REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9158/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HH, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. lipnja 2025., broj: Pp-7831/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. HH kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HH je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. lipnja 2025., broj: Pp-7831/2025-7, proglašen je krivim okr. HH da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 45 dana, u koju se uračunava 15 dana lišenja slobode (od 21. lipnja 2025. do 5. srpnja 2025.) pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora 30 dana.
1.1. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 100,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se odredi blaži oblik kažnjavanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik pobija samo činjenicu nazočnosti djece inkriminiranom događaju. Ponavlja navode svoje obrane da se svađa između njega i njegove supruge dogodila u hodniku i kuhinji, a da su se djeca za to vrijeme nalazila u sobi te dodaje da su supruga i on nakon svađe otišli u dnevni boravak i da su djeca tek onda došla u dnevni boravak, a tada je svađa već bila završila tako da djeca nisu bila nazočna ni psihičkom niti fizičkom nasilju, ali su vidjeli uplakanu majku.
6. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica pa tako i odlučne činjenice nazočnosti djece, koja se pobija žalbom. Točno je, kako se to ističe u žalbi, da činjenica nazočnosti djece inkriminiranom događaju nije nedvojbeno utvrđena iz obrane okrivljenika te da je prvostupanjski sud u tom smislu malo precijenio značaj sadržaja obrane okrivljenika. Međutim, ova odlučna činjenica je, po ocjeni ovog suda, nedvojbeno utvrđena iz iskaza svjedokinje žrtve nasilja VH, čiji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim i čiju vjerodostojnost okrivljenik ne pobija u žalbi. Svjedokinja žrtva nasilja VH je jasno i izričito navela: „Dok je moj suprug vikao djeca su dotrčala iz sobe te su počeli „režati“ na njega i derali su se i govorili: „Ostavi mamu na miru, nemoj je tući“, počeli su ga gurati i vikati: „Nemoj, nemoj“, i H me pitao gdje me je udario … i moj suprug se onda smirio i to nakon što su djeca počela vikati na njega“. Citirani dio iskaza svjedokinje žrtve nasilja ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučne činjenice da su djeca bila osobno nazočna jednom dijelu inkriminiranog događaja te da su čula i onaj prvi dio događaja kojem nisu bili osobno nazočna, ali su ga čuli dok su bili u sobi i iz kojeg razloga su i dotrčali iz sobe. Kod takvog stanja stvari treba imati na umu da za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije nužno da su djeca bila nazočna cijelom tijeku inkriminiranog događaja.
7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik detaljno opisuje događaje koji su se dogodili dva mjeseca i dvije godine prije inkriminiranog događaja, a koje je u iskazu spomenula svjedokinja žrtva nasilja, navodi da ima potrebu te događaje detaljno opisati jer prvostupanjski sud, obrazlažući odluku o izrečenoj kazni zatvora, implicira njegovu krivnju i za te događaje. Također, u okviru ove žalbene osnove, okrivljenik ističe da su se supruga i on pomirili nakon njegovog puštanja na slobodu po isteku mjere zadržavanja, da se osjeća prekomjerno kažnjenim, da će daljnjim lišenjem slobode 30 dana izgubiti posao koji mu je prijeko potreban kako bi nastavio skrbiti o supruzi i djeci, da takvim njegovim kažnjavanjem žrtva nasilja neće dobiti zadovoljštinu nego će joj to samo prouzročiti dodatan stres i uzrujanost, ističe da je svjestan da je njegovo ponašanje bilo pogrešno, da se pokajao za učinjeno i popravio odnos sa suprugom na sve načine.
9. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti pravilno ocijenjene. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim da je počinio dvije vrste nasilja te imajući na umu da je intenzitet tog nasilja bio takav da su djeca, kojima je prvi dio događaja bio slušno dostupan, dobila poriv aktivno reagirati u svrhu pokušaja zaštite majke na način da su gurali okrivljenika i vikali na njega da prestane, uz činjenicu da je žrtva vozila već jednom napuštala mjesto zajedničkog stanovanja s okrivljenikom, a navela je da je to učinila zbog okrivljenikovog agresivnog ponašanja, po ocjeni ovog suda, unatoč činjenici da okrivljenik do sada nije osuđivan za prekršaj iz domene nasilja u obitelji te unatoč činjenicama koje se ističu u žalbi, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Pritom svakako treba napomenuti da se radi o najmanjoj mjeri kazne zatvora koja je propisana za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.
10. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalnu skrb i tužitelja.
