REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-985/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB 53056966535, zastupana po punomoćnici Ivni Medić, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Kallay & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2025., poslovni broj: P-2384/2019-23, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2025., poslovni broj: P- 2384/2019-23 u točkama I., II. i III. izreke.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I/ Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 1., i 7. Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju motornih vozila broj 528-50-3714111, sklopljenog između tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, Podružnica Osijek ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, 9. listopada 2006., pod brojem: OU- 1.305/06; sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, Podružnica Osijek, da isplati tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike između iznosa plaćene i ugovorene kamate iznos od 699,32 €/5.269,02 kn1 , (slovima: šestodevedesetdeveteurai tridesetdvacenta/pettisućadvjestošezdesetdevetkunaidvijelipe) na slijedeće iznose sa dospijećem:
– od 30.11.2007., na iznos od 61,90 kn / 8,22 €
– od 31.12.2007. na iznos od 60,99 kn / 8,09 €
– od 31.01.2008. na iznos od 61,49 kn / 8,16 €
– od 29.02.2008. na iznos od 61,47 kn / 8,16 €
– od 31.03.2008. na iznos od 61,86 kn / 8,21 €
– od 30.04.2008. na iznos od 59,71 kn / 7,92 €
– od 31.05.2008. na iznos od 90,28 kn / 11,98 €
– od 30.06.2008. na iznos od 90,43kn / 12,00 €
– od 31.07.2008. na iznos od 87,83 kn / 11,66 €
– od 31.08.2008. na iznos od 86,93 kn / 11,54 €
– od 30.09.2008. na iznos od 86,87 kn / 11,53 €
– od 31.10.2008. na iznos od 92,85 kn / 12,32 €
– od 30.11.2008. na iznos od 87,11 kn / 11,56 €
– od 31.12.2008. na iznos od 91,86 kn / 12,19 €
– od 31.01.2009. na iznos od 91,60 kn / 12,16 €
– od 28.02.2009. na iznos od 90,82 kn / 12,05 €
– od 31.03.2009. na iznos od 144,22 kn / 19,14 €
– od 30.04.2009. na iznos od 142,67 kn / 18,94 €
– od 31.05.2009. na iznos od 138,17 kn / 18,34 €
– od 30.06.2009. na iznos od 134,40 kn / 17,84 €
– od 31.07.2009. na iznos od 133,01 kn / 17,65 €
– od 31.08.2009. na iznos od 132,06 kn / 17,53 €
– od 30.09.2009. na iznos od 130,03 kn / 17,26 €
– od 31.10.2009. na iznos od 127,11 kn / 16,87 €
– od 30.11.2009. na iznos od 126,88 kn / 16,84 €
– od 31.12.2009. na iznos od 126,23 kn / 16,75 €
– od 31.01.2010. na iznos od 126,09 kn / 16,73 €
– od 28.02.2010. na iznos od 123,52 kn / 16,39 €
– od 31.03.2010. na iznos od 123,91 kn / 16,45 €
– od 30.04.2010. na iznos od 121,22 kn / 16,09 €
– od 31.05.2010. na iznos od 119,89 kn / 15,91 €
– od 30.06.2010. na iznos od 125,27 kn / 16,63 €
– od 31.07.2010. na iznos od 121,28 kn / 16,10 €
– od 31.08.2010. na iznos od 123,46 kn / 16,39 €
– od 30.09.2010. na iznos od 119,32 kn / 15,84 €
– od 31.10.2010. na iznos od 114,30 kn / 15,17 €
– od 30.11.2010. na iznos od 116,84 kn / 15,51 €
– od 31.12.2010. na iznos od 120,48 kn / 15,99 €
– od 31.01.2011. na iznos od 113,25 kn / 15,03 €
– od 28.02.2011. na iznos od 111,96 kn / 14,86 €
– od 31.03.2011. na iznos od 107,26 kn / 14,24 €
– od 30.04.2011. na iznos od 104,75 kn / 13,90 €
– od 31.05.2011. na iznos od 109,31 kn / 14,51 €
– od 30.06.2011. na iznos od 106,90 kn / 14,19 €
– od 31.07.2011. na iznos od 99,56 kn / 13,21 €
– od 31.08.2011. na iznos od 93,82 kn / 12,45 €
– od 30.09.2011. na iznos od 87,98 kn / 11,68 €
– od 31.10.2011. na iznos od 59,24 kn / 7,86 €
– od 30.11.2011. na iznos od 56,99 kn / 7,56 €
– od 31.12.2011. na iznos od 55,70 kn / 7,39 €
– od 31.01.2012. na iznos od 54,22 kn / 7,20 €
– od 29.02.2012. na iznos od 52,08 kn / 6,91 €
– od 01.03.2012. na iznos od 1,64 kn / 0,22 €,
pa sve do isplate po stopi počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008., po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 1. kolovoza 2015., za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama i dopunama o kamatnim stopama.
Na ime razlike valutne klauzule tuženik je dužan tužitelju platiti 2.331,72 €/17.568,33 kn (slovima: dvijetisućetristotridesetjedaneuroisedamdesetdvacenta/sedamnaest tisućapetstošezdesetosamkunaitridesettrilipe) na slijedeće iznose sa dospijećem:
– od 31.10.2008. na iznos od 14,99 kn / 1,99 €
– od 31.12.2008. na iznos od 34,75 kn / 4,61 €
– od 31.01.2009. na iznos od 48,52 kn / 6,44 €
– od 28.02.2009. na iznos od 55,41 kn / 7,35 €
– od 31.03.2009. na iznos od 16,63 kn / 2,21 €
– od 30.04.2009. na iznos od 21,46 kn / 2,85 €
– od 31.08.2009. na iznos od 1,73 kn / 0,23 €
– od 30.09.2009. na iznos od 2,87 kn / 0,38 €
– od 30.11.2009. na iznos od 15,08 kn / 2,00 €
– od 31.12.2009. na iznos od 31,27kn / 4,15 €
– od 31.01.2010. na iznos od 53,51 kn / 7,10 €
– od 28.02.2010. na iznos od 51,02 kn / 6,77 €
– od 31.03.2010. na iznos od 80,63 kn / 10,70 €
– od 30.04.2010. na iznos od 77,63 kn / 10,30 €
– od 31.05.2010. na iznos od 90,05 kn / 11,95 €
– od 30.06.2010. na iznos od 180,68 kn / 23,98 €
– od 31.07.2010. na iznos od 164,90 kn / 21,89 €
– od 31.08.2010. na iznos od 223,11 kn / 29,61 €
– od 30.09.2010. na iznos od 206,39 kn / 27,39 €
– od 31.10.2010. na iznos od 177,85 kn / 23,60 €
– od 30.11.2010. na iznos od 246,11 kn / 32,66 €
– od 31.12.2010. na iznos od 332,55 kn / 44,14 €
– od 31.01.2011.na iznos od 276,00 kn / 36,63 €
– od 28.02.2011. na iznos od 299,66 kn / 39,77 €
– od 31.03.2011. na iznos od 275,91 kn / 36,62 €
– od 30.04.2011. na iznos od 283,53 kn / 37,63 €
– od 31.05.2011. na iznos od 399,72 kn / 53,05 €
– od 30.06.2011 na iznos od 413,89 kn / 54,93 €
– od 31.07.2011. na iznos od 516,58 kn / 68,56 €
– od 31.08.2011. na iznos od 470,65 kn / 62,47 €
– od 30.09.2011. na iznos od 419,92 kn / 55,73 €
– od 31.10.2011. na iznos od 428,71 kn / 56,90 €
– od 30.11.2011. na iznos od 426,64 kn / 56,62 €
– od 31.12.2011. na iznos od 454,70 kn / 60,35 €
– od 31.01.2012. na iznos od 479,51 kn / 63,64 €
– od 29.02.2012. na iznos od 484,78 kn / 64,34 €
– od 01.03.2012. na iznos od 9.810,99 kn / 1.302,18 €
sve do isplate po stopi počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008., po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 1. kolovoza 2015., za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama i dopunama o kamatnim stopama.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreba, Petrinjska 59, da tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana plati trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 1.200,00 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija."
2. Protiv točaka I., II. i III. izreke presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi navodi kako je prilikom donošenja pobijane presude i rješenja počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud povodom prigovora tuženice odlučio da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Smatra da je i prvostupanjska presuda neobrazložena, pa time i nerazumljiva, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije obrazložio činjenice na temelju kojih je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i da nije obrazložio na temelju kojih je zakonskih odredbi tužbeni zahtjev osnovan, već se kratko i paušalno pozvao na presude iz kolektivnog spora u kojem su sudovi samo na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali sporne ugovorne odredbe. Ističe da nije svaka odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a priori protivna načelu savjesnosti i poštenja, već da je tu činjenicu sud dužan u svakom pojedinom slučaju utvrditi. Ustraje na prigovoru zastare, protivi se utvrđenju da se smatra nepoštenim stjecateljem, jer tuženica nikako nije mogla znati da će predmetna osnova prestati uslijed retroaktivne primjene naknadno donesenih zakona i odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže usvojiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelj na naknadu troškova parničnog postupka, ili da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prilikom donošenja istih nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe.
6. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a.
7. Po ocjeni i ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno odlučio da je u predmetnoj pravnoj stvari mjesno nadležan.
8. Suprotno navodima žalbe, činjenica udaljenosti mjesta stanovanja tužitelja od suda, čija je nadležnost bila ugovorena u Ugovoru o kreditu od 9. listopada 2006., odnosno od Osijeka do Općinskog građanskog suda u Zagrebu iznosi oko 280 km u jednom smjeru, pa bi odlazak na sud bio otežan. Osim toga, pravo je tužitelja da izabere punomoćnika bliže mjestu prebivališta, a ne da pogoduje tuženici i punomoćnika mora uzimati iz Zagreba.
9. Drugostupanjski sud nalazi da tuženica nije dokazala kako je između ugovornih stranaka, prilikom sklapanja ugovora o kreditu 2006. došlo do stvarnog pregovaranja o ugovornoj odredbi kojom se određuje mjesna nadležnost suda. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti, polazeći od utvrđenja da se predmetna ugovorna odredba ima smatrati nepoštenom ugovornom odredbom u smislu članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 79/07 dalje: ZZP/03), budući da njome dolazi do narušavanja znatne ravnoteže prava i obveza ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja.
10. Ovaj sud osobito ističe da se znatna neravnoteža ogleda u činjenici što je tuženica pravna osoba značajne gospodarske i financijske snage, koja uz to, ima i organizacijsku prisutnost na području sjedišta suda u Osijeku. Stoga se navođenje ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti, bez da je potrošaču dana stvarna mogućnost da utječe na njezin sadržaj ili da postoji objektivan interes za njezino uključivanje u ugovor, ima smatrati postupanjem protivnim načelima savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 – dalje: ZOO).
11. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja iste nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nisu počinjene ni bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
13. Iz iskaza tužitelja VH proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio za kupnju osobnog vozila u privatne svrhe i da je kredit podigao na rok otplate od 7 godina, ali da je morao podignuti drugi kredit kako bi ovaj vratio ranije, jer je rata kredita postala previsoka za uredno plaćanje za njegove financijske mogućnosti.
14. Tuženica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka HH i javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa, na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem.
15. Obzirom na iskaz tužitelja i sadržaj Ugovora o kreditu broj: 528-50-3714111, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru, odnosno da je tužitelj potrošač, te da se radi o tipskom ugovoru u kojem tužitelj kao potrošač nije pregovarao o svakoj pojedinoj ugovornoj odredbi.
16. Tuženica u prvostupanjskom postupku nije dokazala činjenice koje bi bile u suprotnosti sa ovim zaključkom prvostupanjskog suda.
17. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda, neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje se ukazuje navodima žalbe.
18. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su parnične stranke (odnosno tužitelj i tuženica) sklopili Ugovor o kreditu broj 528- 50-3714111 od 9. listopada 2006 (dalje: Ugovor) i to tužitelj, kao korisnik kredita, a tuženica, kao kreditor, na iznos od 19.066,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate 84 mjeseci, uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje, promjenjivo u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;
- da prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka Financije LB d.o.o. Bilje tijekom utuženog razdoblja tečaj CHF mijenjao, pa suma pozitivnih tečajnih razlika za utuženo razdoblje iznosi ukupno 2.331,72 eura/17.568,33 kuna[1] ,[1] dok razlika kamata zbog promjene kamatne stope iznosi 699,32 eura/5.269,02 kune ;
- da je pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odlučeno da odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna;
- da je pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. odlučeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.
19. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.
20. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata, kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica, sadržajno izražena na identičan način kao i presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, koje su potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 i poslovni broj: Pž-6632/17., pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva na ove presude.
22. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te mu dosudio po osnovi stjecanja bez osnove za preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 2.331,72 eura/17.568,33 kuna[1] s kamatom, a po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 699,32 eura/5.269,02 kune[1] , sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO.
23. Suprotno navodima žalbe, tuženica je nepošten stjecatelj.
23.1. Drugostupanjski sud nalazi da je tuženica, kao banka, povrijedila prava i interese tužitelja u svojstvu potrošača i korisnika kredita, jer mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije omogućila stvarno pregovaranje o elementima bitnim za ugovornu obvezu, osobito o parametrima i metodologiji izračuna promjenjive kamatne stope, odnosno kriterijima prema kojima bi se ta stopa mogla mijenjati tijekom trajanja ugovornog odnosa.
23.2. Osim toga, tuženica je tužitelju ponudila kredit u valuti CHF uz promjenjivu kamatnu stopu, ne osiguravši mu pritom dostatne informacije o valutnom riziku i njegovim posljedicama. Takvim postupanjem stvorena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljena na jednostranoj ovlasti banke da mijenja visinu kamatne stope, što se, po ocjeni ovog suda, ima smatrati postupanjem protivnim načelima savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO i nepoštenom ugovornom odredbom u smislu članka 81/03. ZZP.
23.3. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu na plaćanje zakonske zatezne kamate računao od slijedećeg dana od dana kada je tužitelj izvršio isplatu anuiteta koja tuženici ne pripada, odnosno po osnovi stečenog bez osnove.
24. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka isticala prigovor zastare.
24.1. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.
24.2. Nadalje, prema pravnom shvaćanju izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., te u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
25. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. i da je pravomoćno o ništetnosti valutne klauzule u kolektivnom sporu odlučeno 14. lipnja 2018., a o ništetnosti promjenjive kamatne stope pravomoćno je odlučeno 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da prigovor zastare glede potraživanja po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije osnovan.
26. Drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se prilikom dosuđenja iznosa stečenog bez osnove u korist tužitelja ne mogu uzeti u obzir tzv. pozitivne tečajne razlike. Naime, činjenica da su pojedini anuiteti tijekom otplate kredita bili niži zbog kretanja tečaja CHF ne može ići u korist tuženice, budući da valutni rizik i promjena tečaja nisu bili jasno i transparentno predočeni tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
26.1. Polazeći od toga, tuženica ne može ostvarivati korist iz vlastitog nezakonitog postupanja, odnosno iz ugovorne odredbe koja je utvrđena nepoštenom. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije stekao nikakvu imovinsku korist, već je izvršavao obvezu iz ništetne ugovorne odredbe, pa stoga ne postoji obveza vraćanja nečega što faktično nije primljeno, u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO.
27. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članku 155. stavku 1. ZPP-a.
28. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u točki I., II. i III. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
29. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista sa žalbom nije uspjela.
30. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Slavonski Brod, 5. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
