovitici vodi pod brojem P-438/22 između ovršenice i E. & S. B. d.d. radi utvrđenja ništetnom ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha.

 

              6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovrhovoditelj žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP) u vezi odredbe članka 65. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ), jer da je prvostupanjski sud ovrhu na prijedlog ovršenice odgodio prije nego što mu je omogućio da se o prijedlogu očituje.

 

              7. Iako je odredbom članka 65. stavak 2. OZ propisano da će odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, istom tom odredbom je ostavljena mogućnost da sud postupi drukčije ako okolnosti slučaja to zahtijevaju.

 

              7.1. Imajući na umu razloge zbog kojih je ovršenica predložila odgoditi ovrhu, ocjena je ovog suda da su okolnosti konkretnog slučaja opravdavale donošenje odluke o njezinom prijedlogu i prije očitovanja ovrhovoditelja, jer je pobijana odluka nužna kako bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), odnosno osigurala potpuna djelotvornost zaštite potrošača u postupku ovrhe pokrenutom na temelju ovršne isprave koja proizlazi iz potrošačkog ugovora s možebitnim nepoštenim (ništetnim) ugovornim odredbama, a što je sve ovršenica potkrijepila ispravama dostavljenim uz prijedlog za odgodu ovrhe.

 

 

 

              8. Pazeći, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, po službenoj dužnosti na ostale bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom iste bile počinjene.

 

              9. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnome ističe kako se parnica u predmetu Općinskog  suda u Virovitici broj P-438/22 (ranije P-127/22) ne vodi povodom tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora, već radi isplate, zbog čega nije ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, ali i da on nije stranka u toj parnici, jer je tužba u tom predmetu podnesena protiv kreditora - E. & S. B. d.d.

 

              10. Iako je u pravu žalitelj kada ističe da se parnica broj P-438/22 pred Općinskim sudom u Virovitici vodi radi isplate, a ne radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 24. studenoga 2006., iz sadržaja priložene prvostupanjske presude broj P-127/2022-14 od 13. srpnja 2002. (list 181-193 spisa) te drugostupanjske presude broj Gž-1328/2022-5 od 6. listopada 2022. (list 174-179 spisa) proizlazi da je riječ o zahtjevu s osnova izvršene preplate temeljem ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu (u dijelu kojim je valuta obveze vezana uz CHF), pa je upravo ništetnost te ugovorne odredbe prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu koji je ovršenica, kao tužiteljica, postavila pozivom na odredbu članka 1111. stavak 1. te članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). To znači da će ocjena osnovanosti zahtjeva za isplatu ovisiti upravo o osnovanosti tvrdnje da je (djelomično) ništetna isprava na temelju koje se u ovom predmetu provodi ovrha na nekretnini ovršenice.

 

              11. Okolnost što se parnični postupak vodi protiv kreditora također nije odlučna, budući da ovršenica (dužnica) može i prema ovrhovoditelju, kao primatelju (cesionaru) isticati i sve one prigovore koje je mogla istaknuti ustupitelju (kreditoru) do časa kada je saznala za ustupanje (članak 84. stavak 2. ZOO), pa će se učinci presude koja će kao prethodno pitanje riješiti pitanje nepoštenosti (ništetnosti) pojedinih ugovornih odredbi odnositi i na ovrhovoditelja, kao novog vjerovnika.

 

              12. U vezi prigovora ovrhovoditelja da ovršenica provedbom ovrhe ne bi trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, valja reći da je Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, najprije obrazložio kako je sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analiziralo) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koja isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

 

              12.1. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, kojom je propisano da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

 

              12.2. Nadalje, sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavak 1. točka 4. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

              13. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnost, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.

 

              14. Kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra (djelomično) ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.

 

              15. Načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti (uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje) da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da se dođe do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, a ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno upravo određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice u kojoj će se kao prethodno pitanje raspraviti pitanje valjanosti ovršne isprave na temelju koje se ovrha provodi.

 

              16. Slijedom svega navedenoga, žalba ovrhovoditelja nije osnovana, pa je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, njegovu žalbu valjalo odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

              17. Budući da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to je u smislu odredbe članka 154. Stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, valjalo odbiti i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

 

U Sisku, 3. listopada 2023.