Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1012/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ingi Slijepčević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb (ranije naziv tvrtke VIPnet d.o.o. Zagreb), Vrtni put 1, OIB:29524210204, zastupanog po Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1162/14-22 od 18. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1162/14-22 od 18. rujna 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
Prvostupanjskom se presudom proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovrpl-9907/11 od 2. travnja 2012. i nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 7.362,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
Žalbu protiv citirane presude podnosi tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu.
Žalba nije osnovana.
Tužitelj je u ovršnom postupku posl.br. Ovrpl-9907/11, kao ovršenik upućen na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe iz žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) te prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:
pod 1.
-da iz spisa posl.br. Ovrv-9281/01 proizlazi da je ovršni postupak pokrenut temeljem prijedloga VIP-NET GSM d.o.o. protiv ovršenika CI isplate 2.399,03 kn te je rješenjem od 17. svibnja 2001. određena ovrha i određen trošak ovrhe od 605,00 kn, a rješenje je postalo pravomoćno 26. lipnja 2001.;
- da je 18.05.2002. obavljeno vanjsko uredovanje o kojem je sačinjen zapisnik o popisu pokretnih stvari, a kojom prilikom da je utvrđeno da je ovršenik prodao stan i odselio, pa je određeno da će se iduće uredovanje obaviti po dostavi točne adrese ovršenika;
- da je zaključkom od 07.05.2004. sud pozvao ovrhovoditelja da u roku od 90 dana dostavi sudu točnu adresu ovršenika, obavijesti o razlozima nemogućnosti saznanja iste, ili dostavi drugi shodan prijedlog jer da će se u protivnom postupak obustaviti temeljem čl. 67 st. 2 OZ-a;
- da je ovrhovoditelj podneskom od 29.06.2004. predložio sudu da se obrati HZMO-u kako bi od istog saznao gdje ovršenik radi odnosno prima mirovinu, a sve kako bi ovrhovoditelj mogao promijeniti sredstvo ovrhe te namiriti svoju tražbinu, pritom dostavljajući uz navedeni podnesak uvjerenje MUP-a o prebivalištu ovršenika iz kojeg je vidljivo da ovršenik i dalje ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] kao što je ista naznačena i u ovršnom prijedlogu;
- da je ovosudnim dopisom posl. br. Ovrv-9281/01 od 04.10.2004.g. sud službenim putem zatražio od HZMO-a podatak o tome gdje je ovršenik zaposlen odnosno tko je obveznik uplate osiguranja za istog;
- da je HZMO dana 23.11.2004.g. dostavio sudu potvrdu iz koje je vidljivo da je ovršenik nezaposlen;
- da je potom rješenjem 04.04.2005., koje je ovrhovoditelj zaprimio 11.04.2005., obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-9281/01 od 17.05.2001., jer da je sud u svrhu provedbe ovrhe ranije citiranim zaključkom od 07.05.2004. pozvao ovrhovoditelja da u roku od 90 dana dostavi točnu adresu ovršenika, a iz potvrde HZMO-a od 23.11.2004.g. da je razvidno da ovršenik nije u radnom odnosu, pa budući da ovrhovoditelj nije ni nakon proteka roka postupio po traženju suda a niti je dostavio drugi odgovarajući prijedlog za nastavak postupka, pa kako ovrhu nije bilo moguće nastaviti, obzirom da nije poznato gdje se nalaze pokretnine koje su predmet ovrhe, to je sud temeljem čl. 67 st. 2 OZ-a obustavio navedenu ovrhu.
Iz navedene analize spisa posl.br. Ovrv-9281/01 prvostupanjski sud zauzima stav da je navedena ovrha obustavljena zbog ne postupanja ovrhovoditelja po traženju suda tj. skrivljenog ponašanja ovrhovoditelja.
pod 2.
-da iz spisa posl. br. Ovrpl-9907/11 proizlazi da je 17. listopada 2011. podnesen ovršni prijedlog ovrhovoditelja VIPnet d.o.o. protiv ovršenika SI, radi isplate 2.399,03 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troška ovršnog postupka od 605,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, sve temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-9281/01 od 17.05.2001., i to na novčanim sredstvima ovršenika te je rješenjem od 2. travnja 2012. određena ovrha sukladno prijedlogu i i ovrhovoditelju je odmjeren trošak od 407,50 kn;
- da je ovršenik 23.11.2012. izjavio žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi pozivajući se na zastaru te osporavajući osnovu i visinu potraživanja kao i tijek zakonskih zateznih kamata (žalbeni razlozi iz čl. 46 st. 1 toč. 9. i 11. OZ-a);
- te da je rješenjem od 07.02.2013. ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrpl-9907/11 od 02.04.2012. nedopuštenom, i to iz razloga navedenih u čl. 46 st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.
Prvostupanjski sud, a cijeneći utvrđeno stanje u spisu posl.br. Ovrv-9281/01 ocjenjuje da je do obustave ovrhe u tom postupku došlo uslijed skrivljenog postupanja ovrhovoditelja, odnosno ovdje tuženika. Stoga u takvim okolnostima podnošenjem prijedloga za ovrhu 5. travnja 2001. u predmetu posl. br. Ovrv-9281/01 da nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. i čl. 389. st. 1. Zakona o obaveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96,112/99, 88/20,35/05, dalje ZOO) te da zastarni rok nije počeo ponovno teći od pravomoćnog okončanja tog postupka. Pri tome prvostupanjski sud ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-943/17 i Gzz-50/01.
Ističe da je nakon što je obustavljena ovrha u predmetu posl. br. Ovrv-9281/01 ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu 17. listopada 2011. na novčanim sredstvima ovršenika-tužitelja i to temeljem ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-9281/01 od 17. svibnja .2001., koji je zaveden pod posl. br. Ovrpl-9907/11 i koji je usvojen u cijelosti donošenjem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrpl- 9907/11 od 2. travnja 2012. Stoga, u smislu čl. 379. st. 1 ZOO-a, da je desetogodišnji zastarni rok predmetnog tuženikova potraživanja započeo teći 18. svibnja 2001. i istekao je 18. svibnja 2011. te je prijedlog za ovrhu u u predmetu posl. br. Ovrpl- 99074/11, a koji je podnesen 17. listopada 2011. podnesen izvan desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 379. st. 1. ZOO-a i predmetno je potraživanje tuženika zastarjelo te usvaja tužbeni zahtjev.
Odluku o troškovima temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je sud temeljem analize svih provedenih dokaza iznio jasne razloge za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.
I u ovoj fazi postupka sporno je pitanje je li tražbina iz ovršne isprave posl.br. Ovrv-9281/01 zastarjela.
U odnosu na sporno pitanje valja istaknuti da je i po stavu ovog suda, a obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje u postupku Ovrv-9281/01, došlo do obustave ovrhe zbog okolnosti koje se mogu staviti na teret ovrhovoditelja (ovdje tuženika), jer razlozi obustave leže isključivo na njemu. Ovrhovoditelj je taj koji mora pribaviti i dostaviti sudu adresu mjesta gdje se nalaze pokretnine ovršenika, što ovrhovoditelj unatoč pozivu suda i upozorenju na posljedice propuštanja dostave tih podataka, nije učinio.
Stav je ovog suda, a sukladan je stavu izraženom i u odluci Vrhovnog suda RH, posl.br. Revd-520/2024 prema kojima u slučaju obustave ovrhe do prekida, odnosno ne prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu, dolazi odnosno ne dolazi, ovisno o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku, leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.
Obzirom na izneseno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tražbina iz ovršne isprave posl.br. Ovrv-9281/01, a temeljem koje je pokrenut ovršni postupak pod br. Ovrpl-9907/11 u smislu čl. 379. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, zastarjela obzirom na protek desetogodišnjeg roka od njene pravomoćnosti 26. lipnja 2001. pa do podnošenja prijedloga za ovrhu 17. listopada 2021.
Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je i o troškovima postupka.
Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.
Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec