REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-457/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Brzić, odvjetnik u Zadru, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja i zaključka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1106/2025-5 od 26. rujna 2025., dana 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1106/2025-5 od 26. rujna 2025., kojim je odbijen prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, koji je podnijet 11. rujna 2025.
II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrešenice protiv zaključka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1106/2025-5 od 26. rujna 2025. kojim je upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
III. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, podnesen 11. rujna 2025. , povodom Zahtjev za izravnu naplatu kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo kod Financijaške agencije , kao neosnovan.“,
a zaključeno je:
„Upućuje se ovršenica da pokretne parnični postupak u roku od 15 dana od zaprimanja ovog zaključka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno odredbi čl. 52. u svezi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. Ističe da rješenje i zaključak suda prvoga stupnja nisu zakoniti. Tvrdi da je sud ovšenicu u odnosu na istaknuti prigovor zastare uputio u paricu pozivom na članak 52. u vezi članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona, a što da je pogrešno, jer je trebao primijeniti članak 52. stavak 4. Ovršnog zakona iz kojeg proizlazi da sud iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka neće ovršenika uputiti u parnicu nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz st. 1 ovog članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Ukazuje da iz predmetne zadužnice koja predstavlja javno ovjerovljenu ispravu proizlazi da je tražbina u iznosu od 50.000,00 kn dospjela 7. svibnja 2013., a da je ista potvrđena istog tog dana od strane javnog bilježnika Vere Marčine, što znači da zastarni rok počinje teći od dana izdavanja zadužnice, a zastarni prema odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima prema kojem tražbine utvrđene između ostalog i javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, da je istekao dana 7. svibnja 2023. Obzirom da se radi o zakonskoj presumpciji, ovrhovoditelj da je trebao dokazati da zastara nije nastupila. Također, ističe da iz dokaza koji prileže predmetu proizlazi da je ovrhovoditelj porezni dužnik za iznos od 19.559,84 eur na dan 30. listopada 2024., te da se provodi ovrha na njegovom stanu, površine 44,10 m[2] , koji je upisan kao etažno vlasništvo E-23, a izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je također kod Financijske agencije u blokadi duže od tri godine, što svakako predstavljaju i druge opravdane razloge za odgodu ove ovrhe, o čemu sud nije vodio računa. Obzirom na navedeno, predlaže drugostupanjskom sudu osporeno rješenje preinačiti i usvojiti prijedlog ovršenice radi odgode izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, podredno da osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom ovršenice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).
3.1. Ovrhovoditelj u svom odgovoru na žalbu predlaže odbaciti žalbu ovršenice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba ovršenice u odnosu na rješenje nije osnovana, a u odnosu na zaključak nije dopuštena.
5. Ovršenica je 11. rujna 2025. podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao i prijedlog za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom po prijedlogu ovrhovoditelja, radi naplate bjanko zadužnice izdane od strane ovršenice, koja glasi na iznos od tada 50.000,00 kuna / 6.636,14 eur, a ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem OV- 5747/13 dana 7. svibnja 2013.
5.1. Naime, ovršenica tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu jer mu je u cijelosti isplaćen iznos naznačen u bjanko zadužnici, a također, da je tražbina iz zadužnice zastarjela obzirom da je zadužnica izdana 7. svibnja 2013. pa je zastara tražbine nastupila je 7. svibnja 2023. Također, ističe da joj je zbog svega blokiran račun, da joj je zaplijenjen iznos od 12.801,34 eur, čime trpi nenadoknadivu štetu, jer ne može uredno plaćati svoje zakonske, osobne niti osnove režijske i druge obveze. Stoga predlaže da sud donese rješenje kojim će predmetnu ovrhu proglasiti nedopuštenom, te donijeti rješenje kojim će odgoditi provedbu ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja.
6. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenice za zatraženu odgodu, uz zaključak kako nije dokazala potrebne pretpostavke za odgodu prema odredbi članka 65. OZ (vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili vjerojatnost da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, s time da pritom mora kumulativno biti ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih pod točkom 1. do 11.), a koje moraju biti kumulativno ispunjene, sve u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ.
6.1. U pogledu prijedloga ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, upućuje je zaključkom u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ, primjenjujući na odgovarajući način odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi prema odredbi članka 210. stavka 2. OZ.
7. Prvostupanjski sud u postupku donošenja predmetnog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ. Sama ovršenica određeno se ne poziva na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka pa takve njene navode ovaj sud nije ni mogao ispitati.
7.1. Ovršenica nije u pravu kada tvrdi da je na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši njene prijedloge.
8. Naime, odredbom članka 210. stavka 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz članka 210. stavka 1. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje i prijenos nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i članak 53. OZ).
9. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, s time da pritom mora kumulativno biti ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih pod točkama 1. do 11.
9.1. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9.2. Naime, točno je da je ovršenica dostavila dokaz da je njen račun u blokadi, ali iz dokumentacije koju je ista dostavila uz svoj prijedlog nije jasno da li je do blokade njena računa došlo iz razloga pokretanja postupka izravne naplate od strane ovrhovoditelja a radi naplate njegove tražbine iz zadužnice OV-5747/2013 ili iz drugih razloga, jer i iz sadržaja prijedloga proizlazi da je njen račun zaplijenjen za iznos od 12.801,34 eur, a koji iznos svakako ne predstavlja iznos tražbine iz zadužnice.
9.3. Ovaj sud prihvaća da ta okolnost blokade računa predstavlja poteškoće za ovršenicu, ali ta okolnost niti po stavu ovog suda ne opravdava tvrdnju ovršenice da se u predmetnom slučaju radi o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti. To stoga što kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Na te okolnosti, ovršenica nije pružila nikakve navode a niti dokaze. Svaka ovrha uvijek ima negativan učinak po samog ovršenika, a ovršenica u ovom predmetu nije na jasan i određen način ukazala na okolnosti koje čine vjerojatnim da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku koji se provodi pred Financijskom agencijom, kao ni to u čemu bi se sastojala ta nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Kako odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne podrazumijeva i deblokadu računa, sve i da se prihvati prijedlog ovršenice ona zaplijenjenim iznosom ne bi mogli raspolagati, niti bi joj se račun zbog odgode ovrhe deblokirao.
10. Žalbeni navodi ovršenice istaknuti u pravcu da je i ovrhovoditelj u blokadi te da se provodi ovrha na njegovoj imovni – stanu, pa da je i to razlog koji opravdava odgodu ovrhe, valja reći da su to razlozi koji svakako s uspjehom u pravcu svog istaknutog prijedloga, ne može isticati ovršenica.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovršenice i potvrditi prvostupanjsko rješenje prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ.
12. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenica osporava pravilnost zaključka kojim je upućen u parnici radi dokazivanja svoje tvrdnje da je u cijelosti namirila tražbinu iz zadužnice, kao i da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, jer se radi o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom 7. svibnja 2013., a rok zastare u tom slučaju je deset godina sve prema odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), valja reći da sukladno odredbi članka 52. stavka 3. OZ odluka o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom donosi se u obliku zaključka, dok sukladno odredbi članka 11. stavka 5. OZ protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, a što je i navedeno u predmetnom zaključku.
13. Kako je predmetna žalba podnesena i protiv prvostupanjske odluke protiv koje se ne može podnijeti jer nije dopuštena, a žalbeni navodi ovršenice dominanto se odnose na razloge upućivanja u parnicu, to je istu je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP u vezi s člankom 11. stavkom 5. i člankom 21. stavkom 1. OZ odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
14. Odluka o troškovima žalbe ovršenice temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ.
U Puli-Pola 5. studenoga 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
