1

                            Poslovni broj 54 Gž-3121/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-3121/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. (ranije B.), OIB: …, iz B., zastupana po punomoćnici I. S., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-94/2020-34 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-94/2020-34 od 8. srpnja 2022. pod toč. I izreke i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 41.625,00 kn / 5.524,59 eura[1] sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatom, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka.

 

II Djelomično se preinačuje navedena presuda pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka preko iznosa od 41.625,00 kn / 5.524,59 eura do iznosa od 50.375,00 kn / 6.685,91 eura tj. za iznos od 8.750,00 kn / 1.161,32 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u tom dijelu odlučuje:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 8.750,00 kn / 1.161,32 eura sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatom.

 

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

I              Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici S. P., OIB: …, iz B., na ime naknade štete isplati iznos od 225.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

 

- 220.000,00 kn počevši od 16. studenoga 2020. pa do isplate,

- 5.000,00 kn počevši od 8. srpnja 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II               Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 50.375,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 8. srpnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 9.612,50 kn.

 

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv toč. I i II izreke pobijane presude i protiv dijela kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu parničnog troška, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana u odluci o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u odluci o troškovima postupka.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju dana 20. listopada.2013., u kojem je tužiteljica stradala uslijed ranjavanja pištoljem od strane pok. G. B., a uslijed propusta u postupanju djelatnika policije.

 

5. Nisu sporni štetni događaj i odgovornost, sporna je zastara i osnovanost preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, te visina dosuđene naknade štete.

 

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda ima jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, te nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.1. Što se tiče žalbenog navoda da nisu dani dovoljni razlozi u odnosu na dosuđenu pravičnu naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, valja reći da su za dosuđenu pravičnu novčanu naknadu dani dovoljni razlozi, a iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica prigovara visini takve naknade, čime ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 190 st. 2 ZPP. Tužiteljica je podneskom od 26. travnja 2022. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenog prethodnog postupka te provedenog liječničkog vještačenja, pa je takva preinaka tužbe dopuštena. Naime, tužiteljica je tek nakon provedenog liječničkog vještačenja mogla uskladiti tužbeni zahtjev sa rezultatima vještačenja, pa je do preinake tužbe došlo bez krivnje tužiteljice, sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP. Kod toga, tuženica se neosnovano poziva na pravno shvaćanje sa sjednice predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sastanku od 15.6.2018., prema kojem takva preinaka nije dopuštena, s obzirom da je naknadno takvo pravno shvaćanje promijenjeno. Naime, na sjednici 26. studenoga 2021. zauzeto je pravno shvaćanje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa se takvo shvaćanje treba primijeniti i na ostale postupke u kojima se provodi dokaz vještačenjem.

 

8. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

9. Neosnovan je i žalbeni prigovor zastare. Prvostupanjski sud je temeljem čl. 231 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) utvrdio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja. Navedena odredba ZOO propisuje: Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

 

10. Prvostupanjski sud je u smislu čl. 12 st. 1 i 2 ZPP riješio o prethodnom pitanju i utvrdio da je šteta prouzročena kaznenim djelom, s obzirom da je G. B. nakon počinjenja djela sebi oduzeo život, pa zbog procesnog razloga nije došlo do njegovog kaznenog progona. Sud je u ovom parničnom postupku bio ovlašten utvrđivati da li je navedeno kazneno djelo počinjeno, budući se to pitanje u istom postupku pojavljuje kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu. Utvrđeno je da je G. B. prethodno višestruko tužiteljici prijetio smrću, a u štetnom događaju je uporabom vatrenog oružja u tužiteljicu ispalio više hitaca, uslijed čega je ista zadobila više prostrijelnih rana glave, lijeve i desene ruke te lijeve natkoljenice, koje ozljede su bile opasne po život te su u svojoj ukupnosti okvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda, kako to proizlazi iz provedenih dokaza. Stoga prvostupanjski sud utemeljeno smatra da su radnjama G. B. u navedenom štetnom događaju ostvarena sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 4. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12 – dalje: KZ), za koje je zapriječena kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, a zastara kaznenog progona za isto djelo nastupa protekom 40 godina od počinjenja djela (čl. 81. st. 1. toč. 1. KZ). Kako se štetni događaj dogodio 20. listopada 2013., dok je tužba podnesena 16. studenog 2020., a preinaka tužbe uslijedila je 26. travnja 2022., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila.

 

11. Radi navedenog, svi žalbeni navodi koji se odnose na zastaru, a vezano uz nastup posljedica iz štetnog događaja za pojedine kriterije za naknadu neimovinske štete, dovršetak liječenja i saznanje tužiteljice za pojedine kriterije naknade, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP na kojeg upire tuženica.

 

13. Sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda, tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prostrijelnu ranu desne strane lica (uz nos) i lijeve jagodične regije, višeiverni prijelom lijeve gornje čeljusti (Le Fort II), lijeve jagodice, lijeve očne jame i baze lubanje u srednjem dijelu lijevo, slobodni dijelovi kosti utisnuti u mozak, nagnječenje mozga lijevog sljepoočnog režnja, otok mozga, prostrijelna rana lijeve nadlaktice, višekomadni, otvoreni prijelom lijeve nadlaktične kosti II-III stupnja, strijelna rana desne nadlaktice sa stranim metalnim tijelom, prostrijelna rana desne podlaktice, strijelna rana lijeve nadkoljenice sa stranim metalnim tijelom, koje ozljede je vještak u ukupnosti okvalificirao kao osobito teška tjelesna ozljeda. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta 14 dana, srednjeg intenziteta 26 dana, slabog intenziteta 70 dana. Osim fizičkih bolova tužiteljica je trpjela i druge neugode (7 operacija, dugotrajno mirovanje, vršenje nužde u krevetu, aplikaciju urinarnog katetera, izlaganje RTG zračenju, infuziona terapija, uzimanje antibiotika i lijekova protiv bolova, vađenje šavi, kt. pregledi raznih specijalist i sl.). Po stradavanju, s obzirom na gubitak svijesti, tužiteljica nije trpjela primarni strah, a po uspostavi kvantitativne i kvalitativne svijesti kod tužiteljice se razvio intenzivan sekundarni strah koji je trajao do kraja liječenja (15. listopada 2017.). Nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostale slijedeće posljedice: otežano pamćenje i zaboravljivost, vanjska i unutrašnja oftalmoplegija lijevog oka (spušteni gornji kapak, zjenica ne reagira na svjetlo), pareza n. facijalisa lijevo, slabost mišića lijeve strane lica uz asimetriju, smanjen opseg zagriza ustiju, razmak gornji – donji sjekutići 2,5 cm, otežano žvakanje i gutanje hrane, zbog slabijeg vida lijevog oka ne može navečer voziti auto, pri dužem čitanju se umara i mora praviti stanke kako bi se odmorila, ima česte glavobolje i stoga uzima lijekove protiv bolova, ima vrtoglavice zbog kojih ne može voziti bicikl, trne joj lijeva strana lica uz osjećaj bockanja, slabije čuje na lijevo uho, ima osjećaj slabosti u rukama, pri težem fizičkom naporu kada radi rukama javljaju se umor i bolovi i tada se mora odmoriti, hipotroija mišića lijeve nadkoljenice, pri dužem hodu i stajanju u lijevoj nozi se jave trnci, umor i bolovi, ograničenje pokreta u lijevom laktu i lijevoj podlaktici u lakom stupnju, slabost mišića lijevog ramenog obruča, lijeve nadlaktice i lijeve podlaktice, GMS lijeve šake slabija uz hipotrofiju mišića tenara i hipotenara. Zbog gore navedenih posljedica tužiteljica mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnostima (npr. pri dužem stajanju, hodanju, obradi vrta i okućnice, pri peglanju, nabavi i pripremi hrane, pri aktivnostima vezanim uz radni odnos – tužiteljica radi kao njegovateljica, pri čitanju, radu na PC-u, pri hranjenju i sl.) u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi, te trajno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 40%. Ožiljci koji su zaostali kod tužiteljice nakon završetka liječenja na licu, kao i spušteni gornji kapak lijevog oka, mogu se ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju uvijek vidljivo trećim osobama, dok se ožiljci zaostali na lijevoj i desnoj ruci te lijevoj nozi mogu ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju ponekada vidljivo trećim osobama. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupnom trajanju od 406 sati.

 

14. Imajući u vidu karakter tjelesne ozljede, jačinu i trajanje tjelesnih i duševnih bolova i straha, način ozljeđivanja te težinu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u iznosu od 220.000,00 kn.

 

15. Kod utvrđivanja visine naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud imao je u vidu nove orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., prema kojem se do sada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, a koji kriteriji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. Međutim, valja reći da se radi o okvirnim kriterijima, te da je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine naknade imao u vidu sve okolnosti slučaja, posebno intenzitet i jačinu pretrpljenih bolova i straha, te ostale nelagode vezane uz tijek liječenja, brojnost pretrpljenih operacija, stupanj i sve vidove smanjenja životnih aktivnosti, stupanj, brojnost i vidljivost naruženja, te okolnost da se radi o mlađoj ženskoj osobi u radnom odnosu, sve navedeno pobijanoj presudi, te u toč. 12. izreke ove drugostupanjske presude.

 

16. Tužiteljici je temeljem čl. 1095 st. 1 ZPP s osnove tuđe pomoći i njege pravilno dosuđen zatraženi iznos od 5.000,00 kn, imajući u vidu da bi takva naknada prema utvrđenom opsegu i cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege od 28,00 kn iznosila 11.368,00 kn.

 

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je prihvatio kombinirani vještački nalaz i mišljenje medicinskih vještaka jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine, utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i neposrednom liječničkom pregledu tužiteljice. Što se tiče žalbenih navoda kojima se osporava završetak liječenja 15. listopada 2017. utvrđen prema usmenom očitovanju vještaka jer je isti proturječan pisanom nalazu i mišljenju prema kojem je liječenje dovršeno 2014., valja reći da vještak dr. D. Č. prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao u vidu dvije operacije koje je tužiteljica imala tijekom 2017. u Nj. Nakon što mu je predočena daljnja liječnička dokumentacija o navedenim operacijama u Nj., vještak je pravilno utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno 15. listopada 2017., s obzirom da se navedene dvije operacije smatraju liječenjem tužiteljice od posljedica zadobivenih u štetnom događaju.

18. O zakonskoj zateznoj kamati pravilno je odlučeno temeljem čl. 29 st. 1 i 2 ZOO, čl. 1103 ZOO, čl. 1089 st. 2 ZOO.

 

19. Odluka o troškovima postupka je djelomično pravilna. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je temeljem čl. 154 st. 1 ZPP pravilno dosuđen trošak postupka, dok tuženica nema pravo na isti, radi čega njen zahtjev na naknadu troška postupka ispravno nije prihvaćen.

 

20. Međutim, u pravu je tuženica kada smatra da je tužiteljici za neke radnje u postupku trebalo odrediti manju naknadu temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika (dalje: Tarifa), odnosno da neke radnje nisu bile potrebne.

 

21. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podneska od 23.11.2020. kojim dostavlja dokaze koje predlaže izvesti i pisanu punomoć za zastupanje, kao ni na trošak sastava podneska od 24.8.2020. kojima dostavlja prijevod medicinske dokumentacije iz Nj. na hrvatski jezik, jer je isto mogla dostaviti uz tužbu 16.11.2020., pa taj trošak nije potreban. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava podneska od 17.2.2021. koji je podnijela po pozivu suda, a kojim specificira točne novčane iznose za svaki od vidova štete u iznosu od 500,00 kn temeljem Tbr 8/3 Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8/1 Tarife za koji joj je prvostupanjski sud pogrešno odredio trošak od 2.500,00 kn. Stoga tužiteljica nema pravo na trošak u odnosu na navedene radnje sa pripadajućih 25% PDV u iznosu od 8.750,00 kn, za koji iznos je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka valjalo odbiti.

 

22. U preostalom dijelu za iznos od 41.625,00 kn trošak postupka pravilno je odmjeren. Kod toga, neosnovano tuženica smatra da tužiteljica za sastav podneska od 26.4.2022. nema pravo na naknadu po Tbr. 8/1 Tarife, budući se istim podneskom tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, radi čega joj je pravilno priznat trošak za sastav tog podneska temeljem Tbr 8/1 Tarife od 2.500,00 kn.

 

23. Radi navedenog, temeljem čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke, a temeljem čl. 373 toč. 3 ZPP kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

24. Zahtjev tuženice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, osim djelomično u odluci o troškovima postupka za što nema pravo na naknadu troška žalbe (toč. III izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

           Marijan Vugić, v.r.