REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1528/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja Fident d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 2A, OIB 98263549804, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Strukan Delić Mandac d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Links d.o.o., Sveta Nedjelja, Ljubljanska ulica 2A, OIB 32614011568, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf j.t.d., Zagreb, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-47/2022-45 od 8. kolovoza 2025., 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-47/2022-45, od 8. kolovoza 2025., tako da preinačeno u cijelosti glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u njegovom zadnjem, mirnom i faktičkom posjedu dva parkirna mjesta koja se nalaze na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište ukupne površine 564 m[2] , u etažnom elaboratu zgrade, [adresa], označene kao 1 PM i 2 PM, koja se nalaze u krajnjem sjeveroistočnom dijelu čestice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je 25. travnja 2022. uklonio dio asfaltnog sloja s parkinga tužitelja, uklonio dio staze u širini od 1 m te uklonio dio zelene površine u širini od 1 m uz zapadni rub zgrade [adresa], te iste površine asfaltom spojio s ostacima parking mjesta tužitelja, te je na mjestu gdje je ranije bila staza i pješački pristup zgradi postavio niski betonski zidić i metalne stupiće, te na taj način suzio i pomaknuo postojeća parking mjesta u vlasništvu tužitelja, te da je 6. svibnja 2022. dodatno zapriječio pristup tužiteljevim parking mjestima na način da je između kolnog prilaza i parking mjesta tužitelja na srednjem dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio dvije metalne zapreke. tzv. „žabice“ s ključem, koje je učvrstio u asfaltnu podlogu i tako tužitelju onemogućio pristup parking mjestima, pa se nalaže tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da s nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 564 m[2] , ukloni dvije metalne zapreke. tzv. „žabice“ s ključem te omogući pristup dvama parkirnim mjestima u etažnom elaboratu zgrade, [adresa], označene kao 1 PM i 2 PM, koja se nalaze u krajnjem sjeveroistočnom dijelu navedene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 564 m[2] , sve u roku od 15 dana, te mu se zabranjuje svako takovo i slično smetanje posjeda ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.420,93 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. kolovoza 2025. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 276,54 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2025. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u suposjedu dva parkirna mjesta koja se nalaze na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište ukupne površine 564 m[2] , u etažnom elaboratu zgrade, [adresa], označene kao 1 PM i 2 PM, na način da je 25. travnja 2022. uklonio dio asfaltnog sloja s parkinga tužitelja, uklonio dio staze u širini od 1 m te uklonio dio zelene površine u širini od 1 m uz zapadni rub zgrade [adresa], te iste površine asfaltom spojio s ostacima parking mjesta tužitelja, te je na mjestu gdje je ranije bila staza i pješački pristup zgradi postavio niski betonski zidić i metalne stupiće, te na taj način suzio i pomaknuo postojeća parking mjesta u vlasništvu tužitelja, te da je 6. svibnja 2022. dodatno zapriječio pristup tužiteljevim parking mjestima na način da je između kolnog prilaza i parking mjesta tužitelja na srednjem dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio dvije metalne zapreke tzv. „žabice“ s ključem, koje je učvrstio u asfaltnu podlogu i tako tužitelju onemogućio pristup parking mjestima, pa je naloženo tuženiku da uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da sa nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 564 m[2] , ukloni dvije metalne zapreke tzv. „žabice“ s ključem te omogući pristup dvama parkirnim mjestima u etažnom elaboratu zgrade, [adresa], označene kao 1 PM i 2 PM, koja se nalaze u krajnjem sjeveroistočnom dijelu navedene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 564 m[2] sve u roku 15 dana, te mu se zabranjuje svako takovo i slično smetanje suposjeda ubuduće. U preostalom dijelu, u kojem tužitelj traži posjedovnu zaštitu preko suposjedovne, zahtjev tužitelja je odbijen, te je riješeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedeno rješenje pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija točku II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja zbog svih razloga predviđenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio u isključivom zadnjem i mirnom posjedu predmetna dva parkirna mjesta. Nadalje je utvrdio da je naknadno stečajni upravitelj koji je u stečajnom postupku prodao predmetnu nekretninu tuženiku uveo istoga u suposjed cijele nekretnine, iako je tužitelj bio u isključivom posjedu, pa stečajni upravitelj, koji nije bio niti u posjedu niti u suposjedu predmetnih parkirnih mjesta nije mogao tuženika uvesti u suposjed istih. I u zaključku o prodaji Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-593/19-79 od 2. prosinca 2019. se navodi da predmetna nekretnina nije slobodna od stvari. Isto to sud je utvrdio iskazima svjedoka koji redom navode da je na kolnom ulazu ka predmetnoj nekretnini bila postavljena rampa, čiji daljinski upravljač su imali samo stanari zgrade u [adresa], pa je i stoga nejasno kako je to stečajni upravitelj uopće mogao predati suposjed tuženiku osim da je i sam u suposjed stupio prekaristički. Tužitelj je prema utvrđenju samog suda cijelo vrijeme bio u isključivom i mirnom posjedu predmetnih parkirnih mjesta sve do čina smetanja opisanog u tužbi i ničim osporenog po tuženiku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da isto ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu žalbenih troškova tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

2.2. Tuženik pobija točku I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud pod točkom I. izreke koristi neodređene pojmove i sklopove, a dodatno navodi kako se pitanjem vlasništva ne namjerava baviti a zatim navodi kako je tuženik i „…dodatno zapriječio pristup tužiteljevim parking mjestima i neodređeno nalaže tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja s pozivom na etažni elaborat zgrade koja nije predmet ovoga postupka. Tužitelj nije svoj tužbeni zahtjev do zaključenja glavne rasprave uskladio s provedenim geodetskim vještačenjem niti su u nalazu geodetskog vještaka ucrtane pozicije metalnih prepreka, tzv. „žabica“ koje bi tuženik trebao ukloniti, kao uostalom niti točne pozicije, dimenzije i oblik svih gore neodređeno navedenih dijelova nekretnine, pa je sud počinio naznačenu bitnu povredu parničnog postupka kada je makar i djelomice prihvatio tako neodređen tužbeni zahtjev. Izreka pobijanog dijela rješenja (točka I.) je neodređena i neprovediva jer sud njome nalaže tuženiku izvršenje neodređene činidbe, što je suprotno odredbi članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i ujedno predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11., jer je izreka rješenja nerazumljiva. Tuženika u suposjed nije mogao uvesti stečajni upravitelj koji do tada uopće nije imao bilo kakav posjed te nekretnine (tužitelj je imao isključivi posjed, prema utvrđenju suda iz točke 44. obrazloženja) niti daje obrazloženje o navodnom suposjedu parničnih strana koji postoji, prema stavu suda, od primopredaje koju je izvršio stečajni upravitelj tuženiku, ali se ne upušta u sagledavanje pravne pozicije stečajnog upravitelja i njegovog posjeda ova dva sporna parkirna mjesta. Tužitelj nije izvršavao na predmetnim parkirnim mjestima nikakvu svoju faktičnu vlast, nego je priznao faktičnu vlasti tuženika nad tim parkirnim mjestima, jer da su bila pod njegovom faktičnom vlašću, zašto bi s tuženikom pregovarao o modalitetima njihovog korištenja. Isto tako prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak o postojanju tuženikovog čina smetanja tužiteljevog suposjeda predmetnih parkirnih mjesta, te pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama članka 10. stavka 1., članka 21., članka 22. i članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je tužitelju djelomično udovoljio pružajući mu suposjedovnu zaštitu. Predlaže da se preinači pobijano rješenje i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te ga obveže da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka, odnosno podredno da usvoji žalbu i ukine rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud tužitelju pružio zaštitu suposjeda dva parkirna mjesta pobliže označena u izreci rješenja, dok je u preostalom dijelu, do zaštite posjeda zahtjev odbio sa utvrđenjem da je tužitelj bio u posjedu predmetnih parkirnih mjesta do uvođenja tuženika u suposjed istih od strane stečajnog upravitelja, da bi potom tuženik smetao tužitelja u suposjedu na način da je radnjama opisanim u izreci rješenja tužitelju onemogućio korištenje predmetnih parkirnih mjesta, pa mu je pružena suposjedovna zaštita po članku 24. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP).

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. I činjenično stanje je pravilno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je tužitelj bio sam u posjedu predmetnih parkirnih mjesta od 2010.,

- da je tuženik kupio nekretninu na kojoj su i predmetna parkirna mjesta te je donesen zaključak o prodaji Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-593/19-79 od 2. prosinca 2019. u kojem je utvrđeno da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije slobodna od stvari,

- da je tuženika u posjed predmetnih pakirnih mjesta uveo stečajni upravitelj,

- da je tuženik promjenom postojećeg stanja i ugradnjom tzv. „žabica“ onemogućio tužitelja u posjedu predmetnih parkirnih mjesta.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 10. stavka 1. i 6. ZVDSP. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužitelj bio u samoposjedu predmetnih parkirnih mjesta, ali pogrešno utvrđuje, kako osnovano navode oba žalitelja, da su stranke postale suposjednici kad je stečajni upravitelj uveo tuženika u posjed predmetne nekretnine. Naime, stečajni upravitelj nije bio posjednikom niti suposjednikom predmetnih parkirališta, pa nije posjed ili suposjed mogao prenijeti na tuženika, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego sam ima. Po članku 13. i članku 14. stavku 1. ZVDSP posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Prema tome, kako stečajni upravitelj nije stekao posjed/suposjed isto nije niti mogao prenijeti na tuženika, pa tuženik time što je uveden u posjed po stečajnom upravitelju nije stekao ni posjed ni suposjed.

8. Stoga ovaj sud utvrđuje da je tužitelj bio isključivi posjednik predmetnih parkirnih mjesta, a tuženik ga je u tome smetao opisanim radnjama koje tuženik nije niti osporio. Stoga je tužitelju pružena posjedovna zaštita po članku 21. stavku 1. ZVDSP, kojim je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pritom po članku 22. stavku 2. sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Stoga je u ovom postupku irelevantno pitanje vlasništva nekretnine na kojoj su parkirališta, jer se o tome vodi postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu.

9. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je izreka pobijanog rješenja neodređena i neprovediva jer da sud njome nalaže tuženiku izvršenje neodređene činidbe, jer je činidba iz izreke rješenja određena, njom se nalaže tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da s nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 564 m[2] , ukloni dvije metalne zapreke. tzv. „žabice“ s ključem te omogući tužitelju pristup dvama parkirnim mjestima označenim kao 1 PM i 2 PM, koja se nalaze u krajnjem sjeveroistočnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište. Geodetskom izmjerom utvrđeno je da se cjelokupni snimljeni detalj nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina], a kojoj odgovara zemljišno knjižna čestica 4738/3 katastarska općina [katastarska općina]. Također ista identifikacija se odnosi i na pokazane tragove prijašnjih parkirnih mjesta oznake PM1 i PM2, pa je činidba tuženika određena. Također neosnovano tuženik navodi da se pobijanim rješenjem tužitelj utvrđuje vlasnikom prijepora, jer se navedeno ne može utvrđivati u postupku smetanja posjeda.

10. Slijedom navedenog, uvažena je žalba tužitelja i preinačeno je prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 3. ZPP-a.

11. Tužitelju, koji je u postupku uspio, priznat je trošak po članku 154. stavku 1. ZPP-a, i to jednokratna nagrada za zastupanje iz tarifnog broja 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) u visini od 250 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura i s PDV-om iznosi 625,00 eura. Tužitelju je priznat trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 749,49 eura te trošak pristojbe na tužbu 19,90 eura i rješenje 26,54 eura, ili ukupno 1.420,93 eura.

12. Tužitelju, koji je uspio sa žalbom, priznat je i trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV na taj iznos te pristojba na žalbu u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 276,54 eura.

U Puli-Pola 5. studenoga 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić