REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 157/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante
Perkušića, u pravnoj stvari tužitelja Mladena Miočića iz Rijeke, Osječka 74c,
OIB:12995745144, kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu,
protiv tuženika JADRANSKI POMORSKI SERVIS d.d., Rijeka, Verdieva 19,
OIB:06868193859, kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci,
radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika
protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2121/20-3 od 3.
studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-516/19-
26 od 9. travnja 2020., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod
tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu zapovjednik od 1. ožujka 2019.
(toč. I.), te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na isto radno mjesto na kojemu je do
tada radio ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom
iskustvu (toč. II.). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da nije dopuštena
odluka tuženika o otkazu ugovora o radu sklopljenog 1. ožujka 2019. i to „zbog
prestanka potrebe“ kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu s danom 31. svibnja 2019.
kao zadnjim radnim danom (toč. III.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju
prouzročeni parnični trošak od 2.500,00 kuna (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i
potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke (toč. I.), te je
odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na tuženikovu
žalbu u iznosu od 1.250,00 kuna (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na
temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19
- dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene
materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti
na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud
ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo
u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi zaključili su da su ugovori o radu tužitelja i tuženika na
određeno vrijeme sklapani protivno odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o radu ("Narodne
novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), te da tuženik kao poslodavac u
konkretnim okolnostima nije imao objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na
određeno vrijeme kroz razdoblje od 2 godine i 11 mjeseci, pri čemu uzastopni ugovori
o radu ne ukazuju na privremenu potrebu tuženika za radom tužitelja, već za stalnu
potrebu. Naime, tužitelj je cijelo razdoblje radio kod istog poslodavaca na istom radnom
mjestu zapovjednika, te su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužiteljev radni odnos
sklopljen uzastopnim ugovorima na određeno vrijeme zakonskom presumpcijom
postao radni odnos na neodređeno vrijeme. Nadalje nižestupanjski sudovi odbili su
tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o
otkazu ugovora o radu sklopljenog 1. ožujka 2019. obzirom tužitelj navedenu odluku
nije dostavio, ali i obzirom je radni odnos na temelju navedenog ugovora prestao
istekom ugovorenog vremena na koji je sklopljen, a ne odlukom tuženika.
8. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje,
budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati,
razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke
i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također
revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude
navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom
stanju.
9. Nije osnovan niti revizijski navod revidenta da je tijekom postupka pred
drugostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je
izveo prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud nije počinio
bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP,
jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidenta, temelji na
savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju
rezultata cjelokupnog postupka.
10. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i
predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze
protivnika.
11. Polazeći nadalje od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP prema kojima je svaka
stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili
kojima pobija navode i dokaze protivnika, uzimajući u obzir navode tužitelja i po njima
predložene dokaze, pravilno su sudovi i u svezi tih činjenica zahtjev tužitelja ocijenili
osnovanim.
12. Pritom valja napomenuti da je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da
tužiteljeva izjava od 5. srpnja 2019. nije važna za presuđenje u ovom predmetu,
obzirom se izjava ne odnosi na njegov radnopravni status.
13. Isto tako, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 187. ZPP, čl. 191. i čl. 192. ZPP. Osnovni zahtjev
tužitelja jest zahtjev za vraćanje na rad, a za odluku o tom zahtjevu je prethodno
pitanje, nalazi li se tužitelj u radnom odnosu kod tuženika. Zbog toga, tužitelj glede
prethodnog pitanja ne mora dokazivati pravni interes. Pri tome, za odgovoriti je
tuženiku da je već u činjeničnim navodima tužbe, tužitelj isticao da su ugovori o radu
na određeno vrijeme koje je sklopio sa tuženikom, sklopljeni protivno odredbama
Zakona, a što pretpostavlja da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno
vrijeme. Kao što je već navedeno, to je bilo prethodno pitanje za odluku o zahtjevu za
vraćanje tužitelja na rad, koji je istaknut već u tužbi. Dakle nema govora o nezakonitoj
preinaci zahtjeva, a niti o „neurednoj“ tužbi kako to navodi tuženik.
14. Suprotno revizijskim navodima tuženika sudovi su pravilno primijenili odredbe čl.
12. ZR koje propisuju uvjete na koji način poslodavac može s radnikom iznimno sklopiti
ugovor o radu na određeno vrijeme. Za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak
unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog
događaja, stranke mogu sklopiti ugovor samo ako za to postoji objektivan razlog - koji
se mora navesti u ugovoru (čl. 12. st. 1. ZR). Obzirom na utvrđenje da u predmetnim
ugovorima o radu na određeno vrijeme, nije naveden objektivan razlog za njihovo
sklapanje, pravilan je pravni zaključak nižestupanjskih sudova, da se iz tog razloga,
pozivom na odredbu čl. 12. st. 7. ZR smatra da su ti ugovori sklopljeni na neodređeno
vrijeme.
15. Jednako tako, suprotno navodima iz revizije pravilan je zaključak nižestupanjskih
sudova da na ovaj pravni odnos nije bilo potrebno primjenjivati odredbu čl. 127. st. 1.
Pomorskog zakona ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15
i 17/19) koja propisuje da poslodavac može s članom posade broda u međunarodnoj
plovidbi sklopiti više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih
se zasniva radni odnos na istim poslovima za neprekinuto razdoblje dulje od razdoblja
utvrđenog općim propisima o radu, obzirom da su pravilno nižestupanjski sudovi
ocijenili da tužitelj nije bio član posade broda u međunarodnoj plovidbi, koja činjenica
bi isključivala primjenu ranije citiranih općih propisa o radu.
16. Jednako tako neosnovani su navodi u reviziji koji se odnose na propuštanje
primjene u reviziji navedenih Direktiva vijeća EZ, jer su čl. 2. ZR iste prenesene u naš
pravni sustav, te im je svrha zaštita radnika od neosnovanog sklapanja ugovora o radu
na određeno vrijeme, a ne zaštita poslodavca, a koju svrhu su pravilno oživotvorili
sudovi nižeg stupnja u pobijanoj odluci.
17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo
je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime
je odlučeno kao u izreci.
18. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je
primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje
parnice.
Zagreb, 3. listopada 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 0ab6f-c938e-a3dc8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
