Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-643/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika DOMPROJEKT d.o.o., Zagreb, Delkovečka 4, OIB: 18652876060, zastupanog po punomoćnicima IH, Zoranu Špeharu i Domagoju Rukavini, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, Odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1003/2017-91 od 21. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1003/2017-91 od 21. veljače 2022., u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1003/2017-91 od 21. veljače 2022., u točki III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 29.936,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.911,00 kn od 5. travnja 2017. do 21. veljače 2022.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 24.137,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv točaka I i II izreke pobijane presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio na radu 25. studenog 2015. tijekom redovnog radnog vremena u radionici tuženika, na način da mu je prilikom rezanja farmacel ploče dio iste pao na nogu. Tom prilikom da je zadobio tjelesne ozljede.

Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Temeljem provedenih i obrazloženih dokaza u presudi je iznesen jasan stav o razlozima donošenja iste te ju je moguće ispitati. Stoga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud iz iskaza tužitelja te svjedoka DH, koji je s tužiteljem obavljao rad, utvrdio način nastanka nezgode, odnosno ozljeđivanja tužitelja.

Provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zlatku Bačunu jasno i nedvojbeno ukazuje, da unatoč činjenici da je stroj kojim je tužitelj obavljao rad bio ispravan, tužitelj nije bio osposobljen za rad tim strojem, a radi se o stroju s povećanim opasnostima te poslodavac ne smije dopustiti samostalno obavljanje poslova na istom radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način. Iz uputa o korištenju stroja i radu s istim jasno proizlazi da radnik, zbog mogućnosti pada predmeta obrade, mora obvezno nositi zaštitnu opremu – zaštitne cipele, a tužitelj da je na nogama imao tenisice.

I nalaz vještaka dr. Josipa Škavića jasno ukazuje da je po tužitelju i svjedoku T opisan način štetnog događaj mogao dovesti do ozljeda kakve je tužitelj zadobio, s tim da je ista ozljeda mogla nastati padom ploče od 70 kg ili 90 kg, a obzirom na djelovanje sile pri padu ploče na gornju i unutarnju stranu stopala tužitelja, ozljeđivanje tužitelja bilo bi moguće i usprkos nošenju uobičajene zaštitne obuće. Prvostupanjski sud stoga, pozivom na čl. 7.st.3. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' br. 71/14., 118/14, 154/14, dalje ZZR)osnovano ocjenjuje da je poslodavac propustio radniku osigurati sigurne uvjete rada i unatoč tome što tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, istom je ne samo dozvolio rad predmetnim strojem već je očito rad obavljan po nalogu tužitelju nadređene osobe.

Stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 25. ZZR-a utvrđuje odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju nastala prilikom obavljanja rada, a iz navedenog je razvidno da prvostupanjski sud iznesen stav temelji ne samo na iskazima tužitelja i svjedoka DH, već i na ostalim provedenim i relevantnim dokazima, kojima je utvrđena relevantna uzročno posljedična veza i isključiva odgovornost poslodavca koji je tužitelju dao zadatak obavljanja rada na stroju s povećanom opasnošću, a da pri tom istog nije osposobio za rad tim strojem. Ujedno se napominje da je tužitelj po zanimanju fasader i iz ugovora o radu proizlazi da će obavljati poslove fasadera te i ova činjenica ukazuje na to da tužitelj nije ospoboljen, niti svojim zanimanjem, za rad na predmetnom stroju i za kojeg upute o baratanju strojem jano ukazuju na obvezu osposobljavanja radnika za upravljanje i korištenje istog.

U kontekstu iznesenog jasno proizlazi da je tužitelj obavljao rad sukladno načinu koji je ''učio gledanjem i u hodu'' te je isključen bilo kakav doprinos tužitelja nastanku štetne radnje te time i štete.

Vezano uz okolnost da nitko nije prijavio ozljedu na radu, valja istaknuti da je osnovna obveza poslodavca prijaviti ozljedu na radu HZZO-u u roku od tri dana od dana saznanja. Činjenica je da je i svjedok I, koji je predmetnog dana bio u radioni umjesto neposredno tužitelju nadređenog JH, imao saznanja o šteti i ozljeđivanju tužitelja te o prijavi ozljede na radu i razgovarao s JH. Navod z.z. tuženika da on uopće nije bio upoznat s ozljeđivanjem tužitelja samo ukazuje na propust u lancu obavljanja dužnosti. Valja istaknuti da nije tužitelj taj koji kvalificira temelj bolovanja, bolovanje nikad nije zavedeno kao ''zbog bolesti'' kako navodi tuženik, nego pod određenom šifrom, a kao što je navedeno upravo je poslodavac propustio o ozljedi na radu obavijestiti HZZO.

Provedenim medicinskim vještačenjem te iz spisu priležeće medicinske dokumentacije pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ozljede koje je tužitelj zadobio (natučenje desnog stopala i prijelom navikularne kosti desnog stopala), a uslijed kojeg ozljeđivanja je tužitelj trpio boli jačeg intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 3 tjedna, a slabijeg 4 tjedna, potom pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica koji je trajao u jačem intenzitetu jedan dan, u srednje jakom intenzitetu 7 dana, u slabijem intenzitetu 15 dana, a kasni strah radi zabrinutosti za ishod liječenja trajao je još 2 mjeseca. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja je nastupilo smanjenje životnih aktivnosti od 5%.

Pravilnom primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) te primjenom u vrijeme presuđenja aktualnih Orijentacijskih kriterija VSRH za određivanje visine neimovinske štete prvostupanjski je sud procijenio visinu zatražene naknade štete te je temeljem kvalifikatornih okolnosti i kriterija zbog pretrpljenih fizičkih boli tužitelju dosudio naknadu od 11.000,00 kn, zbog pretrpljenog straha 11.000,00 po kriteriju smanjene životne i radne aktivnosti 6.000,00 kn.

Suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija te uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (tijek i trajanje liječenja, imobilizacija, životna dob tužitelja i sl.) odlučeno je u odnosu na visinu zatražene materijalne štete

Pravilno je, temeljem provedenog vještačenja, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 91 sat, a iznos cijene sata rada za takvu vrstu pomoći stranke su suglasno odredile iznosom od 21,00 kn te je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete od 1.911,00 kn uz daljnji iznos od 25,00 kn na ime troškova liječenja prema priloženom računu, sve primjenom čl. 1095. ZOO- a.

Pravilnom primjenom čl. 29. i 1103. ZOO-a odlučeno je o dosuđenim zateznim kamatama.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika te potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Osnovano žalbenim navodima tuženik ukazuje da tužbeni zahtjev kako je postavljen tijekom postupka nije u cijelosti prihvaćen, a da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tom dijelu zahtjeva. Naime konačno postavljenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 30.209,00 kn, a točkom I. izreke dosuđen mu je iznos od 29.936,00 kn te će stoga prvostupanjski sud dopunskom presudom odlučiti i o preostalom dijelu zahtjeva.

Budući da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, a također i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka te će prvostupanjski sud donošenjem dopunske presude odlučiti, kako o dijelu tužbenog zahtjeva, tako i o svim troškovima postupka, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

Slijedom navedenog primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec