Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-208/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici iza pok. ĆS, svi zastupani po punomoćnici Ljiljani Jedvaj-Peterlin, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-313/2020-34 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-313/2020-34 od 10. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužiteljima isplatiti 162.169,26 kn te naknaditi im trošak postupka od 34.497,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Protiv te presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu troškova ulaganja u nekretninu u vlasništvu tužitelja te prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje da su tužitelji ulagali u nekretninu koja je bila u vlasništvu prednika tuženika te da su izvedenim radovima povećali prometnu vrijednost nekretnine za iznos od 208.569,26 kn, što da je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka Dražena Kozjaka, dipl.ing., koji je nalaz izrađen za potrebe postupka koji se vodio pred istim sudom pod posl.br. P-984/2011, a za koji da su stranke suglasno predložile da se koristi u predmetnom postupku.

U navedenom postupku da je prihvaćen prigovor radi prijeboja istaknut po ovdje tužiteljima u iznosu od 46.400,00 kn, a koji je istaknut vezano uz tražbinu ulaganja u predmetnu nekretninu.

Cijeneći visinu ulaganja, odnosno ulaganjima povećanu prometnu vrijednost nekretnine tuženika, umanjeno za iznos o kojem je odlučeno prigovorom radi prijeboja, usvaja tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 162.169,26 kn, pozivom na čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) .

Prvostupanjski sud otklanja istaknut prigovor listispendencije uz obrazloženje da su tužitelji u predmetu posl.br. P-984/2011, stavili prigovor radi prebijanja u slučaju da bi tuženik uspio sa zahtjevom da su mu tužitelji (kao tuženici) dužni platiti najam za stan u kojeg su oni ulagali, a u kojem je predmetu i utvrđeno jda se ulaganjem tužitelja povećala prometna vrijednost nekretnine za iznos od 208.569,26 kn, da je ovdje tuženik u tom predmetu mijenjao vrijednost predmeta spora, tako da je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio isplatu iznosa od 91.350,00 kn.

Presudom posl.br. P-984/2011 da je utvrđeno postojanje potraživanja tužitelja (ovdje tuženika) prema tuženicima (ovdje tužiteljima) u iznosu od 91.209,56 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, da je utvrđeno je postojanje potraživanja tuženika (ovdje tužitelja) prema tužitelju (ovdje tuženiku) u iznosu od 63.000,00 kn te da su te tražbine prebijene, no presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Korivnici posl.br. Gž-482/2020 citirana prvostupanjska presuda da je preinačena na način da je suđeno:

'' I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja prema tuženicima u iznosu od 46.400,00 kn (slovima: četrdeset šest tisuća četiristo kuna).

II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 46.400,00 kn (slovima: četrdeset šest tisuća četiristo kuna).

III. Prebijaju se navedene tražbine stranaka''.

Cijeneći da se prigovor radi prebijanja može staviti samo do visine tužbenog zahtjeva, ocjenjuje da tužitelji u navedenom postupku nisu mogli tražiti isplatu u vrijednosti cjelokupnih ulaganja, već samo do utuženog iznosa, stoga tužitelji da su osnovano pokrenuli ovaj postupka, a prigovor litispendencije da nije osnovan.

Prvostupanjski sud nadalje navodi da je tuženik istaknuo prigovor prekluzije, navodeći da je u konkretnom slučaju nastupila zastara, no taj prigovor tuženik da nije obrazložio, iako je na to bio pozvan, te kako da nije jasno u čemu se sastoji zastara, prigovor zastare da je neosnovan.

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Osnovano žalbenim navodima tuženik ukazuje na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Naime obrazloženje prvostupanjskog suda da prigovor zastare tuženik nije obrazložio te da nije jasno u čemu se sastoji zastara i stoga je prigovor zastare neosnovan, nije moguće ispitati.

Prvostupanjski sud je od podnošenja tužbe upoznat s predmetom spora, iz stanja spisa jasno je na kojim se činjenicama temelji zahtjev tužitelja, a sud u odnosu na postavljeni zahtjev i utvrđene činjenice primjenjuje materijalno pravo u okviru kojih odredbi odlučuje o postavljenom zahtjevu, kao i o svim istaknutim prigovorima.

Dakle, ne može prvostupanjski sud isticati da nije jasno na što se odnosi prigovor zastare, jer se prilikom odlučivanja jasno pozvao na odredbu čl. 164. st. 2. ZV-a pa je jasno o kojoj se tražbini radi, a pitanje zastare odnosi se upravo na onu tražbinu o kojoj se u postupku odlučuje.

Ovaj sud stoga, takvu neobrazloženu presudu ne može ispitati, jer nisu dani razlozi o istaknutom prigovoru zastare.

Obzirom na izneseno u ovoj fazi postupka nema potrebe očitovati se o ostalim žalbenim razlozima, a prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku utvrditi sve relevantne okolnosti koje je potrebno utvrditi radi odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare tražbine tužitelja koja je obuhvaćena predmetnim postupkom. Ujedno će se očitovati i na navode tuženika iznesene tijekom postupka u pravcu da se prednica tužitelja u ostavinskom postupku odrekla svog nasljednog dijela u korist prednice tuženika.

Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a) te će novom odlukom prvostupanjski sud ponovno odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak sastava predmetne žalbe.

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenj

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec