REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2332/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Škola drvne tehnologije i šumarstva iz Zagreba, [adresa], OIB: 93567138561, zastupan po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 17. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja EP, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Dee Frue, odvjetnice, dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Škola drvne tehnologije i šumarstva, [adresa], OIB: 93567138561, isplatiti tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće, iznos od 821,84 eura za studeni 2021. godine, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 09.12.2021. do isplate, prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), uz naknadu troška parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2019. bio zaposlen kod tuženika, gdje je obavljao poslove nastavnika strukovnih predmeta. Nadalje da mu je tuženik isplaćivao manju plaću jer je za studeni 2021., tužitelju isplaćena bruto plaća od 7.921,34 kune umjesto 14.059,50 kuna, kako je to isplaćeno za listopad 2021., dakle da mu nije isplaćena razlika od 6.138,16 kuna. Tužitelj navodi da tuženik nije imao valjani razlog da mu umanji plaću za sporan iznos obzirom na osnovicu i koeficijent plaće, a koja je jednaka za oba mjeseca. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako je to sadržano u stavku I ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te navode tužitelja iznijete u tužbi kao neosnovane u cijelosti. Nadalje navodi da je tužitelju sve iznose plaća pravovremeno i u cijelosti isplatio, te ni na koji način nije tužitelju umanjio iznose plaća kako to neosnovano upire tužitelj. Tuženik navodi da je tužitelj u tužbi pogrešno i neosnovano naveo da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku plaće u iznosu od 6.138,16 kn bruto. Naime, tužitelj je kod izračuna u tužbi uspoređivao plaću za mjesec listopad i studeni 2021., a koja je za mjesec listopad 2021. za tužitelja iznosila 8.320,10 kn neto, odnosno 14.059,50 kn bruto. Naime, tužitelj je u mjesecu listopadu imao plaćene odrađene prekovremene sate koji su uračunati u plaću za mjesec listopad, kako je to vidljivo u obračunskoj listi. S obzirom da tužitelj u mjesecu studenome nije imao prekovremenih sati te je jedan dio vremena proveo na bolovanju, izračunom Škole isplata razlike plaće koju tužitelj potražuje s pretpostavkom da je isti odradio sate koji mu nisu plaćeni iznosila bi 2.416,60 kn iii 320,74 eura neto, odnosno 3.953,88 kn iii 524,77 eura bruto 1. Međutim, navedena razlika plaće koju tužitelj potražuje odnosi se na plaću za vrijeme kada tužitelj nije radio iz razloga za koje je sam odgovoran. Naime u to vrijeme primjenjivale su se posebne mjere vezane uz COVID-19, a kojih se tužitelj nije pridržavao, te prema tome tužitelj nije radio s učenicima te su za tužitelja bile osigurane zamjene. Tužitelju nije isplaćen iznos plaće za one dane kada isti nije predočio EU digitalnu COVID potvrdu iii drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju pri dolasku na svoje radno mjesto. Pri tome se tuženik u svojim postupanjima vodilo uputama i dopisima zaprimljenim od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja - Model i preporuke za rad u uvjetima povezanima s bolesti COVID-19, Odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, po uputi Gradskog ureda za obrazovanje, prijedlogu načina postupanja Ministarstva znanosti i obrazovanja i odgovorima Ministarstva znanosti i obrazovanja. Slijedom iznesenog, tuženik je u Centraliziranom obračunu plaća tužitelju koji nije održavao svoje sate nastave zbog toga što nije predočio COVID potvrdu iii drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju iii testiranju, odnosno koji je postupao protivno Odluci Stožera civilne zaštite RH o uvođenju mjere obveznog testiranja, evidentirao sate rada prema uputi nadležnih savjetnika Ministarstva znanosti i obrazovanja šifrom 1080. Tuženik naglašava kako je bio u obvezi provoditi Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova od 12. studenoga 2021. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u: obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za listopad 2021. i studeni 2021., Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 11.02.2019., Upozorenje tuženika od 25.11.2021., dopis tuženika od 19.11.2021., Upozorenje o kršenju obveza iz radnoga odnosa kojeg je tuženik donio 17.11.2021., dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 01.12.2021., e-mail od 17.11.2021. i 22.11.2021. Gradskog ureda za obrazovanje, obračunsku ispravu za isplatu plaće-naknade za studeni 2021. kojeg je tijekom postupka sačinio tuženik, novinske članke, izvode iz e-dnevnika, raspored obrazovanja odraslih za razdoblje od 15.11.-30.11.2021., Odluku o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika od 28.09.2021., presliku knjižice za NP, rasporede po turnusima, zahtjev za dostavu podataka o odrađenim satima u listopadu i studenom 2021. u redovnoj nastavi i obrazovanju odraslih od 02.11.2023. kojeg je podnio tužitelj, rješenje o prekovremenom radu tuženika od 18.10.2021., saslušan je svjedok KP te tužitelj kao stranka u postupku. Pisane iskaze stranaka ili svjedoka, sud ne može uzeti u obzir, jer bi to bilo suprotno načelu neposrednosti u izvođenju dokaza.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 11.02.2019., kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove nastavnika strukovnih predmeta prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i godišnjem planu i programu rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i programom i školskim kurikulumom. Navedeno slijedi i iz priloženog Ugovora o radu.

6. Uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće-naknade za studeni 2021., za tužitelja, sud je utvrdio da je tuženik isplatio plaću i naknadu plaće tužitelju prema redovnom mjesečnom fondu sati od 176 sati, ali mu nije isplatio 64 sata (8 radnih dana), koji prema obračunskoj ispravi kako navodi tuženik, obuhvaćaju vrijeme u kojem tužitelj nije radio iz razloga za koje je sam odgovoran.

7. Iz Upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa od 17.11.2021., koje upozorenje je donio tuženik u odnosu na tužitelja; slijedi da je u pitanju upozorenje radi skrivljenog ponašanja tužitelja, budući je tužitelj na dane 16.11. i 17.11.2021., ušao u prostorije tuženika bez predočenja COVID potvrde, što je bio dužan učiniti sukladno Odluci Stožera o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj samouprave te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova od 12.11.2021., a koja Odluka je donesena sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Nadalje, da je 16.11.2021. u školskoj zbornici prijetio da će zvati policiju i da će tužiti tajnicu škole sve agresivnim tonom; da je na ove dane sve protupropisno snimao mobitelom; da je odbio doći na razgovor s ravnateljicom osim ako isto ne snimi; da je prolazio školom bez pridržavanja epidemioloških mjera te da je 17.11.2021. došao u referadu predati svoj zahtjev bez pridržavanja epidemioloških mjera (nenošenje maske) pri čemu je ravnateljici prijetio agresivnim nastupom. U ovom Upozorenju, tužitelj je upozoren da u slučaju uzastopnih kršenja radnih obveza postoji mogućnost otkaza Ugovora o radu, zbog skrivljenog ponašanja. Nadalje iz dopisa tuženika od 19.11.2021., upućenog tužitelju, ponovno proizlazi da tuženik upozorava tužitelja da u slučaju kršenja Odluke Stožera o sigurnosnim mjerama, nije u mogućnosti ulaziti niti boraviti u službenim prostorijama škole, kao i da sukladno evidenciji u proteklih dva dana nije dostavio dokaz u pogledu testa na virus SARS-CoV-2, niti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, da je negativan na virus. Tužitelj je upozoren da će mu tuženik otkazati Ugovor o radu, izvanrednim otkazom. Posljednjim Upozorenjem, kojeg je tuženik izrekao tužitelju dana 25.11.2021., tužitelju je izrečeno drugo upozorenje pred pokretanje postupka izvanrednog otkaza ugovora o radu, uz poziv na očitovanje, budući nije dostavio niti predočio niti jedan od navedenih dokaza ( dokaz u pogledu testa na virus SARS-CoV-2, niti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, da je negativan na virus), niti opravdao eventualnu nemogućnost dostave predmetnih dokaza u traženom razdoblju.

7.1. Imajući u vidu sva gornja upozorenja, valja zaključiti da tužitelj u razdoblju od 16.11.2021. pa do zaključno 26.11.2021., tuženiku nije predočio odgovarajući dokaz a da je negativan na prisustvo virusa COVID-19, pa bi se radilo o ukupno 8 radnih dana za koje mu tuženik onda nije niti isplatio plaću.

8. Naime, svi poslodavci te zaposleni, su bili dužni postupati sukladno Odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, Klasa: 810- 06/20-01/7. Urbroj: 511-01-300-21-452 od 12. studenog 2021., (Narodne novine broj:121./2021), kojom je u točki VI. naređeno da osobe koje odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz (točka VII), ne mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama. Nadalje je prema točki II. Određeno da se testiranje osoba iz točke I. ove Odluke provodi prilikom dolaska na posao, najmanje dva puta u sedam dana; prema točki III. da iznimno od točke I. ove Odluke, testiranje nije obvezno za osobe koje ispunjavaju uvjet cijepljenja ili preboljenja bolesti COVID-19, osim ako imaju znakove respiratorne infekcije, druge simptome ili znakove zarazne bolesti COVID-19. Prema točki IV. osobe iz točke I. ove Odluke dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID-19, predočenjem EU digitalne COVID potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, te su obvezne EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti. Odluka je stupila na snagu 16.11.2021.(točka XIII). Sama Odluka je donesena na temelju čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20), a u vezi s člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 47/20) i u vezi s člankom 5. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 134/20), te članka 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite (»Narodne novine« broj 82/15, 118/18, 31/20 i 20/21). Time nisu osnovani navodi i iskaz tužitelja a da Odluka nije bila pravno obvezujuća, da tuženik nije imao nikakve ovlasti sprečavati rad tužitelja kao i da Odluka nije donesena na temelju Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

9. Da je tužitelju bio zapriječen rad u navedenom vremenskom razdoblju slijedi i iz jasnog iskaza svjedokinje KP koja je bila ravnateljica tuženika u spornom razdoblju (od 2017. pa do 30.05.2022.) kada navodi da nastavnik koji nije cijepljen i tko ne donese potvrdu o testiranju a da je negativan na virus, nije mogao ući u školu niti održavati nastavu te je bilo zabranjeno dolaziti u kontakt s učenicima, što tužitelj nije poštivao. Tužitelj je kako svjedok iskazuje dolazio u zbornicu i ulazio i u učionice gdje su se nalazili učenici, a kako ne bi dolazilo do konflikta svjedokinja je, kako iskazuje, voditeljima nastave dala uputu da učenike presele u drugu učionicu. Nadalje, kako je tužitelj bio voditelj praktične nastave i surađivao s obrtnicima, roditeljima, učenicima i s nastavnicima u radionici gdje se održavala praktična nastava a gdje su mu učenici bili dužni donositi na uvid mape, to je u svakom slučaju morao kontaktirati s učenicima.

9.1. Stoga, usprkos činjenici što je tužitelj unaprijed bio upozoravan kako se treba ponašati, upućivan da treba biti cijepljen ili da treba dostaviti potvrdu da je negativan na virus (iskaz svjedoka) ili drugi odgovarajući dokaz; činjenice da su mu izrečena naprijed navedena Upozorenja; činjenice da je tužitelj ulazio u zbornicu i učionice gdje su bili učenici, bez adekvatnog dokumenta a da nije zaražen virusom, što je rezultiralo da voditelji nastave presele takve učenike u drugu učionicu; ukazuje na nedopušteno postupanje tužitelja. Tužitelj je ne poštujući zadane ograničene uvjete rada uzrokovane epidemijom COVID-19, koje je tuženik morao poštivati, uzrokovao poremećaj u procesu obavljanja djelatnosti tuženika, postupajući suprotno uputama poslodavca, pa se zbog sveg navedenog ne može smatrati da je u razdoblju od 16.11.2021. do 26.11.2021. obavljao radne zadatke, jer ukoliko je radne zadatke i obavljao, onda se može smatrati da je iste obavljao samovoljno i protivno uputi poslodavca, za što mu isti nije dužan isplatiti plaću. Navedeno, imajući u vidu odredbu čl. 7.st.1.2.i 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17. i 98/19.), koji propisuje da je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao; da ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, ali i da je ne samo tužitelju već i drugim zaposlenima dužan osigurati uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

10. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod st. I. ove presude.

11. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi daljnjih dokaza, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Naime, suvišno bi bilo provoditi financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine utužene razlike plaće, jer je osnova tužbenog zahtjeva, neosnovana. Nije relevantno posebno pojašnjavati upute Ministarstva znanosti i obrazovanja, na koje se poziva tuženik jer se iste temelje na citiranoj Odluci. Činjenice na koje se poziva tužitelj, a da je došlo do protupravnih izmjena u e-dnevniku, nije potrebno posebno obrazlagati, niti provoditi informatičko vještačenje, jer je tužitelj ukoliko je odrađene sate i odradio u navedenom razdoblju od 16.11.2021. do 26.11.2021., u sjedištu poslodavca, iste odradio suprotno uputama poslodavca odnosno navedenom čl. 7.st.1.2.i 3. Zakona o radu. Stoga je suvišno pozivanje tužitelja na Izvode iz e-dnevnika, fotografije knjižice ŠP, Rasporeda obrazovanja, Odluka o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika, Rasporeda rada u turnusima niti na Rješenje o prekovremenom radu od 18.10.2021., budući da je u slučaju prekovremenog rada, odnosno u direktnom kontaktu s učenicima ili poslodavcima izvan sjedišta tuženika, tužitelj trebao također postupati sukladno Odluci, odnosno imati EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju.

11.1 Posebno valja istaknuti da navode tužitelja iz privitka podnesku tužitelja od 27.11.2023. (novi dokazi uz tužbu), a da bi napisao skripte za odrasle polaznike, da bi učenik polagao ispit kod njega dana 15.11.2021., te da je odradio skupne konzultacije i redovni rad s učenicima, sud ne smatra relevantnim jer se odnose na razdoblje do 15.11.2021, što sam tužitelj navodi, a ne na razdoblje od 16.11.2021. pa do zaključno 26.11.2021., za koje razdoblje mu nije isplaćena plaća. U odnosu na odrađene sate u razdoblju iza 15.11.2021.a u studenom 2021., koji se odnose na praktičnu nastavu, a koje tužitelj ističe u svom podnesku, isti su također zahtijevali direktan kontakt tužitelja s učenicima, što tuženik sukladno Odluci, tužitelju nije smio dopustiti. U odnosu na eventualne radne sate odrađene „online“ s učenicima ili jedne sjednice nastavničkog vijeća koja se održavala na isti način, te na kontaktiranje putem telefona s poslodavcima radi praćenja praktične nastave koji učenici obavljaju, sve u studenom 2021., valja ukazati da ih tužitelj ne povezuje s konkretnim razdobljem u kojem mu nije isplaćena plaća, pa u isto sud ne može posebno ulaziti.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tuženiku koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i VPS od 821,84 eura i to za: sastav odgovora na tužbu u visini od 75 bodova (Tbr.7.t.1., 8.t.1.), za zastupanje na ročištima:13.10.2023., 03.09.2024., 04.10.2024. i 17.10.2025., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), što sveukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura, dok PDV iznosi 187,50 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tuženiku, priznat i dosuđen u visini od 937,50 eura.

13. Uvidom u podatke iz Sudskog registra, dostupne putem e-spisa, sud je utvrdio da je tuženik izmijenio naziv, tako da naziv tuženika glasi; Škola drvne tehnologije i šumarstva, sa sjedištem u [adresa], OIB: 93567138561.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika