Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1068/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društva Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-1267/2019- 47 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-1267/2019-47 od 18. lipnja 2025. u točkama I., II., III. i V. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim članak 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209987756 koji je 27. lipnja 2007. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno: ''Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka, od 1. siječnja 2008. godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora.'' (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 6.212,43 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.115,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2025. do isplate (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 450,00 eura (točka IV. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu 2.066,36 eura sa zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., III. i V. izreke navedene presude u zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) i bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer je tužitelj preinačio tužbu čemu se tuženik protivio, a kako prvostupanjski sud nije odlučio o takvoj preinaci, tuženik smatra da je time došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži proturječne i nedostatne razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke 18. lipnja 2025. do isplate, podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu da daljnje postupanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 421,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. ZPP-a i članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na način da je tužitelj podneskom od 29. travnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev kojoj preinaci se tuženik protivio, a prvostupanjski sud o preinaci nije odlučio, već je presudio u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev i time je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Na ovakve žalbene navode valja odgovoriti da tužitelj podneskom od 29. travnja 2025. nije preinačio tužbu jer je točka I. tužbenog zahtjeva ostala ista, a u točki II. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev (zahtjevom iz tužbe tražena je isplata iznosa od 77.743,00 eura / 10.318,27 eura, podneskom od 24. siječnja 2023. tražena je isplata iznosa od 10.313,16 eura, dok se podneskom od 29. travnja 2025. traži isplata iznosa od 6.212,43 eura). Dakle, tužitelj nije preinačio tužbu, pa neosnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o preinaci i da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

6. Osnovano u žalbi navodi tuženik da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nikakve razloge o odlučnoj činjenici je li tužitelj potrošač čemu je tuženik prigovorio navodeći da je tužitelj vlasnik obrta koji je bio registriran na adresi stana kupljenog sredstvima kredita, a što je od značaja u pogledu odlučne činjenice za predmet ovog spora – je li tužitelj potrošač i posljedično tome uživa li zaštitu u vezi nepoštenih ugovornih odredbi.

7. Pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu temelji na pravnom utvrđenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jer gubi iz vida da predmet ovog spora nije kredit ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj CHF, već se radi o kreditu kod kojeg je valutna klauzula vezana za tečaj EUR. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, već je sud dužan ocijeniti je li sporna ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna prema Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) koji se primjenjuje na pravni odnos stranka budući je Ugovor na namjenskom kreditu sklopljen 27. lipnja 2007.

8. Tuženik osnovano u žalbi navodi da je u odnosu na tijek dosuđenih zateznih kamata na preplaćene iznose anuiteta počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima presude. Naime, zatezne kamate na sve pojedinačno preplaćene iznose anuiteta dosuđene su tekuće od 2-og u mjesecu, tj. dana nakon dospijeća anuiteta koji su dospijevali 1-og u mjesecu (točka II. izreke) te prvostupanjski sud obrazlaže da se zatezne kamate dosuđuju od dana plaćanja svakog anuiteta (točka 48. obrazloženja). Navedeno je suprotno nalazu i mišljenju te dopuni vještačenja vještaka za financije i računovodstvo mr.sc. Ante Mrčela koji je u tabelarnom prikazu naveo datume plaćanja anuiteta koji su razlikuju od dana dospijeća anuiteta, pa su osnovani žalbeni navodi tuženika da su zatezne kamate dosuđene protivno utvrđenim datumima plaćanja iz provedenog vještačenja.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da zastarijevanje počinje teći od dana pravomoćnosti presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i potrošača vezanih za ugovaranje kredita u valuti CHF jer, kao što je već prethodno navedeno, utvrđenja iz navedenih presuda nemaju učinke na ovaj postupak u kojem je predmet spora kredit ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj EUR.

10. U odnosu na pozivanje prvostupanjskog suda na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) osnovani su žalbeni navodi tuženika da je riječ o propisu koji se ne može primijeniti u ovom predmetu. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranje Europske unije (dalje: UFEU), tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , točke 36. do 40. i 64. od 5. svibnja 2022. i to je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive 93/13 u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., J, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.). Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet, jer tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C- 567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu) za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kojeg su stranke sklopile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji 1. srpnja 2013, očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud pa u skladu s time i u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore sklopljene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenoga 2021.

11. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci tako što će dati razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i o činjenici je li tužitelj potrošač, dati jasne razloge u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz ZZP/03 i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.), kao i u odnosu na tijek zateznih kamata i istaknuti prigovor zastare te o svim ostalim odlučnim činjenicama, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženik pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

14. Točka IV. izreke nije ispitivana jer nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak